Organizatori glamuroznog turnira u londonskom Royal Albert Hallu i britanski mediji danima su uoči početka Mastersa ''pumpali'' atmosferu i najavljivali dvoboj Ivaniševića i Raftera kao ''šlag na tortu'', kao najveći meč na cijelom turniru. Kako i ne bi, kada londonska publika vjerojatno nikada neće zaboraviti spektakularni finale koji su Goran i Rafter odigrali trećeg ponedjeljka u Wimbledonu 2001. godine...
Ivanišević je tada u polufinalu koji se zbog kiše otegnuo u tri dana srušio nade Engleza da bi njihov miljenik Tim Henman napokon mogao mogao otići do kraja i postati prvi Britanac koji je osvojio turnir nakon 1936. godine i Freda Perryja. Henman je 14 puta igrao na turniru u Wimbledonu, četiri puta stigao je do polufinala, a najveću šansu za finale imao je baš protiv Gorana. Vodio je 2-1 u setovima i – izgubio u pet. Gorana je spasila kiša koja je pala prvoga dana trodnevnog maratona, jer je tada Henman bio u neviđenom naletu...
Goranu je, pak, četvrta šansa bila – sretna. Četvrti finale Wimbledona, nakon što je prethodna tri izgubio, 1992. godine od Andrea Agassija, 1994. i 1998. godine od Petea Samprasa. No, sve mu se vratilo tog trećeg ponedjeljka turnira u All England Clubu 2001. godine. Svladao je Raftera 9-7 u petom setu i postao prvi i zasad jedini tenisač u povijesti koji je osvojio Grand Slam turnir s pozivnicom organizatora. Tada je bio 125. na svijetu...
Osam godina kasnije, Ivanišević i Rafter opet su se susreli, prvi puta na teniskom terenu nakon te 2001. godine i finala Wimbledona. Opet su se susreli u Londonu, ali ovoga puta u sasvim drukčijim okolnostima. Goran je u prva dva meča na Mastersu veterana u A skupini dobio još jednog Australca Pata Casha i Francuza Cedrica Piolinea u dva seta. Budući da je Cash dobio Raftera u tri, Goranu je za plasman u finale bio dovoljan i jedan set protiv Raftera.
Bio je na najboljem putu nakon što je napravio break u prvom setu, ali je već na servisu ljevorukog Splićanina pri vodstvu 4-2 postalo vidljivo da ima sve većih problema sa zadnjom ložom desne noge. Nakon kratke konzultacije sa turnirskim fizioterapeutom, Ivanišević je nastavio dvoboj, ali su, kada je servirao za prvi set pri vodstvu 5-3, bolovi postali prejaki. Ivanišević je predao dvoboj.
- Mislim da nisam mogao opet tražiti onu sreću koju mi je Bog dao 2001. godine. Tada je poslao kišu koja mi je omogućila da pobijedim Tima Henmana u polufinalu, a bio je uz mene i protiv Patricka u finalu. Međutim, možda je ovoga puta nakratko prestao gledati ovaj naš meč i uzeo pauzu za popodnevni čaj. Šteta što nisam mogao dovršiti meč, igrali smo odličan tenis. Osjećao sam se izvrsno, atmosfera je bila sjajna, sve je bilo baš kako treba. Zapravo, sve osim moje desne noge – komentirao je Goran.
- Uvijek će sve biti posebno kada se sretnemo Patrick i ja. I svi će se uvijek sjetiti onog našeg finala u Wimbledonu,. Ako i neće svi, ja sigurno hoću, taj mi je dan promijenio cijeli život – dodao je Ivanišević.
O samoj ozljedi je još rekao:
- Zapravo me taj mišić mučio još od početka turnira, tako da uopće nisam trebao niti igrati. No, prva dva meča dobio sam s osnovne crte i bez maksimalnog fizičkog napora. Znao sam da protiv Patricka to neće tako funkcionirati. Isto tako sam znao da će on imati veliku želju pobijediti me i revanširati se za poraz u finalu Wimbledona. Nisam mogao odustati, mnogi ljudi su čekali na ovaj meč već neko vrijeme.
Razočaran je bio i Rafter, zbog načina na koji je stigao do pobjede.
- Ovo sigurno nije način na koji želite pobijediti. Baš smo igrali dobar meč, obojica smo se jako trudili, obojica smo željeli odigrati jako dobro. I Goranu i meni je bilo stalo do ovog meča, našeg prvog nakon svog tog vremena, i to opet u Londonu. Kada sam bio profesionalac, nisam previše protestirao ako bi suparnik odustao, jer je to značilo laganu pobjedu. Međutim, sada nije taj slučaj. Istinski mi je žao što Goran nije mogao dovršiti meč. No, što možete, zbio se taj nesretni incident koji se događa starim ljudima.
Ivanišević je ''star'' 38 godina, a Rafter će u prosincu napuniti 37. Australca u finalu čeka okršaj protiv Šveđanina Stefana Edberga, koji je u svojoj, B skupini dobio sva tri meča u skupini.