Nikica Jelavić prihvatio se trenerskog posla. Bivši hrvatski reprezentativac prije četiri je mjeseca preuzeo juniorsku momčad Lokomotive. I odmah je klubu s Kajzerice donio trofej. Jelavićevi su juniori osvojili hrvatski Kup, a na tom su putu svladali Hajdukovu momčad koja je igrala u finalu Lige prvaka, a trofej su osvojili finalnom pobjedom nad Dinamom. A zapravo je u četiri mjeseca Nikica uzeo dva trofeja, osim Kupa, osvojio je i treće mjesto na turniru Hrvoja Ćustića. Što je to Jelavić donio tako revolucionarno u Lokomotivinu nogometnu školu?
- Ne znam što sam donio. I ja tek učim, imamo dobru momčad. Iz prve momčadi dali su nam nekoliko igrača i to je odmah osjetno. Da ih imam u prvenstvu, to bi bila druga priča - počeo je Nikica.
Koji su to postulati kojih se drži?
- Ozbiljnost, rad i disciplina. Ne kažem da to nije postojalo prije mene. No, ne treba ti neka posebna motivacija kada igraš s Hajdukom i Dinamom. Lokomotiva je malo i podcijenjena u omladinskom nogometu jer izbacuje najviše igrača iz svoje akademije. Važna mi je posvećenost mojih igrača. Selektirat ću ih po karakteru i oni moraju slušati upute trenera, dati sve od sebe od prve od zadnje minute.Moraju biti lojalni treneru i klubu i isključivo tako ću ih birati.
U četiri mjeseca dva trofeja
Možemo li preko veze ubaciti nekog kod vas u momčad?
- (smijeh) Ako je kvalitetan, veza vam ne treba.
Raspituju li se ti mladi dečki o vašoj karijeri, pitaju li kako je postići pogodak protiv Manchestera ili za reprezentaciju?
- Pitaju, naravno. Zanimaju ih takve stvari. Imaju respekt, tako mora biti. No, imamo najnormalniji odnos izvan treninga. Sve su to dragi dečki, no na terenu me ne zanima tko se kako zove, niti čiji je igrač.
Početak trenerske karijere zvuči obećavajuće?
- Lijepo je osvojiti trofej. Ovo je prvi Lokomotivin juniorski kup. Nekoliko puta su igrali finale. Da, u četiri mjeseca osvojio sam dva trofeja. Najprije treće mjesto na turniru Hrvoja Ćustića, a sada kup. Ako se po jutru dan poznaje, bit će dobro. Ali i da nisam uspio u naumu, ništa se ne bi promijenilo.
Lokomotivina okrenutost mladim igračima zapravo je Nikicu i privukla u klub s Kajzerice.
- Upravo tako. To je zapravo i jedini razlog. U klubu je zdravo ozračje i radimo sve moguće kako bi mladi igrači napredovali. To mi se jako svidjelo. Taj smjer su pokazali i prije mene.
Koliko vam je trenerski početak promijenio rutinu, iz poslovne priče prebacili ste se u neku malo drugačiju?
- Jako puno. No, nikada mi prilagodba nije bila problem. Odgovornost je veća, više je posla. Nije lagano kako sam možda očekivao. Ali ja volim izazove, takav sam bio u karijeri, a takav sam i izvan nogometa, općenito u životu. Kao trener imaš veću odgovornost, više nego kao igrač. Imam osjećaj da je zaje...o biti trener. Neki komfor mi je malo narušen, no sviđa mi se.
Kaže Jelavić da mu nije lako, no njegova igračka karijera bila je takva. Put do uspjeha bio je trnovit, borio se s brojnim ozljedama zbog kojih bi većina odustala...
- Nikada mi nije bilo lako. Nikada mi ništa s neba nije palo, sve sam morao zaraditi. Možda sam se krivo i izrazio, zapravo sam htio kazati da nisam znao što mogu očekivati u trenerskom poslu. No, još je prerano za neke ultimativne zaključke jer sam na početku neke nove priče.
Koliko je na mlade igrače moguće prenijeti od onoga što ste prolazili u karijeri?
- Moguće je. Važno je da igrači upijaju. Moraju više slušati trenera, a manje savjete nadobudnih roditelja, prijatelja ili menadžera. Važno je posvetiti se sebi. To je ulaganje u svoj put. Moraš biti discipliniran, šutjeti i raditi što ti se kaže. Teško je tek tako iz šešira izvući neke alate kojima ćete lagano nekome pokazati put. Rijetki će doći do najviše razine, no uz mukotrpan rad, disciplinu i odricanje, možete doći negdje gdje ćete biti zadovolji svojim životom. Jer, nogometne škole moraju prije svega odgajati zdrave ljude.
Koliko su nove generacije spremne na te koncepte?
- Lakše im je poremetiti fokus na najrazličitije načine. To je problem novog doba. Jako se puno promijenilo od doba kada sam ja bio mladi igrač i kako sam se razvijao. Ja nisam imao previše izbora. U tim okolnostima bio sam prisiljen šutjeti i raditi, upijati. Danas je priča drugačija. Imaju toliko izbora koji je najmanje vezan za nogomet i vrlo brzo klinci gube kompas. To je globalni problem, pa i u najbanalnijoj socijalizaciji. Onaj tko može zadržati fokus na nogomet, prije će uspjeti. Čista logika.
Dolaze brojni mladi treneri na scenu.
- Da je to lako, svi bi bili treneri. Ne znači da će dobar igrač biti trener. Najčešće je obrnuto. Rano je donositi zaključke. Najveći problem je prenijeti znanje. Dobro je što imamo talentiranu struku.
Igrački dril Nikice Jelavića svojedobno je bio bespoštedan, a kakav ste si put zacrtali u trenerskim vodama?
- Takav dril ću vjerojatno imati i kao trener. Vodim se životnim iskustvom. Sve sam morao zaslužiti. To ću pokušati prenijeti na svoje igrače. Moraju sve zaslužiti, bez dodatnog rada na sebi, nema ničega. Moraju shvatiti da im nitko ništa neće pokloniti. A do koje će razine doći, to isključivo ovisi o angažmanu i individualnoj kvaliteti. Pokušat ću im prenijeti svoje igračko i životno iskustvo. Sigurno ću se i ja poboljšavati u ovom poslu. Ja sam na početku i iskreno još nemam pojma o ovom poslu. Ali želim učiti i raditi na sebi. To je jedini put.
Jeste li u tom mentalnom preslagivanju razmišljali čije ćete trenerske metode koristiti?
- Znam da bi vama sada najbolje zazvučalo da kažem kako sam zahvaljujući trenerskoj doktrini, primjerice, Davida Moyesa, uspio pobijediti Dinamo ili Hajduk. No, stvari ne funkcioniraju baš tako. Sjetim se nekih situacija iz interakcije s ponekim trenerom, no nije to moguće tek tako prekopirati. Onda bi lakoćom bilo moguće prekopirati ideje iz Barcelone, doći ovdje i ostvariti uspjeh. Neke ideje uzmeš ali ih moraš prilagoditi razini na kojoj radiš.
Ali uzore u nogometnim principima sigurno će kopirati s Otoka?
- Tamo sam proveo svoje najbolje igračke dane. Držat ću se engleskih principa jer je to najveća nogometna razina. Učit ću iz njihovih trenažnih procesa i odnosa u nogometu. Za pet ili deset godina želio bih raditi u Engleskoj.
Englezi se već zanimaju za Jelavićev trenerski talent.
- I njima sam kazao da želim raditi u Premiershipu. Tamo je nogomet najvažnija stvar, puno je novca i logično je da od te priče rade spektakl.
Englesko prvenstvo ulazi u najzanimljiviju fazi. Manchester City je preuzeo vrh od Arsenala.
- Žao mi je Arsenala, predugo nisu osvojili naslov. Igraju lijep nogomet, a Mikel Arteta je odličan trener. No, City je predobra momčad da bi kiksala na nekom Southamptonu ili nekoj slabijoj momčadi. Po meni je to gotova priča, City je preiskusna momčad da propusti priliku za naslov.
Pep Gvardiola zadnjih petnaest godina osvojio je desetak naslova prvaka, cijelo vrijeme piše nogometnu povijest.
- On je fanatik svog posla. Nema konkurenciju kada pričamo o zaluđenosti tim poslom. I to traje godinama. Čini se da uživa u tom posebnom drilu i maltretiranju samoga sebe i igrača, na jedan pozitivan način. Svaki trening je gladan uspjeha. Moraš valjda biti fanatik da bi došao do te razine. Ali opet mu nedostaje nešto da osvoji Ligu prvaka. Na toj vrhunskoj razini moraš biti luđak.
Je li Nikica spreman za takva ekstremna stanja?
- Za sada nisam. Iako, ono što proživljavam kao trener juniora, na granici je fanatizma. Govorim o intenzitetu posvećenosti. Do dva sata ujutro gledam utakmice i analiziram, primjerice, igru Mladosti iz Ždralova. Ali uživam u tome. Hoće li to trajati, ne znam. Nadam se da hoće jer sam uvijek bio izvan zone komfora. Cilj mi je za nekoliko godina otići negdje vani, nemam se namjeru zadržavati u Hrvatskoj.
Ne bi bilo loše trenerskim stazama ponoviti igrački put - Hajduk, Zulte Waregem, Rapid, Glasgow Rangers, Everton, Hull City, West Ham, pa u Kinu?
- Ne bih se volio seliti tako puno kao trener. Svake dvije godine sam mijenjao klub.
Vratimo se na trenutak u Englesku. Glavna priča je Erling Haaland koji se poigrava s obranama u Premiershipu kao rijetko koji napadač u povijesti. Je li taj njegov jedinstveni kapacitet zapravo najava u kojem će se smjeru razvijati nogomet u budućnosti?
- Tako izgleda. No, takav napadač se sigurno više neće roditi. On je životinja. Ne sjećam se nekog takvog igrača, brz, zabija golove, tehnički potkovan, jak u duelu, skoku... Gotovo svaki element mu je savršen. Ako nastavi zadržati tu razinu, bit će daleko najbolji igrač na svijetu.
Haaland je zapravo neka nova svemirska čestica i postavlja neke nove standarde zbog kojih u budućnosti možda i nećemo vapiti za potezima i čarolijama kakve nam je više od desetljeća pružao Messi?
- Moguće. No, uvijek se netko novi pojavi. Uvijek će biti neki novi igrač jedinstvenog stila. Imali smo Pela, Ronalda, Zidanea, Messija...
Kojeg još vrhunskog napadača danas volite gledati?
- Harryja Kanea. To je napadač koji u osrednjem klubu svake sezone zabije 25 pogodaka i to je početak i kraj svake priče o njegovoj kvaliteti.
Nikica je nedavno bio na privatnoj turneji po Engleskoj.
- Obišao sam neke klubove, obnovio kontakte, pričao o nogometu. Od svakoga možeš nešto naučiti, od treninga do odnosa. Ulaganje u sebe jedna je od važnijih zadaća svakog trenera. Pa makar to bio izlet i gledanje treninga po cijele dane.
Pitaju li engleski klubovi za naše igrače?
- Pričali smo o Josipu Šutalu. Kazao sam im da pripreme 20 milijuna eura i neka stanu u red. Njega želi pola engleske lige. Također se raspituju i za Dominika Livakovića, što je potpuno logično.
Pričali smo i o hrvatskom nogometu?
- Tu gledamo istu priču već dvadeset godina. Činjenica je samo da je Dinamo dominantan s najboljom momčadi. Hajduku treba još pet igrača s karakterom. U svakoj liniji, a treba ti takav i na klupi. Trebaš imati petoricu Livaja s mudima. Da te može izvući kada je gusto. Meni ne ide u glavu kako jedan veliki klub ovisi o jednom igraču. To je promašena strategija, što se Hajduku ne smije dogoditi.
Postoji najava novog smjera s talentiranim klincima?
- Najviše bih volio da Hajduk barem jednu sezonu istrpi petoricu svojih klinaca. Dolje, nažalost, nema strpljenja. Imaju možda najtalentiraniju generaciju u povijesti.
Koliko iz te generacije mora izaći prvoligaških igrača?
- Svaki od njih zaslužuje šansu. Je li to kroz posudbu, ne znam. To mora procijeniti klub. Dosta puta su prekrižili te mlade igrače. Hajduk to nerijetko zanemaruje. Za dobrobit kluba, nadam se da će im dati šansu.
Ne bi me čudilo da uzmemo Ligu nacija
Ivan Leko i Igor Bišćan promoviraju novi diskurs međusobnog uvažavanja i gospodske (sportske) komunikacije.
- Konačno da se takve stvari promoviraju. Lijepo mi je čitati te njihove izjave. Ne bih ja zaboravio ni Sergeja Jakirovića koji radi sjajan posao u Rijeci, a također ima gospodske manire. Traži disciplinu i predan rad, nije konfliktan. Takvi primjeri su nam jako potrebni na društvenoj razini. Takve pojave moramo promicati.
Pred Bišćanom je posebno zahtjevna zadaća?
- Dinamo će morati nešto i prodati, imaju dosta talentiranih klinaca. No, žele li igrati Europu, pojačanja su im nužna. Bišćan je toga svjestan, on će se snaći jer ima dovoljno iskustva prepoznati situaciju. Morat će potrošiti novac, žele li kvalitetu.
A pred reprezentacijom je završnica Lige nacija.
- Uh, ne znam što više možemo reći o reprezentaciji. Ne bi me iznenadilo da osvoje Ligu nacija. Uvijek kada igramo protiv dobrih momčadi, mi budemo pravi. Idemo na Španjolsku? Pa što onda. Kako je Španjolska završila na zadnjem SP-u? Previše respekta dajemo drugim momčadima, oni zapravo respektiraju nas. Sve reprezentacije nas se plaše, a toga nismo svjesni.
Dalić s igračima dijeli slične životne svjetonazore, mentalno su bliski, a svlačionicu mu kontrolira Luka Modrić. Je li to ključ njegove formule?
- Moguće je. No, snažna je veza reprezentativaca i s nekim drugim članovima stožera koji su također bivši igrači. Čvrsta je ta kohezija i sve štima. Odnosi se brzo i učinkovito korigiraju automatizmima koji se podrazumijevaju - zaključio je Nikica Jelavić.