Je li vrijeme za vraćanje duga Meksikancima za 2002. godinu?, bocnuli smo izbornika Niku Kovača. Nije nasjeo, nema promila šanse da mu pobjegne nešto nekontrolirano. Nasmijao se...
– Vraćanje duga? To ste vi rekli. Mi ćemo pripremiti momčad kao i svaki puta do sada, pa daj Bože, a neka nas i sreća malo poljubi, pa da se "prebacimo" u drugi krug – kaže naš "Švabo", trenutačno najpopularniji čovjek u Hrvatskoj.
O da, sreća nas je već i te kako poljubila, onoga trenutka kada se na obzoru pojavio Niko Kovač. Kada je kult reprezentacije bio na izdisaju, kada joj se zviždalo u vlastitom dvorištu i kada je Svjetsko prvenstvo bilo u gustoj magluštini.
I Niko je zasukao rukave, nametnuo zakone braće, povukao poteze, počeo sve graditi iz temelja. I u samo pola godine stvorio je remek-djelo na koje možemo biti ponosni, na kojemu nam mnogo zavide. Učinio je ono što smo mislili da je nemoguće, postali smo opet nogometna sila, momčad koja samo zbog podmukloga Japanca nije šokirala svijet već u prvoj utakmici protiv Brazila. Samo netko zločest i proračunat mogao je dosuditi penal kada je Lovren otresao perut s Fredova ramena. Da nije bilo toga skandaloznoga previda, s Meksikom bismo možda igrali revijalku.
S Nikom Kovačem postali smo i nostalgični, vrteći kadrove iz '98. godine, naravno i beskrajno neumjereni. Ali, izborniče, je li neumjerenost tražiti da frajeri koji drmaju Europom, u Bayernu i Realu, za kojima se otimaju najveći svjetski klubovi, pobijede još i Meksiko?
Nije, Niko, i nemojte biti preskromni. Hrvatska s Lukom, Raketom, Mandžom i Olom protiv Meksikanaca može biti samo veliki favorit, jednostavno zato što je bolja. I neka se oprezni izbornik ne naljuti, u Recifeu ne bismo trebali imati "mnogos problemos". Budu li naši na vrhunskoj razini, a priprema će, ne sumnjajte, biti vrhunska, u problemima samo mogu biti Meksikanci.
Pa iako nam je treća u skupini na SP-u već dva puta bila fatalna (Ekvador, Australija), ovo je generacija kojoj beskrajno vjerujemo. Ona će srušiti i ovu tradiciju.
– Meksikanci su vrlo zahtjevni, agresivni, mobilni, idu okomito u dubinu. Prema naprijed su vrlo dobri, ali dat će nam mogućnosti prema natrag. Ranjivi su – kaže Niko i odmah dodaje:
– Na SP-u se igra brzo, okomito, s visokim presingom, ne da se suparniku graditi igru. Takvi su Čileanci, takvi su i Meksikanci, a na nama je da nađemo rješenje za to i nametnemo se našim stilom. Imamo i mi brzu transformaciju, igrače koji imaju brzinu po bokovima, po sredini imamo Mandžu...
Izbornik djeluje smireno i samopouzdano, s neograničenim povjerenjem u svoje trupe. General koji u poštenoj bitci još nije izgubio.
– Optimist sam. Ako momci budu igrali kao u prve dvije utakmice, s takvim žarom, ljubavlju, zalaganjem, imat ćemo velike, velike šanse proći u drugi krug – ističe Niko.
Nacija je u transu, opijena sjajnim izdanjima vatrenih na SP-u. Koju poruku šaljete domovini?
– Bodrite nas i dalje, vidite da momci ostavljaju posljednji atom snage na terenu, da se borimo kao lavovi za naše boje. Lijepo je, i nadam se ćemo tako i nastaviti. Volio bih da u Recifeu bude još više naših navijača, iako znam da će meksički biti brojniji. Borit ćemo se i protiv toga – zaključio je Niko.
Borba, samo borba, 'kampf', to je oduvijek bio Nikin moto. No, s takvim vojskovođom i takvim odredom specijalaca u kockastom, možete sasvim mirno i spokojno zaspati. Probudit ćete se u osmini finala...
Niko i dečki samo odigrajte hrabro i pošteno da smo ponosni što smo HRVATI. Pobjeda nije toliko bitna.