Hajduk je u finalu Kupa Hrvatske i to je za Splićane najvažniji detalj nakon uzvrata polufinala protiv Slaven Belupa. Na kraju je ostalo 1:1 (0:1), ali bijeli su se tresli za to toliko željeno finale i da su mladići iz Koprivnice otišli dalje to bi bilo apsolutno zasluženo. Slaven je zaigrao hrabro, s trojicom u zadnjoj liniji i sedam veznjaka, koji su
mijenjali mjesta. Usto, bijeli nisu ušli željenim ritmom, kao da ih je opila ona pobjeda od 2:1 iz prve utakmice. Takvo ozračje donijelo je vodstvo Slavena u 33. minuti, Purić je ubacio, a Glavica s tri metra ubacio loptu u mrežu. Prije toga, u 15. minuti nakon jedne gužve gosti su tražili jedanaesterac, Glavica je pokazivao da je netko iz obrane Hajduka igrao rukom. Hajduk nije postojao na terenu, nije se mogao nametnuti u sredini. U 38. minuti zamalo 2:0 za Slaven. U velikoj gužvi Bubnjić i Gregurina su promašivali loptu na sedam-osam metara od Blaževića, bile su to stopostotne prigode za Slaven. Imali su gosti još jednu prigodu, na isteku prvog dijela Purić je smiješnom napravio desnu stranu obrane bijelih, ali njegov udarac završio je u bloku. I u nastavku se nastavio šou Slavena, u 49. minuti Purića su od pogotka dijelili centimetri, Hajdukovcima se ledila krv, strah se uvukao u momčad. U 54. minuti Blažević je na jedvite jade skinuo udarac glavom Bubnjića, Slaven je držao bijele u konopcima. Nizale su se prigode, u 58. minuti Brlek je opet prijetio nemoćnom Hajduku. Ipak, Slaven nije izdržao vlastiti ritam, u 72. minuti Hajduk je poravnao, Vuković je nabacio korner, a Milić glavom zatresao Pelinovu mrežu za 1:1. No, time drama nije stala, u 76. minuti Glavica je izašao sam na Blaževića, koji je obranio njegov udarac, odbijenu loptu Rak je uputio u praznu mrežu, ali stvorio se Maloča i spriječio 2:1 za Slaven.
Inače, navijački gledano, bila je to ugodna večer u Poljudu, stiglo je nekih dvanaest-trinaest tisuća navijača što je senzacionalna brojka za hrvatske prilike. Radni dan, ali u Poljudu opet nogometna fešta. Šteta što nije bilo predsjednika HNS-a Davora Šukera, koji je izbjegao dolazak u Split, premda je imao dogovoren susret s gradonačelnikom Splita Željkom Kerumom. Trebao je Šuker na proputovanju za Dubrovnik na par sati stati u Splitu. Tema razgovora se znala, Šukerov nelogični istup u kojem je najavio Split gradom u kojeg će reprezentacija doći još četiri-pet puta, ali u narednih dvadeset godina. Da je Šuker došao mogao je vidjeti raspoloženu nogometnu publiku. Tko zna, možda bi promijenio mišljenje. Naravno, u to se ne uklapaju dimne baklje i tri jake detonacije, ali to je samo onaj dio sjeverne tribine, kojeg normalni nogometni puk ne podržava u takvim akcijama.