Suza je još u oku, grlo se stegne kada govori o tome kako se opraštao od momčadi na pripremama u Turskoj. Dugo se kuhalo oko Gorana Milovića i njegova transfera, trebao je u Tursku, imao kombinacije s belgijskim Oostendeom i danskim Midtjyllandom, a na kraju je završio u kineskom Chongqing Lifanu. Taj odlazak s priprema Milović, Hajdukov kapetan, dugo će pamtiti.
– Mislio sam da ću to odraditi lako i ležerno, ipak sam ja čovjek od 195 cm i 90 kg. Izgledam gorostasno na terenu, nikada se ne štedim, ali kada su trener Damir Burić i sportski direktor Goran Vučević izrekli nekoliko oproštajnih rečenica i kad su mi suigrači zapljeskali, preplavile su me emocije. Suze su same potekle, bilo je to nešto neobjašnjivo. Želio sam im održati govor, imao sam to u planu, ali ni riječ nisam mogao izgovoriti. Suigračima sam uspio uzvratiti pljesak, išao od jednog do drugog i grlio ih. To ću zauvijek pamtiti – kazao je Milović.
Zanimljivi su bili ti posljednji sati prijelaznog roka. U jednom trenutku činilo se da će sigurno u Dansku, pa se “nasmiješila” i Belgija, da bi odjednom iskočila unosna ponuda Chongqing Lifana. Hajduku će pripasti milijun eura odštete, Milović će igrati za pola milijuna eura godišnje.
Kinezi su, u odnosu na ponudu Midtjyllanda, dali dvostruko više za kapetana bijelih. I što se tiče odštete, i što se tiče plaće.
>>Cijeli razgovor s Goranom Milovićem pročitajte sutra u tiskanom izdanju Večernjeg lista
Koji je ovo tekst po redu o milovicevom odlasku i o tome kako je plakao!? Sta hoćete dokazati!? Da samo igrači tog klubica vole svoj klub? Trebao je onda ostat i igrat za japanke jogurt i burek. Od.ebite vise