Na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu jučer je održan Dan otvorenih vrata kako bi kandidati za upis vidjeli što ih sve od motoričkih provjera čeka na prijamnom ispitu. Da bi poruka naše središnje visokoškolske sportske institucije doprla što dalje, među budućim studentima pojavili su se i gimnastički prvak Europe Marijo Možnik (inače znanstveni novak na KIF-u), veslački olimpijski pobjednik Valent Sinković te bivši NBA košarkaš Gordan Giriček.
Sinković i Giriček polaznici su Studijskog centra za izobrazbu trenera (SCIT), a o akademskim motivima porazgovarali smo s dugogodišnjim košarkaškim reprezentativcem.
– Na drugoj sam godini, na izvanrednom studiju, smjer košarka i zasad sam sve ispite dao u roku. Prije svega sam se želio obrazovati jer iz fiziologije znam da je mozak kao i mišić, ako ga se ne upotrebljava, ako u životu radite samo što vam se sviđa, onda će vam demencija brže pokucati na vrata. S jedne strane imam potrebu naprezati mozak novim znanjima i novom terminologijom, proširiti svoj vokabular, a s druge strane želja za košarkom polako mi se vraća.
Znači li to da se Gira sprema za trenersku karijeru?
– Kada danas-sutra poželim u to ući, želim da nemam problema s polaganjem ispita, da temelje već imam spremne kako bih odmah mogao uskočiti. Sreća moja da je meni u srednjoj školi biologija bila najdraži predmet i da me strahovito zanima sve što je vezano uz prirodu i ljudsko tijelo. Mora se dosta učiti, nije lako, no ja volim predmete poput fiziologije, anatomije, psihologije, pedagogije...
Tečajevi nisu dovoljni
Razmišlja Gordan i o onome što propisuje Zakon o sportu.
– Nakon prijelaznog razdoblja, koje je trajalo valjda 10 godina, od 1. srpnja u punoj mjeri stupa na snagu zakon koji propisuje da onaj tko nije završio trenersku školu neće moći biti trener. Postoji i mogućnost da se obrazujem i preko nacionalnog saveza, no to se ne priznaje kao fakultet. Zapravo, ja bih svim sportašima savjetovao da dođu na faks jer sigurno će dobiti kompetenciju, odnosno veliko znanje koje mogu spojiti sa svojom praksom.
No mnogi sportaši, pogotovo ako su bili vrhunski, misle da im je za trenerski posao sasvim dovoljno ono što su prošli kroz svoju karijeru uz kakav kraći tečaj.
– Mi vrhunski sportaši sigurno smo u prednosti, no ako želite imati podlogu u svemu, onda je ovaj faks za to fantastičan jer on vam vaše znanje stavlja u kućice. Stavlja teoriju i praksu pod jedan krov i dobijete odgovore na pitanja koja ste si kao aktivni sportaš stalno postavljali. A i ja sam se kao igrač nerijetko pitao “čemu sve ovo”, “zašto me ovaj trener ubija”, a zapravo je to imalo smisla. Ako se netko doista odlučio za trenerski posao, preporučujem SCIT jer ovo preko Saveza je obično krpanje, a zakrpati se nikad ne može dovoljno dobro da nemate rupu u znanju.
Kao studiranja, Gira se prihvatio i treniranja boksa.
– Već godinu dana rekreativno treniram u American Top Teamu kod Dražena Forgača koji mi je rekao da se za čovjeka svoje visine jako dobro krećem i da jako brzo usvajam nove tehničke detalje. Imaju sjajne trenere, a jedan od njih je bivši europski juniorski prvak Dino Mansour.
Privlači me ring, ali neću ući
Može li se dogoditi da ga Forgač nagovori na isto što je svojedobno učinio i srpski košarkaš Darko Miličić koji se okušao u kik-boksu?
– Neće me Dražen nagovarati na to jer on zna moje limite, baš kao i ja. Nije da me ne privlači, no znam da mi takvo što ne treba. Da sam zdrav, onda bih razmislio, barem o nekom amaterskom meču, no s ovakvim kukom ograničene mobilnosti teško bih se nosio s mladim lavovima.
No zato se ovih dana pokušava nositi s jednom BMV-ovom makinom.
– Za motocikli sam položio davno, a nedavno sam prošao i testnu vožnju i u tome silno uživao pri čemu moram pohvaliti BMV GS 1200 adventure, to je fenomenalan motocikl. Volio bih otići na putovanje po Europi, to je nešto što ti daje slobodu.
Uživa Gira i u sviranju gitare koja na njega, također, djeluje terapeutski.
– To je jedan lijep hobi koji me smiruje. Kada sam loše raspoložen, uzmem gitaru i odmah sam bolje. Sve bolje skidam pjesme pa bih, ako se dogovorim s jednom djevojkom, mogao ostvariti i svoju dugogodišnju želju. A to je nastup na ulici.
U međuvremenu nekadašnji cibos uživa u statusu jednog od europskih NBA-jevih ambasadora.
– Taj mi posao jako odgovara jer uz njega imam vremena i za svoja putovanja, a opet sam uključen u sport. Ja sam jedan od desetorice ambasadora iz Europe, a to podrazumijeva oko pet angažmana godišnje. Održavam stare kontakte, a upoznajem i nove ljude iz NBA svijeta pa, ako mi se pruži prilika, možda odem tamo. Ja bih u Americi mogao živjeti, meni je tamo super.
teško ćeš istrenirati nešto što nemaš...