- Drago mi je što smo baš mi donijeli Hrvatskoj šestu medalju na ovim Igrama što je najviše do sada u povijesti nastupa naših sportaša - rekao je Slavko Goluža, izbornik Hrvatske.
Mađarsku smo i drugi put u Londonu pobijedili sa sedam razlike. Nakon poraza od Francuske u polufinalu ponovno smo gledali onu pravu, razigranu Hrvatsku. Protiv Mađarske imali smo sedam kontri i svih sedam realiziranih. Vanjska linija Lacković-Duvnjak-Kopljar postigla je 16 pogodaka uz samo dva promašaja.
- Rekao sam dečkima da zaborave Francusku i da se okrenu utakmici sa Mađarima. Rekao sam im da je bronca nagrada za dva mjeseca mukotrpnog rada, za torturu koju su prolazili od mene i mojih pomoćnika. Na kraju sam ih uspio uvjeriti i vidjeli ste kako je sve to izgledalo. Vraćamo se kući kao pobjednici, sa medaljom oko vrata. Imali smo sedam pobjeda i taj jedan nesretni poraz. Detaljna analiza pokazat će gdje smo griješili, a griješili smo. Od igrača pa do mene - rekao je Goluža.
Marko Kopljar postigao je protiv Mađara rekordni broj pogodaka na ovom turniru - tri.
- Ja sam zadovoljan sa svakom mojom utakmicom, osim one kada smo izgubili - istaknuo je Marko.
Ivan Čupić je bio naš najbolji strijelac.
- I sretan sam i žalostan. Šteta, trebali smo igrati finale - rekao je.
Bit će prilike u Riju?
- Uh, to je tek za četiri godine, tko živ do tada - rekao je Čupić.
Bronca u Londonu je osma medalja ove generacije od 2003. godine. Ukupno jedanaesta.
- U osam mjeseci imali smo dva nastupa, na europskom prvenstvu i sada na Igrama. Osvojili smo dvije bronce i s te strane moramo biti zadovoljni. Eto, nakon što smo prethodno četiri puta gubili za treće mjesto sada smo dvije utakmice za redom dobili. Sljedeće veliko natjecanje je već za pet mjeseci. Čeka nas nastup na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj - rekao je Goluža koji za sada nema kao izbornik upravo medalju sa SP-a.
- Nitko od igrača nije najavio da više neće igrati za reprezentaciju. Dakle, za svjetsko prvenstvo neću puno mjenjati. Možda ću uvrstiti jednog ili dva mlađa igrača. Ne više - rekao je Goluža, dodavši:
- Ovo što smo igralli u Londonu je moja vizija rukometne igre. Mnogi treneri su se složili da smo igrali najbolji rukomet. Dogodio se tek jedan kiks koji nas je udaljio od zlata - zaključio je Goluža.
Balić vam je opet prigovorio na klupi na utakmici protiv Francuske?
- Na klupi svatko u žaru borbe svašta kaže. Ne obazirem se na to. Sukob? Ne postoji, koliko puta to moram reći - rekao je Goluža.
Balić je izjavio:
- Ne znam hoću li ostati u reprezentaciji. Vjerojatno ne. Reprezentacija mi je dala sve, ja sam joj isto tako vratio. Ali, još nisam posve siguran, pustite me da promislim - izjavio je Balić za Danske medije, a kasnije je pred kamerom HTV-a rekao:
- Ne znam, svi misle da su mi ovo bile zadnje Olimpijske igre, obzirom na godine možda i jesu. Vidjet ću. Puno smo puta prićali o tome, i glupo je mi je sada o tome, nakon svega što se dogodilo. Možda mi i nisu posljednje. Nisam još čvrsto odlučio.
Svaka pošteno zaslužena medalja vrijedna je divljenja i poštovanja! Olimpijske igre su iznad svih ostalih natjecanja, i zato, moje najiskrenije čestitke! Gledano u cjelini, hrvatska reprezentacija odigrala je odličan turnir. Kad su igrali svoju igru, protiv protivnika koji su također igrali rukomet - nema im ravnih! Zanima me koliko će hrvatskih igrača biti u idealnoj ekipi turnira. Na žalost, pokazalo se da hrvatska reprezentacija ne zna igrati protiv onih koji rukometnu igru smatraju podvrstom ultimate fight-a. To su bili Tunis i Francuska. Zašto se protiv takvih protivnika ne zna igrati, pitanje je za izbornika. Zašto nam protiv njih sude suci puni razumijevanja za takav oblik "rukometa", pitanje je za vodstvo Saveza.