“U četvrtak navečer otputovala je ličkim vlakom momčad Građanskog u Split, gdje će sutra, u nedjelju, igrati u 1. kolu utakmicu s prvakom splitskog nogometnog podsaveza za prvenstvo Jugoslavije. Dosadašnji prvak države polazi u borbu i ove godine da očuva taj častan naslov za sebe. Nema sumnje, a to vjeruje i devet desetina svih sportaša Jugoslavije, da je Građanski naš najjači klub, no to ovaj put imade i da pokaže (...). Vjerujemo prema saopćenju vodstva Hajduka da nema opasnosti bilo kakvim izgredima (iz političkih motiva) prema purgerima.”
Odigrane 242 utakmice
Dio je to teksta iz zagrebačkog Športskog lista od 6. rujna 1924. godine, kojom se najavljuje prvi službeni susret dvaju najvećih hrvatskih nogometnih klubova, splitskog Hajduka i zagrebačkog Građanskog, današnjeg Dinama. Čije suparništvo traje već 94 godine ili 242 utakmice u tri države: Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, SFR Jugoslaviji i Hrvatskoj.
Taj znameniti prvi međusobni dvoboj splitskih bijelih i zagrebačkih plavih do dana današnjeg jedini je koji se rastegnuo na dva dana. Naime, prvi dan on je u devedeset minuta, na Starom placu pred četiri tisuće gledatelja, okončan neodlučeno (3:3), pa se krenulo u produžetke i stiglo do 95. minute kada je susret prekinut zbog – mraka.
Sljedeći dan najprije je odigrano preostalih 25 minuta, u kojima su pala još dva pogotka, pa kako je rezultat glasio 4:4, napravljena je polusatna stanka i odmah je počela nova utakmica. I u njoj je Hajduk, iznenađujuće, pregazio favorizirane purgere s 5:0. Splićane je s klupe vodio njihov legendarni trener Luka Kaliterna, a (neslužbeno) trener i ujedno igrač plavih bio je Franz Mantler.
Za Hajduk su u prvom derbiju nastupili: O. Gazzari, Rodin, Dujmović, Kesić, M. Borovčić-Kurir, V. Poduje, Š. Poduje, A. Bonačić, Benčić, M. Bonačić i Radić, a za Građanski: Wokaun, Polić, Vragović, Hitrec, Rupec, Remec, D. Babić, Pasinek, Mantler, Götz, Kersting. Sudio je Andrija Mazić iz Subotice, igralo se pred tisuću petsto gledatelja, a strijelci su bili Benčić (9.), Š. Poduje (27.), A. Bonačić (38.), M. Borovčić-Kurir (70.) i M. Bonačić (74.).
Izvješće s derbija u Zagrebačkom športskom listu, glasniku čuvenih purgera, bio je prošaran autorovim emocijama. Njegove fragmente prenosimo doslovno.
“Poraz Građanskog u Splitu teško nas se dojmio. I ako je momčad pošla u borbu znatno oslabljena i iscrpljena, nismo se nadali tako osjetljivom porazu (...). Kad je stigla prva vijest 5:0, nitko nije mogao da vjeruje. Čitave skupine ljudi pred kavanama i redakcijama listova čekale su da čuju ‘istinu’. I kada se je vijest potvrdila, bilo ih je koji su planuli gnjevom, neki su samo klimali glavom ne mogući pojmiti. A nekima se bome orosiše oči suzama. Otpočeše komentari: kako je to bilo moguće. Svatko je psovao igrača koji mu nije simpatičan u momčadi (čini se najgore je prošao Pasinek) (...)”, stoji u članku, a u zaključku se navodi:
Maksimir imao krov
“Sada je svršeno, bolji je pobijedio. I mi iskreno želimo Hajduku da nastavi ubiranjem lovorika do konačne pobjede jer on u današnjoj formi zaslužuje naslov prvaka Jugoslavije. Građanski prepuštajući taj časni naslov Hajduku ne će klonuti.”
Unatoč dobrim željama najljućega suparnika, Hajduk te 1924. godine nije postao prvak. Naslov je osvojila Jugoslavija iz Beograda, a bijeli su prvi naslov osvojili 1927. godine.
Inače, Hajduk i Građanski su prije spomenutoga ogleda u prvenstvu odigrali tri prijateljske utakmice. Prva je odigrana 23. ožujka 1913. godine u Maksimiru, Građanski je slavio 3:2, a tadašnji Jutarnji list u najavi utakmice među ostalim napisao je: “Upozorujemo obćinstvo da su sjedala na tribinama zaklonjena od kiše” (za razliku od današnjeg maksimirskog objekta, nap. a.).
Šest godina kasnije, u svibnju 1919., dogodio se drugi prijateljski ogled plavih i bijelih u Maksimiru, koji je bio prekinut u 63. minuti. Odnosno – temperamentni južnjaci napustili su teren. U novinskom izvješću stajalo je:
“Jedan foul htjeo je igrač Hajduka uzvratiti zaušnicom, našto ga je sudac isključio. Taj igrač bio je i prije toga dva puta opomenut zbog surovosti. Momčad umjesto da se podvrgava odredbama suca, izlazi iz igrališta. Da se je to svakog neutralnog promatrača vrlo neugodno dojmilo, lako je pojmljivo.”
I na kraju, treći prijateljski sraz, prvi u Splitu: Hajduk – Građanski, 22. svibnja 1921. godine. Zagrebački športski list donio je naslov “Hajduštvo u Splitu!”. U podnaslovu stoji: “Teški časovi Građanskog. 90 časaka u opasnosti života. Granec leži u 12 sati u noći još u nesvjestici. Šifer iščuškan. Perškina ruka u sadru. Zagrebčani su republikanci...“
Ukralo,pokralo. Sudeći po zadnjim retcima ovog članka, sadašnje ponašanje Hajduka nije ništa novoga nego ima duuuugu tradiciju, još od 1919-te godine. Mora da je već onda postojao neki Mamić. A interesantna je i zadnja rečenica “Zagrebčani su republikanci......” bez nastavka. Nagađam da u nastavku piše “......a Splićani su rojalisti”, drugim riječima pristaše kralja iliti orjunaši.