Šesnaesti srpnja 2011. bio je dan zadnjeg nastupa Carlosa Téveza za reprezentaciju. U četvrtfinalu Copa Américe, Argentina je poražena jedanaestercima od domaćina Urugvaja.
Pobjednik je odlučen kad je Tévezov udarac s bijele točke završio u rukama Fernanda Muslere. Gotovo 40 mjeseci nakon crnog dana u urugvajskom Santa Feu, "Apač" je dobio poziv novog izbornika, Gerarda Martina, za dvije prijateljske utakmice Argentine u Engleskoj. Donedavni je Barcelonin trener proteklih mjeseci to nekoliko puta najavio i napokon ispunio obećanje. Tako će se 30-godišnji Tévez susresti s ekipom koja ga je proteklih godina gledala s oprezom, a i s bivšim fanovima. Naime, obje utakmice održat će se na stadionima na kojima je proveo dio karijere: londonski Upton Park (dom West Hama) i Old Trafford (hram Man. Uniteda). Hrvatska će imati čast pozdraviti Téveza na povratku u bijelo-plavu selekciju. Dakako, ako se odazove Martinovu pozivu. Jer, riječ je o hirovitom momku, koji je mnogo puta zagorčao život suigračima i trenerima.
Jezik brži od pameti
Tévez je bio na rubu ispadanja iz reprezentacije još u proljeće 2011., kad ga je tadašnji izbornik Sergio Batista izostavio s popisa za Copa Américu, procijenivši da unosi razdor u momčad. Batista, bivši reprezentativac iz zlatne Maradonine generacije, u zadnji je tren pokleknuo pred medijskim pritiskom i vratio ga u sastav. Tri tjedna poslije požalio je što se predomislio. Carlitos nije surađivao sa suigračima, nego je bjesomučno driblao i zabijao se u obrane u jalovim samostalnim nasrtajima. Loš je turnir začinio promašajem presudnog jedanaesterca, no to nije bio kraj njegovim pogreškama.
Nakon turnira, zamjerio se suigračima i stručnom stožeru nespretnim komentarom. – Zbog pritiska koji na nas prave navijači i novinari teže je igrati za reprezentaciju, nego za klub. Nastupanje za Argentinu škodi našem ugledu – izlanuo se u jednom intervjuu.
Primjedba o gubitku ugleda zbog reprezentacije navela je novog šefa Sabellu da ga precrta s popisa za kvalifikacije za brazilski SP. Dio navijača i medija dijelio je trenerovo mišljenje da reprezentaciji nije potreban. Navalne su pozicije i bez njega bile izvrsno pokrivene – Messi, Agüero, Higuaín, Palacio, Lavezzi...
Bi li Tévez podnio ulogu pričuve i pristao ulaziti s klupe? Povijest govori da bi se vjerojatno jogunio. Oko njega nikad nije bilo mira. Kao 19-godišnjak, podnio je tužbu Ministarstvu rada tražeći da mu Savez skine suspenziju zbog odbijanja nastupa za mladu vrstu. Na treninzima u Corinthiansu tukao se sa suigračem Marcelinhom. U Man. Unitedu sukobio se s Alexom Fergusonom. Izdao je United prelaskom u City, gdje je razbjesnio navijače i Mancinija odbijanjem ulaska s klupe protiv Bayerna. Tisak je među uzrocima Tévezova odsustva iz reprezentacije vidio i njegovo neprijateljstvo s Messijem, no on je to zanijekao.
Iz divlje četvrti B. Airesa
– Ne znam odakle su iskopali tu budalaštinu. Svi su to objavili, ali istina je da je moj odnos s Messijem "za desetku". Nikad nismo imali ni najmanju razmiricu. On je krasna i vrlo pristojna osoba.
Apač ima neizbrisiv ožiljak koji nalikuje na indijansku borbenu šaru. Od lijevog uha do prsa proteže mu se crvena crta od mlaza vrele vode kojom je poliven kad je imao deset mjeseci. No, nadimak ne duguje ožiljku, nego odrastanju u zloglasnoj četvrti Fuerte Apache (Apačka utvrda). Zahvaljujući njemu, ova je četvrt stekla međunarodnu popularnost pa je brojni strani turisti žele obići tijekom boravka u Buenos Airesu. Među "znamenitostima" Fuerte Apachea su huligani, prosjaci, ulične pljačke i trideset metara visoki mural koji prikazuje Téveza. Mještani se dive Carlosovoj požrtvovnosti. Čovjek koji je odrastao u Fuerte Apacheu mora biti čvrst i žestok, kažu.
Tévez je mnogo puta opisivao napore koje su roditelji Raimundo i Adriana poduzimali da prehrane njega i četvero mlađe braće i sestara. – Ponekad nismo imali što jesti jer moj stari nije nalazio posla kao zidar. No, kad god bih čuo da mi tata ili mama kažu da me vole, glad bi prolazila. Njihova mi je borba davala snage.
Cijelu priču donosi MAX!
>> Argentina s Tevezom, Messijem, Di Marijom... na Hrvatsku i Portugal