Genetikom i tehnikom stiže se do vrha Olimpa

Bazen se pjenio i nekoliko minuta nakon svršetka ženske utrke na 50 metara slobodnim stilom održane početkom srpnja u američkoj Omahi. Tribine na bazenu ispunio je žamor oduševljenja mnogobrojne publike, koja je iskreno i s neskrivenim simpatijama slavila pobjednicu utrke, 41-godišnju plivačicu Daru Torres.

Tom je pobjedom (i rušenjem nacionalnog rekorda) Dara izborila nastup na Olimpijskim igrama u Pekingu, i tako će biti najstarija sportašica u povijesti na Olimpijadi. Kao da ni sama nije mogla vjerovati. Iza sebe je ostavila konkurenciju, vrhunske plivačice s već postignutim rekordima od 20, 21, 22 godine. Nakon pobjede na licu joj titra osmijeh zaigrane djevojčice. Pred novinarima je odmah ”olakšala” dušu.

– Jedva sam, škiljeći, na semaforu uspjela vidjeti rezultat. Još ne mogu vjerovati da sam ga postigla. Znate, u mojim godinama, vid malo oslabi (nasmijala se), ali presretna sam, idem na svoje pete Olimpijske igre. I nadam se medalji!!! – kazala je Dara.

Udana i ima djecu
Mama Dara (sretno je udana i ima dvogodišnju kćer), kako je odmila zovu mladi američki plivači, osvojila je zlatnu medalju plivajući u američkoj štafeti još u Los Angelesu 1984. godine. U plivačku mirovinu odlazi nakon igara u Barceloni 1992. godine, gdje osvaja još tri medalje.

No vratila se, natjecala se u Sydneyu (2000.), osvojila još pet medalja i konačno, pomisliše mnogi, rekla zbogom plivanju. No opet su se prevarili! Nakon porođaja, operacije ramena i koljena održavala je formu iako nije nastupala na velikim natjecanjima. Više se, kaže, posvećuje kvalitetnom zagrijavanju i opuštanju nego “radu” u bazenu. Zato je još više njezin zlatni povratak fascinirao sportsku i inu javnost. Pomisliše mnogi (skeptici!?) da Dara uzima doping. No na testovima je čista.


Olimpijski vaterpolist Zdeslav Vrdoljak ima dva sina


Pa u čemu je onda tajna brzine, snage i pobjedničkog duha vrhunskih vremešnih sportaša? Provjerili smo među našim olimpijcima koji su na olimpijadama nastupali u “kasnim” godinama. A neki još nastupaju i nadaju se  da će biti na vrhu “neosvojiva” Olimpa...

Naši “starci”
Atletičar Branko Zorko, Darin je vršnjak, a trčao je (uglavnom na 1500 metara) na pet olimpijada. Karijeru je završio kao 37-godišnjak, prije četiri godine u Ateni.

– Granice se u sportu danas pomiču. Kada si mlađi, dovoljno je katkad biti brz, ali stariji sportaš mora ovladati tehnikom discipline kojom se bavi. Tu leži sportaševa prednost – kaže Branko, koji bi, dodaje, da nije ozlijedio list desne noge (uzrok još nepoznat), nastupao i u Pekingu. Da bi sportaš trajao, jer tijelo je starije i podložnije ozljedama, smatra Branko, važno je u tim godinama i dozirati treninge.

– U mlađim danima dnevno bih pretrčao i 30 kilometara, no zadnjih nekoliko godina karijere trčao sam 20-ak kilometara na dan – kazao nam je. Njegov kolega skakač udalj Siniša Ergotić, također olimpijac (nastupio u Sydneyu 2000. i Ateni 2004. godine) rekord je postigao (8,23 metra) u 35. godini.

– Imao sam sreću jer me je u prvom desetljeću karijere kondicijski pripremao vrhunski stručnjak Miljenko Rak. Tako udareni temelji važni su da sportaš u kasnim godinama još bude onaj pravi. Također je u tim godinama važna pravilna priprema treninga, razgibavanje, koje te štiti od ozljeda. I geni! – kaže Ergotić, dodavši da je njegov otac igrao nogomet do svoje 40. godine.



A četrdesetoj je vrlo blizu zlatni vaterpolist, kapetan naše reprezentacije Zdeslav Vrdoljak. Taj 37-godišnjak danas dopliva do lopte brže nego mnogi vaterpolski klinci.

– Da, (smijeh) ponekad i ja prvi doplivam do prve lopte. U čemu je tajna sportaša koji su   dugo u vrhunskom sportu? Geni, psiha i volja za dokazivanjem. I velika podrška obitelji. A ja sve to, čini mi se, imam – iskren je Zdeslav. Prije sedam-osam godina, dodaje, kanio je ostaviti se vaterpola. Otišao je u Italiju, iznova je našao motiv, vratio se još bolji, još spremniji.

Trenira jednako (bez povlastica) kao i upola  mlađi kolege, ali kaže da se puno dulje zagrijava nego oni te posvećuje pažnju odmoru nakon treninga. Uskoro odlazi na svoje druge Olimpijske igre (nastupao je u Atlanti, 1996.) da bi hrvatske dupine odveo na vrh Olimpa.

Kondicijski trener Igor Jukić (brinuo se za formu Ivice Olića i danas se brine za Mirka Filipovića) smatra da su za natjecateljsku dugovječnost sportaša najvažniji sustavan rad, besprijekoran trening (snaga, brzina, izdržljivost) i ”dobri” geni. U tome je, kaže Jukić, i tajna uspjeha Dare Torres, koja unatoč godinama nije “potrošena”.

– Da je trenirala bez prekida i da nije rodila, možda ne bi toliko ni trajala. Iza njezinih rezultata stoje sustavan rad i geni te visoka motivacija. Pa i Linford Christie (američki sprinter, op.a.) postao je svjetski prvak na 100 metara u kasnim godinama – kaže Jukić. Nadalje, dodaje on, starijim je sportašima potrebno dulje vrijeme za oporavak tijela od napora. Danas je tehnika toliko napredovala da se vrhunski sportaši koriste psiho-pedagoškim uslugama, autogenim treningom...

Sada još više vode računa o prehrani nego prije. Zato sam uvjeren da će stariji sportaši u budućnosti vladati na velikim natjecanjima – najavljuje Jukić.

I među hrvatskim sportašima bilo je onih koji su u poznim sportskim godinama nastupali na olimpijskim igrama. Tako je u Ateni prije četiri godine nastupio tada 41-godišnji bacač diska Dragan Mustapić. No, nije se proslavio, zauzeo je tek 35. mjesto. U Pekingu će naš najstariji olimpijac bit 39-godišnji stolnotenisač Zoran Primorac koji je i danas među 20 najboljih tenisača svijeta. Marin Lovrović (35), najstariji je pak član hrvatske olimpijske jedriličarske reprezentacije.

Prije Dare Torres najstarija plivačica koja je nastupala na olimpijskim igrama bila je Helen Slatter kojoj je u Atlanti (1996.) bilo 36 godina. Japanski plivač Satoshi Maruya nastupao je kao 51-godišnjak na OI održanim u Meksiku 1968. godine. Najstariji olimpijac uopće Šveđanin je Oscar Swahn koji je u dobi od 72 godine (sedam godina prije smrti) osvojio ekipnu srebrnu medalju u streljaštvu na OI igrama 1920. godine u Antwerpenu.