Šest godina poslije, Igor Hinić (34) ponovo je slavodobitno podignuo Sikiričina Vaterpolista. Još jednom je, nakon što mu je to uspjelo 2003., proglašen najboljim hrvatskim vaterpolistom godine. Kapetan Mladosti i hrvatske reprezentacije nagrađen je, dakako, i za minuli rad, ali i za sve ono što je 2009. dao reprezentaciji (svjetska bronca i srebro u Svjetskoj ligi) i Mladosti.
Teže je bilo osvojiti vani
– Drago mi je što sam proglašen najboljim među doista vrsnim konkurentima. Veselim se i ovom trofeju kao i onom iz 2003. kada sam ga dobio kao igrač Brescie a ako bih radio neku usporedbu, onda bih mogao zaključiti da je puno teže nametnuti se kad igrate vani.
Odigrali ste preko 300 utakmica za Hrvatsku, sudjelovali u osvajanju svih hrvatskih medalja (1 zlato, 4 srebra i 1 bronca). Očito vam igranje za reprezentaciju nije problem kao nekima.
– Pa, ja mislim da su godine provedene u reprezentaciji najljepše godine. To druženje, zajedništvo... Drži me to. Iako, naravno, ponekad zna biti naporno. Ali, računam, jednom će sve to prestati i ne želim žaliti što nisam dao koliko sam mogao.
Usporedite lige u kojima ste igrali.
Djeci se sviđa u Zagrebu
– Dok sam ja igrao u Italiji, ta je liga bila najjača na svijetu, u njoj su igrali najbolji igrači svijeta i dobro se plaćalo. Sada se sve ipak svelo na Pro Recco i prvenstvo je monotono jer se prvak unaprijed zna. Jadranska liga je sad puno jača, hrvatski je dio pojačan za tri iznimno jaka crnogorska kluba tako da sad imamo sedam do osam klubova iznimne kvalitete. Te dvije lige su gotovo izjednačene.
Hoće li Zagreb biti posljednja postaja u karijeri?
– A tko to zna. Ali može biti. Dugo je pripreman moj dolazak u Mladost tako da mislim da postoji obostrana želja za dugom suradnjom. A što se tiče grada u kojem ću provesti ostatak života isto mi je teško prognozirati. Rijeka je moj rodni grad i uvijek me privlači, ali u Zagrebu mi se obitelj odlično snašla. Starija kći Gaia ide u treći razred, iako ima samo osam godina, jer se u Italiji ranije kreće u školu. Mlađa Anja ima šest godina, ide u vrtić.
Konac je godine i vrijeme novogodišnjih želja. Koja bi bila vaša, sportska?
– Pa, volio bih da moje suigrače i mene, u klubu i reprezentaciji, prati dobro zdravlje. To je najvažnije jer dosad smo imali prilično problema s ozljedama i bolestima, posebno u nacionalnoj vrsti. Ako nas to u 2010. mimoiđe, možemo očekivati dobre rezultate.