Gutač trenera ne drži se ni vlastita svečanog obećanja

Zbog svega onoga što sam napisao tijekom sedamnaestogodišnje novinarske karijere, primao sam sudske pozive, dobivao anonimne prijetnje, šefovi su dobivali s najviših instancija poruke da na zadnju stranicu sporta ponedjeljkom stave oglas ili osmrtnice!

Moji najbliži bi mi stalno ponavljali: “Čuvaj se!”, a jedna plavuša, koja je u međuvremenu pobjegla glavom bez obzira, često mi je ponedjeljkom znala reći: “Kaj ti to treba, pa ne možeš promijeniti svijet!”.

Ponekad, kada sam “hodao po oblacima”, pomislio bih da ipak mogu promijeniti svijet. No, čim bi kolumna bila otisnuta, za što su zaslužni moji nadređeni, čuo bih da “za ideale ginu budale”. Moj je entuzijazam kopnio, jer su svi glavni likovi iz tog “romana” dugo bili u vrhu političke i sportske vlasti, dugo su drmali korumpiranim i opljačkanim hrvatskim društvom i bogatili se.

Neki to i dalje čine. I kada sam već počeo posve gubiti nadu, negdje na horizontu, 400 kilometara istočnije od Zagreba, ukazala se Brankica Stanković. Riječ je o 35-godišnjoj novinarki beogradskog B 92, koja je u višegodišnjoj emisiji “Insajder” češljala političku scenu u Srbiji. A taj politički vrh, kako će i sama autorica reći, zapravo je samo vrh piramide ispod koje se skriva kriminal povezan s nasiljem.

Radila je serijal o ljudima koji su ubili premijera Zorana Đinđića, progovarala o građevinskoj mafiji, švercerima cigareta, krupnim i sitnim kriminalcima.

I sve je za Brankicu Stanković prolazilo samo na upozorenjima, dok nije objavila serijal “Nemoć države” u kojem izravno progovara o kolovođama navijačkih skupina Crvene zvezde (Delije), Partizana (Grobari) i banjičkog Rada. U tim emisijama Brankica je imenima i prezimenima navodila osobe kojima su navijačke skupine samo paravan iza kojeg se kriju ljudi koje terete za teška kaznena djela, od reketarenja, otmica, preprodaje droge od ubojstava.

Reakcija stalno izostaje

– Prema našim podacima, postoji oko 3000 navijača koji su prijavljeni za razna krivična djela. Organizirani su kao vojska. Imaju komandanta, vođu, imaju svoje skupine, podskupine. No, važnije od svega toga je da sve to dopuštaju ljudi koji vode spomenute klubove. Navijači Crvene zvezde, nakon presude Urošu Mišiću koji je 2007. godine ugurao plamteću baklju u lice policajca, unijeli su na stadion transparent na kojem je pisalo “Lazoviću, stići će te kazna koju dijeliš”. Uprava kluba bila je dužna to spriječiti i reagirati, ali ta je reakcija izostala. Štoviše, igrači su odjenuli majice na kojima je pisalo: “Pravda za Uroša”. To govori da se nasilnicima ne smiju suprotstavljati – ispričala je Brankica Stanković.

Sve je to u život jedne novinarke donijelo ono pitanje - što bi novinar trebao biti spreman učiniti za istinu?

Jedan njezin beogradski kolega napisao je: “Slušao sam jednog inspektora koji je rekao da se ne isplati puno tragati za onima koji su prijetili Brankici, jer će se to tako ionako razvodniti. Ako je ovo slobodno sudačko uvjerenje, onda mi se umjesnom čini usporedba s nogometnom utakmicom. To je kao kada cijeli stadion vidi da je bio jedanaesterac, a sudac samo odmahne rukom da se igra nastavi. U nogometu to možda i može proći, ali u stvarnom životu nikako ne bi smjelo.

Brankica je, za razliku od mnogih, odlučila otići do kraja u raskrinkavanju svih anomalija u društvu. Pa i pod cijenu da vlastitu sigurnost stavi na puno ozbiljniju kocku od onih pukih “crnih i crvenih”.

Novac znači moć

No, kao i Brankica, tako i novinari u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku... ipak nikada neće biti nadmoćni u odnosu na ljude koji vode Hrvatsku, na pravosuđe koje nije dovoljno učinkovito. Zapravo, dugo se čuvalo ljude u čijim je rukama novac. A on još od Feničana znači samo moć.

Niti Brankica na kraju neće dobiti utakmicu, jer sudac će baš u tom trenutku previdjeti ozbiljan prekršaj, niti će nakon bilo koje moje “Točke na i” biti učinjen neki konkretan pomak.

Kao što se, unatoč svim našim tekstovima i svom obećanju da će se ponašati "građanski", neće promijeniti Zdravko Mamić. Već toliko puta viđeni cirkus oko trenera i još jedna recka Mamića, gutača maksimirskih trenera, koji često, ne samo svojim istupima, šteti Dinamu. I kristalno je čisti primjerak osobe koja je u našem društvu - bogata, uviđavna i cijenjena. Dobrom dijelu običnog puka i Dinamovih navijača usprkos!