Na NBA parketima trice se šutiraju kao nikad prije. Brojke govore o neprestanom porastu pokušaja iza crte 7,24 metra i daju naslutiti da će ta dalekometna paljba i dalje rasti.
U današnjoj NBA košarci najviše tricaških pokušaja ima Houston (44.1), što je 48 posto svih njihovih šutova iz igre, a pogađaju ih 15.4 po utakmici. Očekivano, među Raketama je i igrač koji u cijeloj ligi puca najviše trica.
To je James Harden koji ih prosječno ispali 13 od čega ih u prosjeku pogodi 4.7. Inače, taj bek spektakularnog driblinga u jednoj je utakmici promašio čak 16 tricaških pokušaja i tako izjednačio negativni NBA rekord Stoudamirea.
Veliki potrošači iza crte 7,24 metra su i Sacramentov Hield (9.9), Portlandov Lillard (9.9), Golden Stateov Russell (9.7), Charlotteov Graham (9.4), Atlantin Young (9.3) a “lovačku dozvolu” ima i Dallasov Luka Dončić (9.1).
U taj trend solidno se uklopio i najbolji hrvatski košarkaš Bojan Bogdanović, koji većinu svojih koševa postiže tricama ili prodorima do koša, a znatno manje šutom s poludistance. Prilagodljivi Mostarac je 21. strijelac lige s prosjekom od 21.3 koša po utakmici, a on prosječno po utakmici ima osam pokušaja za dvicu te ispuca 7.4 trica i pogodi ih 3.1.
Najsuzdržaniji su po tom pitanju Indiana Pacersi (27.4 pokušaja) i San Antonio Spursi (28.2), a upravo se veliki Gregg Popovich, trener Spursa, ne libi i javno izraziti svoje zgražanje tim trendom:
”Osjećam se kao da varamo”
– Ja to mrzim i nikad takvu igru neću prihvatiti jer je to cirkusiranje. Za mene to nije košarka, ali je morate upravo tako igrati jer, ako to ne činite, onda ste u problemu. Kada tako igramo, osjećam se kao da varamo. Tko zna gdje će to stati? Možda će uvesti šut za pet ili pak za sedam koševa?
S Popom se slaže dugogodišnji kolumnist Boston Globea napisao je:
- To je najlošije što je donijela neka promjena pravila jer ovo se pretvorilo u tricaško ludilo. Možda ovo zvuči heretično, no ja vjerujem da se košarka promijenila nepopravljivo upravo zbog uvođenja trice. Ljudi mi se suprotstavljaju govoreći da trice omogućuju preokrete kakve nikad ne bismo vidjeli da tog pravila nema. Pa što? Meni je to umjetno.
Pravilo trice u NBA ligi uvedeno je uoči sezone 1979./1980. Tijekom prvog NBA finala prema novim pravilima, u šest utakmica Lakersa i Sixersa ubačena je samo jedna trica. U prvih pet sezona prosjek tricaških pokušaja po momčadi bio je manji od pet, a do dvoznamenkastog prosjeka pokušaja trebalo je proći 16 godina.
Četvrt stoljeća poslije ispuca se više od 60 trica po utakmici, a Houston ih po sezoni ispuca koliko nijedan tadašnji tim nije ispucao 80-ih, dakle cijelo desetljeće.
U sezoni 2017./2018. Houston Rocketsi postali su prva momčad koja je tijekom sezone ispucala više trica nego dvica. Iste sezone u prosjeku se na NBA parketima pucalo 58 trica po utakmici. Samo deset godina prije bilo ih je 36 (što je 22 posto svih šutiranih lopti), a prije 20 godina pucalo se 26 trica po utakmici, što je bilo 17 posto svih šutova. Potkraj osamdesetih samo sedam posto šutova bili su pokušaji za trice (13 po utakmici).
U novije vrijeme nijedan tim od trica nije više profitirao od Golden State Warriorsa koji su predvođeni Curryjem i Thompsonom u posljednjih pet godina igrali pet NBA finala i osvojili tri naslova.
A baš je tadašnji vlasnik Warriorsa Franklin Mieuli bio najveći protivnik promjene u pravilima koju je 1979. izglasala većina vlasnika klubova. Štoviše, izjurio je sa sastanka vičući:
– Ovakvo je mijenjanje pravila nemoralno. Time će se uništiti timski koncept košarke.
Trice ne samo da nisu uništile NBA košarku nego su upravo Warriorse učinile i najpopularnijim klubom, baš kao i njihova vođu Curryja, igrača nevjerojatno brza izbačaja koji zabija trice i s deset metara.
Ono što dodatno užasava košarkaške klasičare jest i činjenica da uopće nije riječ o tome da su NBA igrači danas bolji šuteri nego prije. Štoviše, prije četvrt stoljeća, u sezoni 1994./1995. trice su se pogađale s jednakom preciznošću (36 posto) kao što je i danas slučaj.
Zašto je tome tako, zašto je taj tricaški trend toliko naglašen, pitali smo bivšeg NBA igrača Damjana Rudeža:
– NBA je igra brojki i danas analitičari imaju veliku ulogu. Amerikanci vole pomno pratiti statistiku i analizirati je do velikih dubina. Šutirati trice za njih je bazična ekonomija jer ti šutovi više vrijede nego oni za dvicu i oni se toga drže kao pijan plota.
Premda su trice bile njegov “forte”, ni Zagrepčanin s trogodišnjim NBA stažem, nije poklonik takve košarke.
– Takva košarka obezvređuje takozvanu mid-range igru, odnosno šutove s poludistance, a to je element koji igru čini zanimljivom i koji igrači trebaju imati u repertoaru. Košarka je puno više od napucavanja trica.
One mogu promijeniti tijek utakmice, no svejedno to nije tip košarke koji je toliko zanimljiv za gledanje. Liga nastavlja u tom smjeru i ne bi me iznenadilo da se uvede i šut za četiri poena. Naime, danas igrači poput Stephena Curryja, Trae Younga ili pak Damiana Lillarda bez ikakvih problema pogađaju trice s devet metara.
Zbog te zaluđenosti tricama i od današnjih centara traži se dalekometna preciznost.
– Visoki igrači u današnjoj NBA ligi ne mogu očekivati velike uloge ako nemaju vanjski šut. Braća Gasol to su na vrijeme shvatila. Pa jedan Brook Lopez bio je centar stare škole, igrač koji je mogao svakog čuvara ugurati i zakucati preko njega. Odjednom taj isti Brook Lopez šutira trice, i to pet po utakmici, a ima nastupa kada ih ispali i osam – objašnjava Rudež i ističe da je sretan što postoje i igrači poput Kawhija Leonarda:
– Neki od najubojitijih NBA strijelaca, kao što su bili Jordan, Bryant, Carmelo ili pak Durant, živjeli su od poludistance. Ja sam apsolutno za taj šut, no prema NBA klubovima se čak rade i predavanja gdje se statistički dokazuje da mid-range igra nije toliko isplativa koliko je isplativo šutiranje trica. Taj posao rade analitičari s prestižnih američkih sveučilišta.
NBA košarka je pravi show
O tom tricaškoj “raspašoju” na NBA parketima razgovarali smo i s hrvatskim izbornikom Veljkom Mršićem koji kaže:
– Šut za tricu trenira se više nego prije pa NBA igrači pogađaju šutove sa sve veće udaljenosti. No, to mi govori i da je u igri manje odgovornosti nego prije i da je NBA košarka sve više show.
Osim trica, sve je više i zakucavanja. A sve manje centarskih koševa iz akcija leđima košu.
– Obrane nisu ni blizu kao prije pa igrači imaju puno više prostora. S peticama koje šutiraju trice i koje tako odvlače svoje visoke čuvare, pokušava se otvoriti prostor igračima jakima u prodoru. Osim toga, puno se više trči nego prije pa je veći i broj posjeda, ali i otvorenih šutova ili pak zicera za zakucavanje – ističe Mršić.
I doista, takozvane “stretch” četvorke, pa i petice koje “rastežu” reket, šutiraju sve više trica. Recimo, u sezoni 2012./2013. igrači viši od 208 cm šutirali su 4000 trica, a već pet sezona poslije visoki su šutirali 10.000 trica.
Uostalom, igrači poput Brooka Lopeza, Blakea Griffina, Anthonyja Davisa... šutirati trice počeli su tek nakon dolaska u NBA ligu.