Na još jednu sumornu Hajdukovu sezonu, u kojoj će bijeli teško doći do pomaka s petoga mjesta, tračak nade i optimizma donose bljeskovi najmlađih igrača bijelih, Stipe Biuka (r. 26. prosinca 2002.) i Marina Ljubičića (r. 28. veljače 2002.).
I nisu u pitanju samo njihovi briljantni potezi u utakmici s Rijekom, posebno senzacionalna Ljubičićeva peta, nego se taj dvojac već može pohvaliti kako je povukao Hajdukove juniore prema naslovu prvaka, prvome nakon 2012. Bijelima, naime, u preostale tri utakmice nedostaje samo jedan bod samo kako bi osigurali naslov prvaka, a sljedeću utakmicu igraju 8. svibnja protiv Dinama u Maksimiru. Ljubičića (koji je u juniorskoj ligi ove sezone zabio čak 25 pogodaka) i Biuka, naravno, u toj utakmici neće biti, jer će u srijedu protiv Dinama na Poljudu igrati seniorski derbi.
Iskoristili ozljede suigrača
Istini za volju, iako su Ljubičić i Biuk debitirali za Hajduk kod Paola Tramezzanija, obojica su zapravo otkrića prethodnoga trenera bijelih Bore Primorca koji ih je zimus poveo na pripreme na Brač. Obojica su još ovoga proljeća nastupala u juniorskoj momčadi kod trenera Marijana Budimira, a kod Tramezzanija debitirali su protekloga ožujka protiv Šibenika na Poljudu. U toj utakmici Marin je postigao svoj seniorski prvijenac u Hrvatskoj ligi. Toga dana imao je 19 godina i dva dana. Usput, najmlađi Hajdukov strijelac u ligi još uvijek je Nikola Vlašić, koji je prvi pogodak postigao sa 17 godina i 29 dana.
Nekadašnji sjajni Hajdukov napadač Mate Bilić za bijele je u veljači 1998. godine debitirao sa 17 godina, tri mjeseca i 30 dana. Danas 40-godišnji Bilić s velikim simpatijama, kao i svi tradicionalni hajdukovci, gleda na pojavu nadarenih igrača iz Hajdukove akademije u prvoj momčadi.
– Ljubičić i Biuk veliki su Hajdukovi plusevi, ne samo zbog eksplozije raskoši njihovih talenata nego i zato što taj talent već rješava važne utakmice i Hajduku donosi bodove. Mnogi Hajdukovi igrači mogu zavidjeti tom dvojcu na načinu na koji su se predstavili – kaže Mate Bilić.
Međutim, tko zna bi li Biuk i Ljubičić uopće dobili takvu minutažu da im se nisu poklopile neke stvari. Na primjer, Biuk je protiv Dinama u Maksimiru dobio punu minutažu samo zato što Livaja nije imao pravo nastupa, kao što je ozljeda Turčina Umuta otvorila prostor Ljubičiću u jadranskom derbiju.
- Prilike se ne biraju, o njima ne odlučuju igrači, one se jednostavno dogode i treba ih znati iskoristiti. Meni je zaista drago što su se ti momci prezentirali na takav način i pokazali da su Hajdukova budućnost – dodaje Bilić.
Što vas je posebno osvojilo kod dvojice Hajdukovih mladića?
– Vidio sam i Biukov pogodak i Ljubičićevu asistenciju, ali najviše me oduševio njihov pristup, njihova želja. Ono Ljubičićevo veselje, radost kada njegov suigrač postiže pogodak, pa to nisam primijetio ni kod jednoga Hajdukova igrača kroz cijelu sezonu. I zato u te mladiće treba vjerovati, treba ih njegovati, jer oni su Hajdukovo blago – zaključio je Mate Bilić.
Kad su mladi Hajdukovi igrači u pitanju, nekolicina njih već je imala zanimljive bljeskove proteklih sezona. Ne tako davno na obzoru su se pojavljivali tići u kojima su mnogi vidjeli buduće Hajdukove uzdanice, a onda su neočekivano brzo nestajali s obzora. Primjerice, Mario Čuić u srpnju 2020. s dva je pogotka srušio Dinamo u Maksimiru, a sada se dokazuje u Hajduku II. Iz prve momčadi iščezao je u veljači ove godine.
Kreković ne zabija ni u 2. ligi
U drugoj momčadi Hajduka, koja će uskoro biti rasformirana, još su i donedavni članovi prve momčadi Jakov Blagaić i Ivan Brnić, dok je napadač Leon Kreković, u kojemu su u Tudorovoj eri vidjeli napadača za budućnost, sada na posudbi u Dugopolju. U tom je drugoligašu u 19 nastupa postigao samo dva pogotka.
Jedini Hajdukov mladi igrač koji gotovo dvije godine ima kontinuitet u prvoj momčadi jest 19-godišnji središnji branič Mario Vušković. On je već skupio 38 nastupa za bijele u svim natjecanjima i već se zna da je nogometaš na kojemu će Hajduk zgrnuti veliki novac. Tko zna, možda se i u Stipi Biuku i Marinu Ljubičiću kriju nove zlatne koke, samo im treba dati šansu. A ne kao u spasitelja čekati nekog turskog centarfora...
Nevjerojatno je kakvi talenti se rađaju u Splitu i Dalmaciji, pa gotovo cijela prva momčad koja je igrala na svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji su ustvari Dalmatinci. Postavlja se pitanje zašto ljudi koji vode Hajduk uporno dovode strance, da apsurd bude veći ni jedan stranac se nikad nije prodao za dobre novce, dok su domaći igrači tražena roba koja se redovito prodaje za milijunske iznose.