O ovakvoj utakmici Shakespeare bi napisao dramu (tragediju, naravno), a Mel Gibson bi snimio novi film, "Hrabro srce 2". Svijet bi dobio nova remek-djela, kao što je Bilićevo remek-djelo djelo za sva vremena i za sve hrvatske generacije.
I za Ćiru i Bleiburg koji nikad nije oprostio Englezima, i za lorda Carringtona i lorda Owena koji su nam ratne dane činili još težima, i za sve ostale lordove koji su se nadmeno iščuđavali: "Croats, who?" Plemenita gospodo, sad ste zauvijek zapamtili Hrvatsku, gledajte je sljedeće ljeto na velikim plazma-ekranima. Da vam nešto ne bi promaknulo.
Padao je Albion već i na starom i na novom Wembleyu, ali nikad ovako bolno. Englezi se ostaju drečati u svojoj nogometnoj kolijevci, Euro u Austriji i Švicarskoj bit će pravo kontinentalno prvenstvo, bez ijedne reprezentacije s Otoka. Englezi nam se mogu "osvetiti" samo tako da još kupe Modrića, Petrića, pa da navijaju za njih kao i za naše "otočane": Eduarda, Kranjčara, Ćorluku...
Jednom će moći i za Bilića na klupi Chelseae, Liverpoola, ili budu li pametni, kao šefa Albiona. Samo neka budu strpljivi, Slavena tek čekaju najveće stvari s Hrvatskom. I zato sanjajmo, sanjajmo, sanjajmo... Bilićevi vatreni marširaju! To su dani kad i Hrvati imaju pravo biti engleski arogantni i bahati.