Od kad je počela 2015. godina u Hajduku stvari velikim koracima idu od lošeg ka gorem., počevši već nakon nove godine. Kronološki je zanimljivo pogledati koje su sve loše odluke klub dovele do stanja u kojem je sada...
Siječanj: (Ne)adekvatan prijelazni rok i loš izbor mjesta priprema
Siječanj je već tradicionalno za većinu hrvatskih klubova vrijeme ostvarivanja vatrogasnih transfera, dovođenja (ne)adekvatnih zamjena i priprema za godinu pred nama. Da su izlazni transferi loše odrađeni vidjelo se i prije nego što su zgotovljeni. Prodaja Milića, Bradarića i Kouassija u istom prijelaznom roku, pri tome prve dvojice ispod cijene je blago rečeno loš potez. A radilo se o igračima koji su u prvoj polusezoni bili u svojoj liniji najpouzdaniji igrači, dakle okosnica momčadi.
O tome kakvi su ulazni transferi dovoljno govori činjenica da se niti jedna prinova nije izborila za ozbiljnu minutažu, brojnim problemima i ozljedama unatoč.
Pripreme su pak posebna priča. Odluka da se pripreme odrade u Rovinju je vjerojatno ishodište svih problema koji su uslijedili. Uvjeti koje su imali prvotimci i trener nedostojni su profesionalnog kluba i amaterska igra koju Hajduk dosljedno prikazuje na proljeće najvećim je dijelom rezultat takvih priprema. No, do pravog problema dolazimo tek ako uzmemo u obzir psihološku komponentu takve odluke. Umjesto da za igru i rezultat iz prošle godine nagrade ekipu, uprava ih je kao po kazni poslala u blato Rovinja, kao da su testirali uz koliko loše uvjete Tudor može isporučiti isti rezultat. Ta "štednja na WC-papiru" se brzo upravi počela naplaćivati.
Veljača: Odlazak Tudora, odugovlačenje s Rejom i postavljenje Poklepovića za trenera
Tek što je počela, veljača je donijela još veće probleme po Hajduk. Iziritiran nepravednim tretmanom od strane uprave, kako njega osobno tako i igrača, trener Tudor podnosi ostavku. Tada je uprava mogla povući dva ispravna poteza. Prvi, bolji, bio je podnošenje ostavke skupa s nadzornim odborom, ne zato da bi pobjegli od odgovornosti nego zato da dobiju legitimitet za donošenje dugoročnih odluka, legitimitet koji nekoliko mjeseci prije izbora nemaju. Drugi je bio koliko-toliko mirno privođenje mandata kraju s privremenim rješenjem na klupi, i to isključivo Vučevićem kao članom uprave zaduženim za struku.
Međutim, uprava se već tu počela gubiti, prvo predugo čekajući Reju, a onda postavljanjem Poklepovića na klupu. I dok je Poklepović zapravo dobro rješenje na klupi, jer čovjek ima više znanja od svih ostalih HNL trenera zajedno, način na koji je to odrađeno je pogrešan. Nitko, pa ni Poklepović ne može imati autoritet ako se zna da će tu biti kratko vrijeme, a u takvim odnosima se igrači gube, čak i oni stariji poput Vršajevića, a da ne govorimo o mladima.
Ožujak je prošao s nešto manje turbulencija nego veljača, ponajviše zahvaljujući iskustvu Stanka Poklepovića koji je čak uspio smanjiti i tenzije pred derbi s Dinamom. I sve je bilo dobro, ili u najmanju ruku prihvatljivo, do utakmice sa Zagrebom u Kranjčevićevoj. Danas bi se pisali drugačiji tekstovi da je ta utakmica pobijeđena ili remizirana, ali nije, izgubljena je unatoč igraču više i jedanaestercu. I tada su kola krenula nizbrdo...
Travanj: Nastavak loše serije i loših odluka
Pred Hajdukom su bile tri nominalno lakše utakmice, dvije domaće sa Splitom koji dotad nije okusio slast pobjede na Poljudu i protiv Istre koja se bori za opstanak. No tek smo u prvoj polovici travnja vidjeli koliko Hajduk može nisko pasti. Split je uspio skinuti prokletstvo Poljuda, pa u kupu ostati neporažen, a onda je Istra po tko zna koji put posljednjih godina rastužila navijače Hajduka. I tako je Hajduk prvi put nakon sezone 2011/12 upisao tri prvenstvena poraza u nizu (također u travnju) i Poklepović je postao bivši.
Sve je to deja vu, već viđeno. Sada je jasno da bi za sve bilo bolje da Poklepovića ljudi iz uprave nisu niti uvlačili u ovaj kaos, vjerojatno su koštali čovjeka nekoliko mjeseci života, a nizašto. I nije to zaslužio. Kao što ni Tudor nije zaslužio najjeftinije pripreme u povijesti kluba, s obzirom na rezultate koje je postizao.
Preuzimanje klupe od strane Vučevića prije dva mjeseca bi bio solidan potez, ali danas je zakasnio. Jedina ispravna odluka koju su sada mogli donijeti je bila ostavka NO i uprave, ali i to je izostalo. Prije dva mjeseca bilo je malo onih koji su tražili ostavke, ali povici "uprava odlazi" na Drosini pokazuju da više nije tako. I nitko ne treba zbog toga biti sretan. Svi su požurili obnoviti članstvo u Hajduku za 2015. godinu, da im ne bi propala prilika da biraju novi NO. Stoga, težak zadatak ostaje aktualnoj upravi što se pravdanja njihovog učinka tiče...
>> Pamić srušio Hajduk, Istri drama i velika tri boda na Drosini
Ma daj kaj je...Zagreb je kriv...Kaj bi oni...