Halil Jaganjac, hrvatski rukometni reprezentativac, odlično se snašao u dresu RN Löwena na početku sezone u njemačkoj ligi. Jedan je od vodećih strijelaca u klubu koji ima sve četiri pobjede na startu sezone.
– Jako sam zadovoljan i iskreno nisam očekivao da ću imati ovako veliku minutažu. Dobro, imao sam je jer je Lukas Nilsson ozlijeđen, a igram na njegovoj poziciji lijevog vanjskog pucača. Već u prvoj utakmici dobio sam priliku u početnoj sedmorci. Bila je prisutna mala trema, ali čim je počela utakmica, nestalo je straha i sve je sjelo na svoje mjesto – istaknuo je Jaganjac.
Ostajem tri godine
Kako vas je prihvatila ekipa?
– Odlično. Gensheimer i Groetzki, dva najiskusnija igrača u klubu, prvi su priskočili upomoć. Nekako se najviše družim sa Slovencem Horženom te s ostalom mlađom ekipom. Nakon četiri odigrana kola sve mi je sada puno lakše nego kada sam došao. Učim njemački jezik, već sada se mogu normalno sporazumjeti i komunicirati sa suigračima. Uostalom, sve što se govori na treningu i za vrijeme utakmice već razumijem. Super smo otvorili sezonu. Lani je klub bio deseti što je bio veliki neuspjeh. Zbog tako lošeg plasmana ne igramo u europskim kupovima, što je možda i dobro jer smo fokusirani samo na domaće prvenstvo i kup – rekao je Jaganjac.
Vi ste igrač Kielca na posudbi u Löwenu?
– Ugovor je takav da iz Löwena tri godine ne mogu nikamo otići. Meni ta opcija itekako odgovara – naglasio je Halil.
Malo je drukčije igrati svaku utakmicu pred punom dvoranu, za razliku od hrvatske lige gdje su dvorane uglavnom prazne?
– Dobro, za sada nisam još igrao u dupkom ispunjenoj SAP Areni u Mannheimu. Ali vjerojatno će se to uskoro dogoditi s obzirom na naše odlične rezultate, pogotovo kada nam u goste dođe neki jači klub poput Kiela ili Magdeburga. Veseli me to što klub ima velik broj vjernih navijača koji ne propuštaju nijednu utakmicu, kako domaće tako i gostujuće – dodao je Jaganjac.
Gdje ste se smjestili?
U malom gradiću Forstu koji je udaljen 15 minuta vožnje od Kronaua, grada u kojem treniramo. U Forstu imam sve što mi je potrebno za život. Ne volim buku velikog grada, zato mi je sjajno bilo u Našicama. Blizu mi žive sestra i tetka, a već su bile i na mojim utakmicama. Došao me gledati i brat. Inače, živim u stanu s djevojkom – rekao je Jaganjac.
Pratite li zbivanja na domaćoj sceni?
– Naravno. Volio bih da Nexe prođe u skupnu fazu Europske lige. Poljski Azoty sve je samo ne lagan suparnik. Bit će jako važno kako će proći prva utakmica u Poljskoj. Za Nexe je jako važno da osigura velik broj europskih utakmica u ovoj sezoni. Ispadanje ne bi bilo dobro. Što se tiče PPD Zagreba, žao mi je što su izgubili od Gudmea na startu Lige prvaka. Vjerujem da ove godine mogu do osmine finala, samo je velika šteta što se sada ozlijedio Srna – rekao je Jaganjac.
Puno naših u ligi
U Njemačkoj igra velik broj naših igrača, uspijete li se družiti prije ili poslije utakmice?
– Nažalost, vidimo se i malo porazgovaramo samo prije utakmice. Poslije susreta svatko ode na svoju stranu. Igrali smo baš protiv Melsungena u kojemu su Martinović i Mandić te protiv Leipziga u kojem igraju Marić, Mamić i Ivić. Ispalo je da sam igrao protiv dva kluba u kojima igra najviše naših igrača – zaključio je Jaganjac.