Gdje gledaš nogometni Euro? U kazalištu...

Bok, Anto, gdje ti je ona slika Darija Srne?

– Koja slika?

– Ma ona emotivna, kada kleči i rukama je prekrio lice. Dobro je se sjećam, a ne mogu je naći. Hitno mi treba!

– Pa negdje je među onih nekoliko tisuća slika.

– Kada mi je možeš poslati, rokovi mi cure?

– Bojim se da danas nikako neću moći, upravo ulazim u kazalište.

– Kakvo kazalište, pa počeo je Euro?

Porastao broj preljuba

– Ha-ha... Ja sam jedan od onih koji sa svojom djevojkom idu u kazalište. Trenutačno traju Dani satire Fadila Hadžića i traži se ulaznica više. Mi imamo ulaznice za cijeli kazališni “turnir”. Eto, manje konzumiramo alkohol ovih dana, oboje smo u karanteni. Koncentriramo se na predstave.

– Pa ti si potpuno poludio – tvrdoglavo ću.

– Sjećaš se, jednom si mi pričao kako si kupio ulaznice za Eurobasket u Zagrebu 1989., kako si satima čekao da kupiš ulaznicu za Cibonin pohod u Kupu prvaka 1985. i 1986., za derbi Dinamo – Crvena zvezda 1982. Da si trčao s vaterpola na rukomet, ujutro gledao drugu, a popodne prvu nogometnu ligu...

– Da mogu, gledao bih sada dvije predstave na dan.

– Da, sad se furaš na onu spiku da svi gledaju nogomet, a ti ne. To je ona fora koju mi je jednom ispričao stariji kolega. Imao je on tako jednog prijatelja u Koprivnici čije je cijelo društvo bilo ludo za nogometom. I tako je Slaven u Zagrebu igrao kvalifikacije za Prvu HNL. I ekipa se večer prije napila, kasnije su krenuli u Zagreb, a on je imao “turneju” po Koprivnici. Nije se mogao obraniti od usamljenih žena.

– Pa ta je priča moguća – dodao je Anto. – Pa zar ne znaš za posljednje istraživanje u kojem piše da je za vrijeme Eura iznimno povećan broj prevarenih partnera. I da žene puno češće varaju od muškaraca, jer njih nogomet ne zanima toliko.

– Pa tebe je nogomet zanimao! Što se dogodilo?

– Ma, iskreno, nogomet je postao preveliki biznis, a mislim da je danas prljaviji nego ikad. Čelnici Fife i Uefe pljačkaju godinama, sada nam Blatter otkriva da on zna da postoje hladne i tople kuglice prije ždrijeba. Užasno me živcira što to nije rekao kada je bio na položaju. A nije jer je čuvao svoju fotelju.

– Pa nije samo to razlog?

– Nije, u posljednjih deset godina više sam puta snimao nerede, svaka utakmica Dinama i Hajduka izgleda kao da NATO ima vojne vježbe. A nogometaše i dužnosnike sam češće snimao ispred Remetinca nego na stadionu. Naš je nogomet prljav, nepošten.

Bez nereda, molim!

– Ali reprezentacija je drugo?

– Kako, pa zvučni kockasti umiješani su u naš najveći nogometni skandal.

U petak ćeš gledati tekmu protiv Čeha?

– Ne, radije ću gledati “Pijane”, jednu dobru predstavu. Bolje pijane glumce, nego pijanu rulju, a kasnije i pijane i bahate nogometaše. Zamisli, glumci mjesečno u matičnom kazalištu zarade od 7500 do 10 tisuća kuna. A to je za mene vrhunska umjetnost – odbrusio je i spustio mi slušalicu.

Sto ljudi, sto ćudi! Hrvatska u petak igra protiv Češke! Moja jedina poruka: Tko ne želi navijati, neka ide u kazalište. Svakako neka ne ide u St. Etienne.