Kad već tako priča o Mirlović Zagori odosmo provjeriti taj njegov zemaljski raj. Gdje je to odrastao Maleš, iz kakvog je to kraja... Pa nas put odvede na skretanju prije Trogira preko Planog i Labina, prema Mirlović Zagori. Uska cesta, kamen na kamenu, sa strane vidimo autoput. Sve je nekako blizu, a opet tako daleko, skriveno od sadašnjosti.
- Oprostite, tražimo kuću Hrvoja Maleša, predsjednika Hajduka - zaustavismo se pokraj starice, koje je uz cestu grčevito pazila da joj koja ovca iz stada ne završi pod kotačima automobila.
- Naš Hrvoje, kako ne znam! Eh, kakav je on junak... A i nije mogao biti drukčiji, i pokojni ćaća bio mu je takav. Sinko, tko na ovom kamenu prohoda, ne može drukčiji biti - poučno će starica i usmjeri na put preko Danila polja.
Očeva borba za zavičaj
Nekoliko kilometara preko plodnog polja opasanog kamenom i pred nama je tabla Maleši. Čovjek u trenirci gleda sumnjičavo, nije sada da ovdje automobili u kolonama prolaze. Na svaki zvuk domaćini se osvrnu, uvijek je netko poznat.
- Dobar dan!
- Dobar dan!
- Evo, radimo reportažu o kraju odakle je Hrvoje Maleš.
Valjda su to čarobne riječi. Na spomen “Hrvoje Maleš” čovjek se široko nasmiješi. Nikakve sumnjičavosti, iz njega zrači vedrina.
- Ja sam njegov prvi rođak Ivica. Ma, pokazat ću vam sve što vas zanima. U nas, u Malešima, ništa se ne krije - otvori nam Ivica Maleš “vrata” Maleša.
U selu, bolje rečeno zaseoku Maleši trenutačno živi petnaest obitelji.
- Sve je to većinom starija čeljad, mlađi su u Šibeniku i Splitu, brzo je i lako doći - objašnjava Ivica.
Hrvojeva kuća u sredini je sela.
- Njegov otac Paško svaki je kamen sam stavio, sve je napravio svojim rukama. Kamen, pa pjesma, svaka stina na ovoj je kući opjevana. Deset godina uređivao je kuću. Bio je veliki čovjek, pokretač - priča nam Ivica, pokazuje komin na kojem se svako malo okuplja društvo i uživa u čarima života kakav polako nestaje.
A Hrvoje je nastavio očev put utkan poštenjem. Ćaća Paško osnivač je ekološke udruge “Zvona Zagore”, imao je životnu misiju očuvanja prirodne baštine Dalmatinske zagore.
- Želio je sačuvati čistoću voda i neba. Organizirao je izložbu, dotad neviđenih motiva snimljenih u podzemnim špiljama - priča nam kolegica Slavica Vuković, koja je dugo godina pratila Paškinu borbu za zavičaj.
- Želio je da zavičaj ostane onakav kakav su nam djedovi ostavili - završava Slavica.
Bila je tako u pravu, čovjek se u to uvjeri tek kad dođe u Maleše.
- Eh, koliko puta smo sjeli, zapjevali. Ali, mi vam pjevamo ojkalice. I onda ljudi kažu da smo seljaci. Želimo biti kao naši stari. Svi smo mi Maleši kao braća - priča Ivica.
Vodi nas u podrum, toči crno i bijelo vino.
- Ovo je Hrvojevo, morate probati - govori nam, a već je natočio.
Desetak bačvi, jedna od dvije tisuće litara Hrvojeva je. Na njoj piše “za osobne potrebe”.
- Meni Hajduk ne služi za zarađivanje, Hajduk volim. Imam zemlju, imanje, kuću, ja sam bogat čovjek - rekao nam je Hrvoje u jednom od brojnih razgovora.
Ivica nas vodi u obilazak polja. Najprije do jedne “bunje”, male kamene kućice kakve su naši stari radili da bi se u njoj odmarali nakon rada u polju. Ovdje kao da je netko zaustavio vrijeme.
- To je napravio moj djed Marko, po njemu sam sinu dao ime - telefonom nam objašnjava Hrvoje.
Ivica polako postaje pravi vodič.
- A sad ću vas odvesti do njegovog vinograda i maslinika.
Vratili smo se u Danilo polje, makadamom do vinograda i maslina. Dvije tenisice obješene na ulazu u vinograd.
- To su mu od pokojnog oca. Hrvoje ih je tu stavio i nitko ih neće maknuti. Uživam ga gledati kad obrađuje vinograd, uređuje maslinik. Posjedne obitelj na travu, ispod masline, motiku u ruke i krene - priča nam Ivica.
Škrta zemlja, ali na njoj se vidi da gospodar brine s užitkom. Ivica nam priča kako su Maleši tu zemlju počeli obrađivati prije petsto godina i nikada nisu prestali.
- Nitko nikada nije prodao nijedan komad - kaže Ivica.
A Hrvoje se opet uključuje mobitelom. Premda je lijepo osjetiti dah starina nije loša ni moderna tehnologija.
Igrao se iza fratarske kuće
- Prije bih se ubio nego prodao svoju zemlju - govori čovjek gena kamenih.
U Mirlović Zagori, mjestu koje se diči svojim Kulturno-umjetničkim društvom, malonogometnim klubom i tradicionalnom izložbom ovaca i koza, Hrvoje Maleš je heroj, junak.
- Nismo ni mi znali što će napraviti. Ne mogu sad govoriti da sam znao da će se odlučiti za tako pošten čin, ali svi smo znali da neće mirno stajati i gledati da ga kradu - u prolazu nam dobacuje jedan mještanin.
Ivica nastavlja svoj posao vodiča. Priča nam o Mirlović Zagori, o cijelom tom kraju u kojem postoje plinara, betonara i pršutana. Uz čašu crnoga, slaninu, pršut i domaći sir priča nam o Hrvoju.
- Koliko smo puta pješačili do igrališta, nogomet nam je bio sve. I danas zaigramo, evo prošli tjedan smo odigrali jednu. Ali, nećemo mi na asfalt, radije ćemo na ledinu iza fratarske kuće, kako je nekad bilo. Ćaća ga je odgajao u duhu poštenja, to što je bio jedini sin nije baš ništa značilo, nije bilo nikad popusta za Hrvoja - kazuje Ivica.
I tako smo riječ po riječ, nogu pod nogu, i čašu po čašu, ako već hoćete, obišli cijele Maleše, Pravo malo srčano obiteljsko gospodarstvo. Mini farma krava, proizvodnja vina, maslinovog ulja, stado ovaca... Sve je to iz nekog drugog životnog filma. Malo tko bi se, tek kad dođe među ovaj kamen, začudio Hrvoju zašto toliko voli doći u svoje Maleše.
Kao da je heroj, koji je iskočio iz neke stare priče i uskočio u moderne tokove. Odijelo, špijunaža, ozvučenja, uhićenja, televizija, novine... Taj Hrvoje Maleš jedan je drugi lik u odnosu na Hrvoja Maleša iz vinograda, maslinika, s komina...
- On će uvijek ostati isti, nikad se neće promijeniti - zaključuje naš domaćin Ivica Maleš.
Ispraća nas, upućuje na bržu cestu od one preko Danila polja i Perkovića. Ta vodi preko Unešića. Da, da, onog Unešića iz kojeg je Zagora, koja je prije nekoliko godina bila senzacija Hrvatskog kupa. U mali Unešić stigao je veliki Dinamo, to je bila velika fešta ovog kraja.
Bio je vezni igrač
- Svi smo mi ovdje hajdukovci. Ali, smo i dobri domaćini. Kad je Hajduk igrao u Ligi prvaka na svim stadionima bio je natpis “Torcida Unešić”. I Hrvoje je bio na toj utakmici s Dinamom - govori nam predsjednik Zagore Ivica Ivanišević Špaco.
Stariji je godinu dana od Hrvoja Maleša, a jednu godinu zajedno su nosili dres Zagore.
- Bilo je to u sezoni 2000./01., Hrvoje je igrao veznog, ja sam bio napadač, desni špic. Odlično smo funkcionirali. bio je super vezni igrač, s tehnikom, ali i velikom borbenošću - priča nam mladi Špaco o toj jednoj sezoni što ju je Hrvoje Maleš odigrao za Zagoru.
Igrali su za jelo i piće, tada je Zagora bila četvrtoligaš. A sada Špaco muku muči sa sponzorima, baš kao i Hrvoje.
- Skoro smo istih godina, a nekako istovremeno smo postali predsjednici. On Hajduka, a ja Zagore. Eto, među najmlađim smo predsjednicima u Hrvata - kazuje Špaco.
Nismo ga pitali otkud mu nadimak, vjerojatno od Špace Poklepovića. Čak i predsjednikov kafić u centru Unešića nosi ime “Špaco”.
- Dođe Hrvoje s obitelji na kavicu kod mene. Uh, kakvu je stvar napravio. A što ću sad govoriti da sam znao i vjerovao u njega. Ponosni smo na sve što je napravio, to je odlika našeg kraja. Svaka mu čast, svi ga podržavamo, neka samo tako nastavi - kaže Špaco Ivanišević.
Ozrene Maršiću , napisao si cijeli roman o vašem junaku Malešu veličajući ga do nebesa tako da ne ostane nijedan navijač Hajduka a da nije zaluđen njegovim junaštvom . Naime lakše je vjerovati spiku o silnom poštenju \"heroja ulice\" Maleša a ne istinu koja je malo drugačija .Obećao je brda i doline po dolasku u Hajduk , onda je na sastanku sa Ljaljkom (predsjednik udruge prvoligaša) tražio da Hajduk pod svaku cijenu postane prvak ove godine , kad su mu se nasmijali onda je valjda kao utješnu nagradu tražio od Mamića da Dinamo pusti barem kup Hajduku i tek kad nije ni to upalilo onda se dao ozvučiti pa uvalio lopini Širkanu 30 000E . Maršiću , treba te biti sram kao i tvoje kolege npr. Slavena Alfirevića iz SD koji je napisao takav jedan članak o Malešu da ga nebi napisao sam za sebe najnarcisoidniji čovjek na svijetu . Maleš poslije takvih vaših članaka raste ko gljiva u uvjerenju kako je neki novi Zoro osvetnik a ustvari je sitna duša , lopina i prevarant a ne nikako pošten jer takav vlaj ne postoji .