U tri dana karijera Ive Grbića okrenula se naglavačke. Prvo ga je Zlatko Dalić premijerno uvrstio u kadar reprezentacije u kojoj će mu konkurencija za mjesto među vratnicama biti Dominik Livaković i Simon Sluga, a onda je potpisao ugovor s madridskim Atléticom gdje će mu suparnik za “jedinicu” biti trenutačno najcjenjeniji vratar na svijetu Jan Oblak (Transfermarkt ga procjenjuje na 80 milijuna eura).
Transfer Grbića iz Lokomotive u Atlético (3,5 milijuna eura uz potencijalnu zaradu od ukupno šest kroz bonuse te 15% od iduće prodaje) najveći je nekog vratara iz Prve HNL. Transfermarkt, čije se procjene tržišnih vrijednosti nogometaša i iznosi transfera drže kao “sveto pismo”, pak navodi kako je Lokomotiva na ime vratara uprihodila čak sedam milijuna eura!? Ako je ta tvrdnja istinita, onda ne samo da je kupovina Grbića drugi najveći iznos koji je Atlético platio za vratara nakon transfera Jana Oblaka, nego je to i rekordni transfer nekog hrvatskog golmana. Grbić je svjestan kako ga čeka klupa i kako je u Madrid došao zasad biti u Oblakovoj sjeni, a kojeg bi jednog dana trebao naslijediti. Dojučerašnji vratar Lokomotive je zasad svjesno prihvatio ulogu pričuve trenutačno možda i ponajboljem svjetskom vrataru koji će prije ili poslije biti transferiran i to za izvjesno najveći iznos isplaćen za nekog golmana (Chelsea je bio spreman platiti 110 milijuna eura).
– Ne bojim se stagnacije. Bit ću na klupi, ali trenirat ću na najvišoj razini i dobit ću priliku – kazao je hrvatski vratar.
Pun sam samopouzdanja
U Atléticu nije završio slučajno, madridski klub njegov je razvoj pratio dvije godine.
– Sve ovisi o meni. Dobio sam priliku u jednom od najboljih klubova na svijetu i učinit ću sve da se jednog dana borim za mjesto u golu iz Atlética... Svjestan sam velikog izazova, ali pun sam samopouzdanja i želim uspjeti – ambiciozno je najavio Grbić.
Hrvatski vratar dobit će priliku. Naime, iako se rezerve Jana Oblaka prošlih sezona nisu nabranile, ipak su mogle računati na izvjesnu minutažu. Ako je suditi po iskustvu prethodnih sezona Grbić bi isprva priliku trebao dobiti u Kraljevu kupu u kojem Slovenac ima Simeoneovu poštedu. Naime, Oblak je posljednji put branio u utakmici španjolskog kupa još prije pet godina u sezoni 2014./15.
Ivo Grbić nije prvi hrvatski vratar koji je izravno iz Prve HNL transferiran u nekog europskog velikana, no rijetki su uspjeli ostvariti potencijal koji im je predviđan. Matej Delač je već sa 16 stao između vratnica zaprešićkog Intera, a kada je 2010. senzacionalno potpisao za Chelsea za tri milijuna eura bio je to drugi najveći transfer nekog vratara mlađeg od 18 godina u povijesti nogometa. Osam sezona hrvatski je vratar bio pod ugovorom s londonskim velikanom, i to je vrijeme proveo na posudbama u osam klubova. Chelsea je službeno napustio prošlog ljeta bez minute u službenoj utakmici, izuzev jednog poluvremena koje mu je Jose Mourinho dao u prijateljskoj utakmici protiv ljubljanske Olimpije. Nedostajalo mu je konstante što se pokazalo pogubnim po njegov status u reprezentaciji u kojoj je trebao biti prirodni nasljednik Stipe Pletikose, a za koju nikada nije dobio poziv. Tek ulazi u najbolje vratarske godine, 28 mu je, i reprezentacija za njega ne mora ostati nedosanjani san. Stalnu adresu napokon je pronašao u danskom Horsensu s kojim je ugovorno vezan do 2023.
Ivan Vargić tri je godine, u vrijeme dok je čuvao mrežu Rijeke, bio u kadru reprezentacije za koju je zabilježio tri nastupa (ukupno deset minuta), sudjelovao na Euru 2016. nakon kojeg je zadužio opremu Lazija za koji je potpisao u transferu vrijednom 2,6 milijuna eura. U Laziju, međutim, nije s vratnica uspio “skinuti” Thomasa Strakoshu, a onda su ga i izbornici zaboravili. Posljednji poziv izbornika primio je u jesen 2016. U dvije sezone u Laziju skupio je tri nastupa nakon čega su uslijedile posudbe u ciparski Anorthosis, a onda i slovenski Koper za koji je ovog ljeta potpisao dvogodišnji ugovor.
Kalinić je briga za Dalića
Karijera Karla Letice, vratara kojeg je Hajduk prodao za tri milijuna eura i koji je bio jedan od četvorice golmana na širem popisu reprezentacije za SP u Rusiji, nije išla očekivano. Imao je 21 kada je napustio HNL, no u Club Bruggeu brzo je izgubio mjesto nakon čega je prošle sezone poslan na posudbu u talijanski SPAL. Priliku je dobio tek u završnici prvenstva kad je njegova momčad već izgubila šansu da će sačuvati prvoligaški status. Posudba je istekla, a izbora nije bilo previše. Kako mu je zbog konkurencije u Club Bruggeu prijetilo da još jedna sezona ode u nepovrat, a što bi moglo biti pogubno po talentiranog vratara, odlučio se na novu posudbu, opet u SPAL.
Josip Posavec još je mlađi napustio HNL, imao je 20 kada je iz zaprešićkog Intera transferiran u Palermo za pola milijuna eura. Branio je u Serie A, s klubom ispao u Serie B, a nakon što je izgubio status “jedinice” odlučio se vratiti u HNL. I to je bila ispravna odluka jer se u Hajduku našao u krugu potencijalnih reprezentativaca. Adrian Šemper odlučio se, pak, ići stepenicu po stepenicu. Vratar koji je već s 18 branio za Dinamo u Ligi prvaka danas je standardan na vratima Chieva kojem je malo nedostajalo da kroz doigravanje izbori povratak u Serie A. Simon Sluga je, pak, preživio kraće krizno razdoblje u Lutonu u kojem je jesenas desetak kola proveo na “hlađenju” i vratio se među vratnice s kojih ga konkurenti više nisu mogli skinuti.
Izbornika Dalića trebao bi, pak, najviše brinuti status Lovre Kalinića. Sa statusom najboljeg vratara belgijske lige prešao je u Aston Villu. U kultnom klubu branio je ukupno osam utakmica prije nego što je završio u nemilosti. Lani je poslan na posudbu u Toulouse za koji je branio u samo četiri utakmice prije nego što se ozlijedio, a i danas se nalazi na popisu ozlijeđenih. Francuski klub je u međuvremenu ispao iz lige.