Daleko od centra pažnje svijeta, daleko od All England Cluba, Wimbledona i hrpe pravila, čak 1211,25 kilometara južnije od najvažnijeg teniskog turnira uopće događa se Umag! Mali ATP turnir bez trave, bez velikog Federera, bez ogromnih fondova i slave... Ali se te nedjelje strepilo uz Čilića. Tu negdje, nečujno, gotovo nevidljivo hoda Goran Ivanišević Zec, čovjek kojega se obično uvijek čuje, ali “smirio” se na trenutak zbog Marinova finala.
Prije početka Wimbledona rekli ste da je Marin pritajeni favorit. Dobar ste prognozer?
– Svi su me gledali kao luđaka kada sam rekao da će Marin biti u polufinalu. Da, svrstao sam ga na treće mjesto. Valjda i ja znam nešto o tom tenisu – samouvjereno je počeo jedini hrvatski kralj svete trave u Wimbledonu.
Prije nekoliko dana zvali su vas prijatelji i podsjećali na vaše najveće postignuće. Jesu li slike tog ludog ponedjeljka još bistre?
– Ljudi me prisjete na to. Dobio sam toliko poruka prošli tjedan, ni sam ne znam. Pisali su:“Čestitam ti“, „Godišnjica je“.... Ahh, dok se ja sjetim čega je godišnjica, prođe vremena. Nevjerojatno koliko se to finale, od prije 15 godina još uvijek pamti – čudi se Goran i dodaje.
– Na BBC-u su sastavili top 10 najvećih finala i moje stavili na četvrto mjesto. Znači da je ostavilo traga. Bila je odlična atmosfera. Tenis nije bio najbolji, ali kad sam bolje igrao, nisam osvojio Wimbledon.
Nije bio omiljen samo u BBC-ju, voli ga i Vojvotkinja od Cambridgea, Kate Middleton. – Obožavala sam Agassija, Samprasa, Ivaniševića i Steffi Graf. To su bile moje prve uspomene – rekla je Kate. To vam, naravno, godi.
– Ne znam što je ona točno izjavila, ali O.K. Ja sam bio jedan poseban lik i interesantan za gledanje. Sa mnom nikada nije bilo dosadno. Ako netko ima par sati vremena ubiti. Ja mislim da nikada nisam u tome razočarao – našalio se Goran Ivanišević.
Uvijek ste imali posebnu vezu s Britancima?
– Volim ja njih, vole oni mene. Još od prvih Wimbledona. Čak i kad sam dobio Hermana, a to im je bilo strašno, ponovno su navijali za mene.
Nekoliko dana proveli ste u Londonu, i dalje ste popularni?
– Ljudi me prepoznaju na ulici. Fascinantno mi je to koliko se sjećaju tog finala. Neki se sjećaju bolje nego ja.
Svojedobno ste proglašeni za najpraznovjernijeg tenisača? U sjećanju su nam ostali Teletubbiesi?
– Ne gledam više Teletubbiese, sad nemam s kim to više gledati. A i ne igram pa nema ni potrebe za tim. Više sam na to pazio kad sam bio trener, imao sam te sheme. Gledaš. U boksu si, onda čaraš-baraš pa nekad i pomogne.
Ali sada niste čarali za Marina. Za razliku od vremena kada ste mu je bili trener.
– On nije toliko praznovjeran. Ja sam bio najpraznovjerniji u timu i onda sam to ubacio i drugima. Puštanje brade i slično. Kad je bio US Open, gledao sam tko se brije, tko se ne brije, na kojem se terenu trenira... Počneš se bojati da ne krene po zlu, ali to opušta. Mene jest. Da mi skrene pritisak. Nije mi bilo teško. Gledam i sad Nadala kako pazi na sve to. Tako se izbacuje stres – pojasnio je Goran.
Vraćate li se u trenersku klupu?
– Treba mi sada odmor, nakon nekoliko godina ne razmišljam o trenerskom poslu.
Ali promatrate sve, kao da i jeste trener. Sve vidite i o svima sve znate. U Umagu ćete gledati Bornu Ćorića?
– On puno toga zna. Ponekad zna biti nestrpljiv, ali mlad je. Može puno toga i u pravi trenutak doći će i rezultati. A možda rezultati dođu i u Umagu. Ove je godine već osvojio jedan ATP turnir, svoj prvi u karijeri i to onaj u Marrakechu. Ali turnir u Istri je jak.
U Umagu su Fabio Fognini i Gaël Monfils, ali i David Goffin, inače 13. igrač svijeta. No, to ne plaši ni Bornu, ni vas.
– Moram reći da sam ponosan na ovako jaki turnir. Čast svima na organizaciji i dovođenju ovih igrača, ali ta jaka konkurencija bolja je i za Bornu. Što je jači turnir, manji je pritisak na njemu. Borna je dobivao velike igrače pa i Murraya na zemlji.
Što se tenisa tiče, Hrvati su u modi?
– Finale Čilića, finale Pavića, polufinala parova, Konjuh je bila odlična, Vekić sve bolja, prošle godine bili smo u finalu Davisova kupa. Budućnost je odlična. Nešto se dobro stvara u Hrvatskoj – zaključio je Zec koji je i dalje jedini Hrvat koji je osvojio Wimbledon.
Pisali ste povijest našeg tenisa, tako i umaškog turnira u kojem ste 1990. godine izgubili u finalu od Gorana Prpića?
– Prvi i jedini Umag za mene. Bila su druga vremena, peti mjesec i nije bilo tri čovjeka na tribinama. Dosta drugačije, ali bilo je zanimljivo.
Danas je naš jedini ATP turnir posebno interesantan igračima koji ovdje igraju, ali ima i drugih interesantnih sadržaja?
– Sada je to preraslo u jedan spektakl. Više od turnira. Jedan od boljih i najomiljenijih među igračima, a i svake godine je sve jači – priča Goran Ivanišević.
Čekala ga je ekshibicija te daljnji rad na promociji umaškog turnira. Nismo željeli zavirivati u intimu, jer je Goran Ivanišević uvijek pokušavao svoj privatan život, koliko je to bilo moguće, sakriti od javnosti. Danas se Goran odmara od trenerskog posla, a u privatnom životu njegovu pažnju je zaokupila Nives Čanović, radijska i tv-voditeljica koja se okušala i u glumi.
hejlo