Gost Večernjakove televizije bio je Gordan Giriček, bivši NBA igrač i dugogodišnji hrvatski reprezentativac. S njim smo porazgovarali o životu i dogodovštinama u NBA ligi ali i o hrvatskoj reprezentaciji i problemima s kojima se suočava klub, Cibona, u kojem je postao traženi košarkaški internacionalac.
A kad se govori o načinu funkcioniranja NBA lige, nezaobilazna tema su trejdovi, odnosno razmjene igrača kojima se trguje kao s robom. A Giriček je triput bio razmijenjen.
GALERIJA Hrvatski košarkaši uvjerljivo svladali Irsku 89-42
– Ako nisi ti taj koji je inicirao trejd, onda obično saznaš posljednji. Prvi put je najgore, a meni se dogodilo da sam se taman raspakirao u Memphisu i da moram seliti u Orlando, točnije da već sutradan u deset moram biti na treningu u novom klubu. Kada sam tu vijest saznao, sjeo sam na kauč i počeo plakati. Ne od tuge, nego od stresa. Onda se pribereš i u misli ti dođe logika koja ti kaže da sve to samo biznis i da te ljudi u novom klubu žele. Digneš se i počneš spremati stvari, a pri selidbi ti pomogne i klub u koji dolaziš. Kupe ti avionsku kartu, angažiraju se oko tvoje selidbe s agencijom za transport, smjeste te u hotel. Nova momčad me dobro prihvatila, stigao sam na sunčanu Floridu u bolje trenažne uvjete i izgledalo je kao da nikad nisam bio u Memphisu. Sve ostale razmjene sam ja inicirao pa je bilo lakše.
Nisam se žalio na alimentaciju
Da je bio manje ponosan, vjerojatno ne bi došao u sukob s veteranima, odnosno zvijezdama svojih momčadi u Memphisu, Orlandu ili pak Phoenixu.
– Nitko me nije skinuo ni stavio u korito hladne vode i takvog držao na centru. Jest to su, u Memphisu, pokušali učiniti Wright i Massenburg, ali sam im se suprotstavio.
Gira se nije dao podčiniti ni velikom Shaquilleu O'Nealu, za zajedničkog igranja u Sunsima.
– Shaq se volio jako zezati, ali nije trpio zezanciju na svoj račun. Ja sam odgovorio na neku njegovu provokaciju odgovorio i on se uvrijedio. Čovjek od 216 cm i 150 kilograma prišao mi je s leđa i ništa mu nisam mogao. Nisam pao u nesvijest, ali me zamantalo.
VEZANI ČLANCI:
U kojoj mjeri je život NBA igrača glamurozan, a u kojoj mukotrpan?
– Meni nije bilo ni glamurozno ni mukotrpno, bilo mi je prelijepo. Sve je bilo organizirano na najvišoj razini jer NBA je najbolja sportska organizacija na svijetu. Sve je organizirano do najsitnijih detalja, od kluba imaš apsolutnu servisnu podršku, a na tebi je samo da budeš profesionalac.
Zar nije naporno s obzirom na velik broj putovanja te tri do četiri utakmice tjedno?
– Rekli su mi da ću sredinom prve sezone udariti u zid, takozvani "rookie wall", no to se nije dogodilo. Mene je više umaralo to što sam u Europi puno vremena provodio stisnut u ekonomskoj klasi u zrakoplovima ili što smo trenirali dvaput dnevno nego utakmice dan za danom.
Kad se europski košarkaš vrati u Europu, osjeti li on snagu tog statusa NBA igrača, svojevrsnog "celebrityja", ne samo po visini ugovora?
– Neću reći da sam imao status "celebrityja", ali sam osjetio da kod suigrača imam dobar status. Naravno, ako ne igraš dobro taj status opada. A ja sam igrao dobro do ozljede trbušnog zida zbog koje sam propustio četiri mjeseca sezone. Tada se počelo sumnjati u mene da foliram, da ne mogu trpjeti bol i slično i počeo sam gubiti status. Domaći igrači su se počeli grupirati, a trener nije stao iza mene i bez obzira na to što sam im dokazao da su krivo dijagnosticirali dvije moje ozljede, ja se iz toga nisam uspio izvaditi.
Nakon Fenera, Gira se vratio u Cibonu gdje je i završio karijeru. Kao sportska zvijezda ostao je meta medija koji vole zaviriti u živote poznatih osoba.
– Meni to ne smeta, čak ni laži, sve dok one ne vrijeđaju moj karakter kao što je ova da su me NBA suigrači zavezali i stavili u korito s hladnom vodom i ostavili na centru. Ili pak posljednje što sam pročitao, a to se stalno ponavlja, da sam se žalio na visinu alimentacije za svoju kći. Kad god se događaju neki teški razvodi, uvijek se provlači i moj slučaj i pišu se laži. Imam dokaze da se nisam žalio i molim medije da to ne pišu. Neka me nazovu, neka provjere, ja ću im dati papire ako treba da stanemo na kraj tim lažima. Ja s kćeri, koja danas ima 19 godina, imam odličan odnos i to ću joj objasniti, no ne želim da nju netko zbog takvih laži gleda drugim očima i misli si kakav ti je to otac.
VEZANI ČLANCI:
Njegov razvod sa suprugom Natašom bio je medijski događaj. Kako se nosio s time?
– Normalno. Stoički. Muško sam. Tko te pita. Što se mene tiče, ja mogu sve prebroditi, samo ne želim da moju kćer ne gledaju drugačije, da joj se netko smije iza leđa, zato što netko govori neistine o njezinu ocu.
Gordanova kći bila je razlog zbog kojeg on nije igrao na Eurobasketu 2007.
– Mogao sam, ali nisam htio jer to ljeto ne bih vidio dijete. Mediji su pisali da sam viđen na Zrću. S obzirom na to da kćer nisam imao svaki dan, a bio sam mlad čovjek, to je bilo normalno. A kada je bila sa mnom, onda sam htio s njom provoditi što više vremena. Da se nisam tada borio, možda danas ne bih imao s njom tako dobar odnos. Da se ja nisam rastao, da ja živim s njima, onda mogu dati reprezentaciji dva mjeseca svog života što sam i radio na prethodnih pet Eurobasketa. Znao sam da će biti problema zbog te odluke, ali sam to stoički podnosio.
Od tih Giričekovih pet Eurobasketa hrvatskoj košarkaškoj publici u posebnom su pamćenju ostala dva četvrtfinalna poraza. Onaj protiv Turske (2001.) nakon "plus 19" u 27. minuti i onaj protiv Španjolske (2005.), nakon produžetka, uz vrlo upitno suđenje. U obje te utakmice Gira je bio naš najbolji strijelac.
– Držim da sam dosta realan i mogu reći da su se nama prečesto događale takve situacije da bismo rekli da je to slučajnost. Ozbiljna momčad ne smije ispustiti "plus 19" ostvarenih 13 minuta prija kraja utakmice.
Tadašnje reprezentacije, kao ni današnje, nije bilo na svjetskim prvenstvima ali je, barem, bila stalan sudionik Eurobasketa. A ovoj današnjoj prijeti opasnost da, po prvi put, ne igra ni to natjecanje.
– Meni je žao da reprezentacija s Bogdanovićem, Šarićem i Zupcem nije napravila nešto u svom "prime timeu". No, ja i dalje vjerujem da je Šarić taj koji radi koheziju u momčadi. On je taj koji mora biti vođa i drago mi je da je izbornik Sesar tako odlučio. Mislim da mu je to bio pun pogodak. Bogdanović može i mora biti najbolji strijelac, jer ima te mogućnosti, ali je Šarić taj koji mora biti vođa. Jer on ima karizmu pobjednika, što se ne dobiva, nego se s tim rađaš. Njegovih deset koševa vrijedi više nego nečijih 35 jer čini suigrače boljima i postiže koševe kad treba.
VEZANI ČLANCI:
Ako se Bogdanović oprostio od igranja za reprezentaciju, može li onda reprezentacija sa Šarićem, Zupcem, Hezonjom, Smithom, Žižićem, Šamanićem i ostalima iznenaditi Grčku s Antetokounmpom i Sloveniju s Dončićem i izboriti Olimpijske igre?
– Teško ali, dok se igra, nije nemoguće. Reprezentaciju ne čini 12 najboljih igrača, nego 12 koji najbolje funkcioniraju zajedno, a meni se čini da je ovo najhomogenija reprezentacija unazad pet-šest godina.
I carstvima dođe kraj
Šarić se, baš kao i Giriček, u svijet otisnuo iz Cibone koja hoda po rubu stečaja, odnosno provalije.
– Mislim da je to problem prijašnje gradske vlasti koja je klubu oduzela sve što je oduzeti mogla pa tako i dvoranu. Problem je to i nove vlasti koja za Cibonu nema sluha i ne znam kako će se taj klub izvući.
A govorimo o klubu iz kojeg se tako davno odlazilo izravno u NBA ligu (Bagarić, Planinić, Atkins). Koliko je Cibona kao institucija važna za hrvatsku košarku?
– Ako si bio gigant, pogotovo u našem mentalitetu, vrlo brzo ti ljudi okrenu leđa. No, svi mi padamo u zaborav. Nitko nije nezamjenjiv i svemu dođe kraj kao i velikim carstvima poput Rimskog i Osmanskog.
Za kraj razgovora ostavili smo pitanje hobija. Što mu je sada zanimacija? Znamo da je učio svirati gitaru i putovao po svijetu.
– Putovanja me i dalje vesele, najdraže mi je bilo ono u Afriku, a novost je da učim svirati klavir. Nemam talenta za glazbu, ali to me veseli jako. Završio sam Rock akademiju, odnosno osnovnu školu za gitaru i solfeggio. U osnovnoj školi neko vrijeme napreduješ i onda dođe to toga da je sve stvar talenta i količine vježbanja. A kod mene je talent upitan, a količina vježbanja je bila nedostatna pa sam odustao od srednje glazbene škole - ispričao je Giriček.
VIDEO Giriček žestoko uzvratio na priču da su ga zlostavljali u SAD-u, ovo je poruka koju je poslao NBA zvijezdi
Nema opravdanja za odbijanje igranja za reprezentaciju, osim teške bolesti. Imali smo primjere da su u nekim sportovima igrači igrali za reprezentaciju na dan kad su im umrli riditelji ili dan nakon sahrane. I hrvatski branitelji su odlazili u rat i ostavljali malu djecu iako bi rado bili ostali s njima. Neki ih više nikad nisu vidjeli. Ali taj karakter i taj osjećaj imaš ili nemaš.Giriček je pokazao da nema. I zato nije postao velik.