Kako pripremati momčad za utakmicu koja je "više od igre" kao što je to dvoboj reprezentacija Hrvatske i Srbije? Pitali smo to trenere koji su kroz to prolazili.
– Nije to utakmica težine kakvu imaju one za medalje, no važna je za HNS i sa sportskog i s financijskog aspekta – ustvrdit će najtrofejniji vaterpolski trener svih vremena Ratko Rudić.
A što je s dodatnom težinom koju joj daje specifičan rivalitet zemalja koje su ne tako davno bile u ratu?
– To može izazvati kontraefekt, mogu igrači zbog toga biti premotivirani, ali i preblokirani. Zadatak trenera je da motivaciju stavi u prihvatljive okvire. Do blokade može doći ako se utakmici da prevelika važnost.
Rudić nije za uvođenje psihologa naprečac.
– Psiholog ili je u cijelom procesu kvalifikacija ili ga nema jer se utakmica psihološki ne priprema dva dana ranije. No, iskusan trener to može iznijeti. Kada bi im iznenada doveli psihologa, igrači bi se čak mogli i uplašiti.
Motivirao ih general Draža
Ni Aco Petrović nije koristio psihologa kada je spremao Cibonu za prvo gostovanje u Beogradu i pobjedu od 78:70. No, tada mu psiholog nije ni trebao jer se na tribinama Pionira pjevalo "Od Topole pa do Ravne Gore" i mahalo zastavama s likom Draže Mihailovića.
– Nije isto pripremati momčad za dvoboj sa Srbima u 1998. i 2013. Tada su emocije bile jako visoke, situacija je sama po sebi bila naoštrena pa za borbene govore nije bilo potrebe. Uostalom, dolijevanje ulja na vatru moglo bi ih onemogućiti da se usredotoče na utakmicu. S druge strane, dozirano sam puštao "bezobrazne" najave da sigurno pobjeđujemo da suparnika svedemo na stanje pomračenja svijesti.
Onaj tko kaže da su utakmice između Hrvatske i Srbije kao i sve druge, taj ne govori istinu, drži rukometni izbornik Slavko Goluža:
– Koliko god treneri htjeli da im igrači o ovoj razmišljaju kao i o drugim utakmicama, to je teško postići jer mediji "nabrijavaju" atmosferu. A svaki grč, pa i prejake emocije, mogu biti opasni za koncentraciju. Mi smo sportaši tu da pružimo jedni drugima ruku i atmosfera se puno više zapali oko nas nego između nas. Zbog svega toga, kada bismo ponovno igrali utakmicu sa Srbima, ja bih igrače potpuno izolirao. Potpuna karantena, bez mobitela i novina, bez obzira na iskustvo i broj utakmica u nogama. Jer, to su posebne utakmice.
Častili ga pićem i uvredama
Za razliku od beogradske, na Europskom prvenstvu Goluži je olimpijsku utakmicu bilo puno lakše pripremiti. – U Beogradu sam znao da ćemo, ako Srbija povede 1:0, mi izgubiti tu utakmicu, no kako smo mi na neutralnom terenu kvalitetniji, za londonsku utakmicu mi nije trebala posebna psihološka priprema, a i znao sam da neće imati vjetar u leđa kao na EP-u. Gdje god da sam u Vršcu, Novom Sadu i Beogradu ušao u kafić, nisu mi dali da platim piće, no kada je došla utakmica protiv Srbije, bilo je to nešto sasvim drugo. Tako nabrušen ambijent u kakvom smo mi igrali neponovljiv je.
>> Sve o utakmici Hrvatska – Srbija čitajte u našem specijalu!