Gdje su sada svi akteri s prvog hrvatskog nastupa na rukometnom Euru iz 1994. ?

Rukometaši Hrvatske od četvrtka, 13. siječnja kreću u novu europsku avanturu, U Mađarskoj i Slovačkoj održava se 15. europsko prvenstvo, a Hrvatska je sudjelovala na svakom, počevši od 1994. godine kada smo debitirali u Almadi, u Portugalu. Uz Hrvatsku samo su još dvije zemlje igrale na svim dosadašnjim europskim prvenstvima – Francuska i Španjolska. Zvuči pomalo nevjerojatno ali neke velike europske reprezentacije "preskočile" su barem jedno europsko prvenstvo poput Švedske (nisu igrali 2006. godine), Rusije (nisu igrali 2018.), Njemačke (nisu igrali 2014.) i Danske (nisu igrali 1998. godine).

Hrvatska još čeka zlato

Najviše zlatnih medalja ima Švedska (4), a potom slijede Francuska (3), Španjolska (2), Danska (2), Njemačka (2) i Rusija (1). Hrvatska još uvijek čeka zlato, a za sada imamo tri srebra i tri bronce i po uspješnosti smo na sedmom mjestu, ali smo po broju ukupno osvojenih medalja (6) drugi s Danskom, a ispred nas je samo Španjolska s osam medalja. Zanimljivo je da smo samo dvaput na prijašnjih 14 turnira imali najboljeg strijelca. Mirza Džomba je 2004. godine u Sloveniji postigao 46 pogodaka, a Ivano Balić je naslov najboljeg strijelca podijelio s Nikolom Karabatićem i Larsom Christiansenom na EP-u 2008. godine u Norveškoj. Sva trojica postigla su po 44 pogotka. Inače, najveći broj pogodaka na jednom EP-u, postigao je Kiril Lazarov. On ej 2012. u Srbiji zabio čak 61 pogodak.

Hrvatska će Europsko prvenstvo otvoriti susretom protiv Francuske. S istim suparnikom igrali smo na otvaranju prvog europskog prvenstva. Igalo se u portugalskom gradu Almada pred 700 gledatelja, 3, lipnja 1994. godine. Za Hrvatsku su u toj prvoj povijesnoj utakmici na EP-u igrali: Peribonio, Šola, Perkovac, Smajlagić, Načinović, Obrvan, Kljaić, Puc, Bilić, Ćavar, Tomljanović i Saračević. Najefikasniji je bio Patrik Ćavar koji je postigao devet pogodaka od čega šest iz sedmeraca, a izgubili smo sa 25:27. Kod Francuza su najefikasniji bili Volle i Stoecklin s po pet pogodaka.

- "Pijetlovi" su nas očerupali i igra naših u tom prvom susretu ne nudi puno optimizma za utakmice koje slijede. Točno je da je naš izbornik uoči starta imao puno problema. Zbog ozlijede glave izostao je prvi vratar Valter Matošević, bilo je upitno hoće li do samog početka zaigrati Smajlagić, kojem je prije nekoliko dana umrla majka i koji je u Portugal stigao prijepodne na sam dan utakmice, a Gudelj, kojeg muči ozljeda, pa nije prošao čitave pripreme, nije još ni licenciran za EP – pisao je Zvonimir Vukelić, novinar Večernjeg lista, u izvještaju s utakmice.

Francuska je već u to vrijeme bila lagani favorit. Na prvo europsko prvenstvo došli su kao srebrni sa svjetskog prvenstva, te kao brončani s olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine.

- Jako sam sretan, prvi puta pobijedili smo Hrvate, Ušli smo u utakmicu ozbiljno, znali smo koliko su jaki. Ovaj put mi smo bili bolji, hrvatska obrana nije bila tako uspješna. Ova je skupina jako izjednačena i svaki bod je izuzetno važan. Možda je odlučila bolja tjelesna pripremljenost – govorio je tada Daniel Constantini, ondašnji izbornik Francuske.

Tko bi u tom trenutku rekao da će rukometni susreti između Hrvatske i Francuske postati klasici idućih dvadesetak godina.

Šola promašio rezultat

Na klupi Hrvatske tada je sjedio Zdravko Zovko, a zanimljivo je da smo samo jednom u cijelom susretu imali vodstvo. Bilo je to u 31. minuti (12:11).

- Naši rukometaši punih 60 minuta nudili su istu priču. Priču gubitnika, priču momčadi koja traži priključak suparniku koji je odmakao, ali ga stalno negdje i gubi. Vrlo, vrlo loše, odigrali u Zovkovi izabranici oba početka poluvremena. Ne samo da nije išlo u napadu već je i naša obrana bila s previše"rupa". Niti u jednoj inačici od tri koje su naši iskušali, nisu bili uspješni. I ako se negdje traži ključ prevage za Francuze, onda to može biti u podatku da su naši suparnici dobrom 5-1 obranom s isturenim crnoputim Richardsonom uspijevali pokvariti naše planove u napadu – piše između ostaloga Vukelić u izvještaju s utakmice.

Nakon 28 godina Zvonimir Vukelić je u mirovini.

- Znam da sam početkom lipnja bio na Europskom prvenstvu, ali ne znam s kim smo igrali tu prvu utakmicu – rekao je Vukelić.

Igrali smo s Francuskom...

- A, izgubili smo sa 18:22? Nismo? Uh, ne sjećam se tih detalja. Sjećam se da je na toj utakmici sjajno igrao Francuz Volle koji je godinu dana kasnije bio najzaslužniji za zlato Francuza na svjetskom prvenstvu na Islandu – rekao je Vukelić.

Vlado Šola se odmah na prvu sjetio gdje je bio tih dana, prije 28 godina.

- Branili smo Tonči i ja i Francuzi su nas pobijedili s pogotkom razlike – počeo je svoju priču Šola.

Dobro, nije bio jedan, nego dva razlike, a znate li tko je bio naš najbolji strijelac na tom susretu?

- Puc, Saračević ili Smajlagić – na prvu će Šola.

Opet pogrešno...

- Aha, onda Ćavar. Sjećam se tog prvog europskog prvenstva. To je bio cirkus od organizacije. Rukomet u Portugalu uopće nije bio popularan, dvorane su bile prazne, smještaj prosječan. Jedina dobra stvar što smo igrali skupinu u Almadi, u gradu na moru pa je bilo ugodno vrijeme. Portugalci nisu u to vrijeme imali nikakvu reprezentaciju, s lakoćom su ih svi pobjeđivali. No, kada su tridesetak godina kasnije počeli ulagati velika sredstva u rukomet, sada im je reprezentacija među boljima u Europi – istaknuo je Šola.

Čega se još sjećate iz tog susreta protiv Francuske?

- Znam da su Volle i Stoecklin bili jako dobri, ali što im je vrijedila ta pobjeda kada su na kraju ostali bez medalje, a mi smo osvojili broncu. U to vrijeme francuski rukomet kretao je prema gore i na tom EP-u nisu još bili u top, top formi kao godinu dana kasnije kada su na Islandu bili svjetski prvaci – zaključio je Šola.

Reprezentacija Hrvatske bila je smještena u gradiću Costa da Caparica, 12 kilometara udaljenom od Lisabona. Put do Portugala se odužio jer je avion iz Zagreb umjesto u 15.20 poletio tek u 19.30 sati. U Lisabon se je došlo nešto malo prije ponoći, a tri sata je trajala provjera viza.

Saraća i Puca nema s nama

- Naš glavni cilj je izboriti odlazak na svjetsko prvenstvo, jer nam to omogućuje da se na njemu borimo za nastup na igrama u Atlanti, da tako zatvorimo ciklus na željeni način – govorio je uoči Europskog prvenstva izbornik Zdravko Zovko.

A da bi se tada izborio Island, morala je Hrvatska biti među četiri reprezentacije koje u to vrijeme nisu već izborile sudjelovanje na svjetskom prvenstvu

Tada je na EP-u igralo samo 12 reprezentacija, podijeljenih u dvije skupine po šest. Nakon 28 godina na EP-u sudjeluje 24 reprezentacije koje su podijeljene u šest skupina po četiri. Za razliku od Zdravka Zovka, današnjem izborniku Hrvoju Horvatu prvi cilj je proći skupinu u Segedinu. Od četiri reprezentacije (Hrvatska, Francuska, Srbija i Ukrajina) samo će dvije u drugi krug koji se igra u Budimpešti.

Zdravko Zovko je tada na EP vodio samo 15 igrača, dok će Horvat 19 igrača. Mešu rezerva su 1994. godine bili Gudelj, Jović, Šarić, Goluža i Šestak.

-. Trebat će nam i sreće – reći će na kraju Zovko koji će ostati zapisano u povijest hrvatskog rukomet kao prvi izbornik koji je donio medalju s jednog velikog natjecanja.

Od igrača koji su igrali na prvom EP-u nažalost među živima više nema Iztoka Puca i Zlatka Saračevića, a kao treneri danas rade Vlado Šola, Goran Perkovac (trener Luzerna), Irfan Smajlagić, Ivica Obrvan (trener PPD Zagreba i izbornik BiH) i Nenad Kljaić.