Znate li da još niste najefikasniji Mađar u Prvoj hrvatskoj ligi?, pitamo Hajdukovu zvijezdu, prvog topnika Marka Futacsa (27). Barnabas Sztipanovics za Rijeku je zabio 19, a vi za Hajduk 18 pogodaka?
- Nisam to znao, a za Sztipanovicsa nisam nikada čuo - kaže blagi, simpatični mađarski div, centarfor od 196 cm, koji je u Splitu okrenuo novu stranicu karijere i - preporodio se.
No, zašto se eksplozija nije dogodila ranije, u Werderu, Ingolstadtu, Portsmouthu, Leicesteru, Blackpoolu, Diosgyoru ili turskom Mersinu?
- Sada sam u najboljim godinama, pametniji sam, iskusniji, promijenio sam se mentalno, a i kemija s Hajdukom od prvoga dana bila je posebna. Zahvalan sam klubu, vjerovao mi je u trenucima kada sam bio duboko dolje nakon ozljede. Osjetio sam povjerenje i jednostavno ga iskoristio. Ovdje sam otklonio strah od ozljeda na treninzima, nisam se libio šprintati bez bojazni, pa onda dobivati i samo 10-15 minuta po utakmici, biti što češće u poziciji za gol... Sve te male stvari su mi važne, na svaku sam se fokusirao. Da sam imao takav mentalitet prije, možda bi mi karijera išla drukčije. U svakome sportu, momčadskom i individualnom, sve je u glavi, koliko ste sposobni nositi se s pritiskom, dobrim i lošim stvarima oko vas - kaže Futacs.
Imamo najbolje navijače
Je li veliki pritisak na igrače u Hajduku?
- Važno je kako ga koristite, a ovdje mi navijači daju posebnu energiju. Sretan sam i jer sam u pravo vrijeme počeo raditi sa psihologom, kad mi se dogodila ozljeda, prije godinu i pol dana, zbog koje nisam igrao devet mjeseci. Zove se Balazs, živi u Budimpešti i nema nikakve veze s nogometom. On je moj mentalni trener. Dok sam bio u Turskoj, prekinuli smo suradnju jer to odande preko Skypea i Vibera nije funkcioniralo, ali kad sam se vratio u Mađarsku, ponovno surađujemo i to traje i danas - nastavlja Futacs.
Kakve su seanse?
- Razgovori o svemu; obitelji, reakcijama na utakmici, odnosima s trenerom, suigračima... Kad mi treba, vidimo se dva puta tjedno, a kad je sve O.K., jednom tjedno. Promijenio je mnogo stvari u mojoj karijeri, to je za mene bilo ključno - dodaje Futacs.
No, nije samo mentalni trener okrenuo stvari u Markovoj karijeri.
- Kći Mia rođena u siječnju 2016., u mojem najgorem razdoblju, nakon ozljede zbog koje sam napustio Tursku, bila je jedina pozitivna stvar koja mi se tada dogodila. I pomoglo mi je to. Supruga Gita i kćerkica sada su sa mnom u Splitu. Nakon treninga i utakmica, lijepo je otići kući i isključiti sve što se prije toga dogodilo - naglašava Marko.
Vaš cilj u sljedećoj sezoni?
- Prvi mi je cilj da što više igram, a onda i da uđemo u Europsku ligu, u kojoj nikada nisam nastupio. Prošle godine nije se to dogodilo, sad će biti još teže, ali zajedno smo dulje od godinu dana, momčad je bolja, ambijent je sjajan, vrijeme je da uspijemo...
Što Hajduku nedostaje u odnosu na Dinamo i Rijeku?
- Imamo najbolje navijače, o njima ne treba govoriti. A što nam nedostaje, saznat ćemo ove godine. Sljedeći je cilj ne boriti se s Osijekom za treće mjesto jer to nije naša razina, nego s Rijekom i Dinamom za naslov. Moramo biti kompetitivni, stalno u njihovoj blizini. Bilo je sjajno pobijediti Dinamo u Zagrebu nakon devet godina, to nam je dalo golemo samopouzdanje - dodaje Marko.
Igrali ste u Engleskoj i sada u Hrvatskoj; razlika u ambijentima na stadionima je ogromna?
- Kad sam došao u Split, oduševio me stadion, navijači. Mi smo sretni u Splitu, nemamo osjećaj da nema nikoga na stadionu. Hrvatska liga razvija se polako, kao i mađarska, zadovoljan sam ovdje, zadnji sam koji bih nešto prigovarao. Imao sam tešku ozljedu i sretan sam što mogu napokon normalno igrati nogomet - kaže Futacs.
Uzrujao ga mađarski izbornik
Dugo je razmišljao na pitanje tko je najbolji igrač naše lige...
- Bio je to Lovre Kalinić, zatim Erceg, Niža...
Iz ostalih klubova?
- Ne bih o njima...
Najteži suparnik?
- Bit ćete iznenađeni, ali najteže mi je bilo igrati protiv Splita. Branili su se s desetoricom u šesnaestercu, a za moj stil igre to je bilo najteže, nisam mogao ništa. Protiv Rijeke i Dinama imao sam prostora i uživao sam, jer igraju otvoreno.
Futacs govori tri strana jezika, engleski, francuski i njemački, a tko su mu bili najbolji suigrači?
- Igrao sam u Leicesteru s Vardyjem, te s Pizarrom i Özilom u Werderu, nadam se da sam naučio nešto od njih.
Kako se reprezentaciji Mađarske mogao dogoditi poraz od Andore?
- Bilo je puno ozlijeđenih, nastupila je mlada momčad, možda im je nedostajalo motiva, mislili su da mogu samo istrčati i pobijediti. No, ne želim nikoga kritizirati, i ja se pitam kako se to moglo dogoditi.
Vi niste bili pozvani iako ste prvi topnik lige?
- Bio sam uzrujan zbog toga, ali to je bila odluka izbornika, prihvatio sam je i nadam se da ću uskoro dobiti poziv, da će me bar provjeriti kakav sam igrač - zaključio je Futacs.