Mlada nogometna reprezentacija Hrvatske (do 20 godina) otputovala je na Svjetsko prvenstvo u Kolumbiju puna nade. Govorilo se o sigurnom prolasku prvog kruga, a onda tko zna. Službeno treća europska reprezentacija s posljednjeg prvenstva vraća se kući posramljena. Tri utakmice – tri poraza. Još je nekako normalan poraz od aktualnih juniorskih prvaka Nigerije (2:5), ali porazi od Saudijske Arabije (0:2), a pogotovu Gvatemale (0:1) ogromni su kiksevi.
Kao pas i mačka
Puno se problema nagomilalo po dolasku u Kolumbiju. Loš potez čelnika Hrvatskog nogometnog saveza bilo je da objelodani Ivici Grnji da mu je svjetsko prvenstvo ujedno i posljednje kao izbornika. Još je lošije što su u Kolumbiju poslali i njegova nasljednika Romea Jozeka. Grnji je to bilo poput pljuske pa je izbjegavao Romea gdje god je mogao. Bili su kao pas i mačka...
U takvu raspoloženju ni Grnja nije imao nikakav motiv pa je radio pogreške u nizu. Tako je mirno sjedio na klupi čitavu utakmicu protiv Arapa pa je uz aut-liniju galamio Nikica Cukrov, njegov pomoćnik. Potom je održao nekoliko prejakih treninga koje su mu igrači zamjerili jer su bili iscrpljeni. Čak su neki, poput Andrijaševića i Horvata, to preglasno i rekli pa su odmah udaljenih iz prve postave. Grnja je stalno mijenjao postavu pa su samo Delač, Kelić, Glumac, Ademi, Tičinović i Lendrić počeli u sve tri utakmice.
Protiv Gvatemale bila nam je potrebna bilo kakva pobjeda za plasman u osminu finala. Tko bi rekao da će to biti problem protiv suparnika koji je u prve dvije utakmice primio 11 pogodaka, a nije postigao ni jedan. No, naši nisu imali nekakve stopostotne prilike, baš kao i na prethodne dvije utakmice. Čak su Gvatemalci bili opasniji.
– Igrali smo zbog ozljeda bez dva najopasnija igrača, Pamića i Kramarića. Žao mi je na kraju što smo svojim lošim igrama razočarali navijače u Armeniji – istaknuo je Ivica Grnja.
U odnosu na postavu koja je sa 5:0 pobijedila Portugal, za ulazak u polufinale EP-a 2010. godine, u Kolumbiji nije bilo samo Vrsaljka i Rugaševića. Problem je očigledno što stožerni igrači te generacije, poput Ozobića, Andrijaševića, Kelića, Ademija i Tičinovića nisu bili na razini svoje dobre forme. Taj isti Portugal, s čak devet igrača koji su igrali protiv nas, uvjerljivo je prošao skupinu. Od pet europskih reprezentacija mi smo jedini bez osvojena boda.
dobro je da su ispali, sad se građanskom vraća opaki bomber kramarić da riješi probleme u navali.