Nakon što je tu dužnost obnašao u mlađim kadetima, Mario Hezonja ponovo je kapetan reprezentacije. A na okupljanje reprezentativaca stigao je danas jer je, kao pobjednik španjolskog kupa, u ponedjeljak sa svojim Realom imao određenih slavljeničkih obveza.
Na jutarnji trening reprezentacije nije stigao ali je svejedno došao pozdraviti igrače u dvoranu. Čini se da se odmah ozbiljno prihvatio nove dužnosti u momčadi. Kakav je osjećaj? Vrpca još nije oko ruke ali je dužnost preuzeo?
- Ja se ne opterećujem individualnim stvarima. Činjenica jest da je to kod nas velika stvar i velika stvar za moju obitelj tako da mi je jako drago. Trebalo je biti kapetan i vođa sa 16,17 i 18 godina. I tada je trebalo biti primjerom suigračima, javnosti, navijačima. To mi je najbitnije.
Iz kapetanske uloge možda će morati ponešto obuzdati svog temperamenta. Na tu tezu se odmah našalio:
- Da me ne ponese, pošto sam poznat kao "bad boy". Sada sam i u nekim zrelijim godinama kada moram biti vođa na terenu i izvan terena.
Već prvog dana na dužnosti, dobio je jedno kapetansko pitanje. Je li mu žao što s reprezentacijom, ovog časa, nisu svi oni koji su mogli biti?
- Nisam se obazirao na to. I ta pitanja treba izbrisati jer stvaraju negativnu energiju. Možda ljudi ne mogu. Možda netko ima tešku sezonu, možda su ozlijeđeni. Ljude treba pustiti na miru da se osjećaju slobodno, da im reprezentacija nije nikakav teret. Ako si zdrav, ako si slobodan, otvorena su vrata svima i uvijek će biti, kakva god im bude reakcija. To su naši najbolji igrači koje imamo, mi tu nemamo prava zatvarati vrata svima. Ljudi Božji, nama svi igrači trebaju. Mislim da je i Dario Šarić istog mišljenja kao i ja.
A Mariju je, kazat će, gušt doći i podružiti se s reprezentativnim kolegama.
- Jesmo mi nastrojeni da idemo na pobjede ali mi je drago da smo ponovo na okupu. Imali smo dobro ljeto za što je najzaslužniji trener Sesar jer je stvarno postavio od početka neke temelje reprezentacije, kako stvari trebaju funkcionirati. Jako mi je drago što smo se svi skupili i da svatko zna svoju rolu. Kada imaš tako lijepo ljeto iza sebe, iako to nije veliki uspjeh, lijepo je u veljači vidjeti te iste ljude ponovo. Da su svi sretni, da žele igrati, da imaju taj žar u očima za igrom u reprezentaciji.
Skupinu u kojoj Hrvatska igra kvalifikacije za Eurobasket netko je nazvao Realovoj skupinom? Poirier i Yabuselle igraju za Francusku, Musa za BiH, Hezonja za Hrvatsku. Jeste li pričali međusobno o tome.
- Pa dobro, kažeš im onako da ćeš ih razvaliti i slične gluposti. Francuzi su, vidim, prvi favoriti od svih momčadi. Bosni navodno neće igrati dosta igrača sada ali kada mi budemo igrali s njima mislim da će biti dosta puni. Treba biti maksimalno spreman, nemamo se mi tu koga bojati niti misliti o drugima i ići po pobjede protiv svih. Ne smije biti nikakvog straha.
Od one istanbulske momčadi, koja je osvojila turnir predolimpijskih kvalifikacija, vanjska linije je cijela na okupu ali je visoka zakinuta za neigranje NBA-evaca Šarića i Zupca. A Francuzi su baš na tim pozicijama jaki.
- Trebat ćemo pomoći našim visokim igračima. Uostalom, i Branković igra Euroligu. Čovjek je spreman i igra kod jednog od najboljih grenera u Europi ikad. Treba pomoći našim centrima. Ništa, moramo se tući. Nema druge.
Ono što Marija raduje jest nastavak ugođaja koji je stvoren upravo na tom turniru okončanim sjajnom pobjedom nad Turskom.
- Vjerujem da se to sada nastavlja. Dosta puta se to razbilo proteklih godina. Drugačiji su igrači bili, drugačijih godina nego sada. Drago mi je vidjeti da su dobri u svojim klubovima i da su se svi odazvali da ponovo pokušamo postići dobar rezultat i da napredujemo kao reprezentacija.
Je li se kod Marija dogodio neki važan karijerni klik s onom lanjskom četvrtfinalnom serijom Reala protiv Partizana, u četvrtfinalu Eurolige?
- Moj klik je bio s trenerom Perasovičem u Rusiji. U Realu su se posložile neke stvari, mislim da smo bili puno bolji s kraćom rotacijom i onda stvari dolaze na terenu prirodno. Kada igraš 30-35 minuta onda imaš i dosta prostora za dobre stvari.Serija je takva bila da nismo imali pravo na pogrešku.
Premda je tek veljača, već sada se naveliko priča o kvalifikacijskim turnirima za Olimpijske igre a na jednom takvom Hrvatska će igrati protiv Grčke i Antetokounmpa, Slovenije i Dončića te Dominikanske Republike i Townsa. Kakvi su nam izgledi i koliko su veliki?
- Izglede uvijek imamo, samo se trebamo maksimalno spremiti. Ići utakmicu po utakmicu, ne filozofirati previše kao prije. Ići bez ikakvog straha. Nemamo se mi tu koga bojati. Rezultati će se događati, pobjede ili porazi. Mislim da se promijenio mentalitet igrača na što ih ja tjeram sa strane. Mi idemo po naš cilj, pobjeđivati i da dođemo ponovo na veliku pozornicu što prije.
Mario je u NBA ligi proveo pet punih sezona. Koliko NBA troši. Mi se nekako nadamo da Dončić i Antetokounmpo mogu trajati što duže i doći što umorniji.
- Ovisno koliko dugo ideš u doigravanju. Oni tek u doigravanju počnu trošiti više energije. No, kod ozbiljnih sportaša, koji su u pravoj spremi, protiv njihove želje i energije ne možeš se kladiti. Nemamo mi što misliti o tome već trebamo biti maksimalno usredotočeni na našu momčad, izbornika i ideju naše igre kao što smo imali u Turskoj prošlo ljeto.
Budući je sa svojim Realom tih dana bio u punom pogonu, i jurišu na Kup kralja, Mario nije stigao toliko pozorno pratiti utakmice vaterpolske reprezentacije ali mu je dobro poznato kako je njegov rodni grad Dubrovnik dočekao igrače Juga ali i one koji su u njemu rođeni.
- Svaka čast. Vidio sam naslove, da je u Splitu i Dubrovniku bio sjajan doček. Naravno, imao sam ja svoje ratove u klubu s Fernanderzom i Llullom, kada smo u finalu Prvenstva Europe izgubili od Španjolaca. Bila mi je muka. Uz naše nogometaše, vaterpolisti su ponos Hrvatske.
Jesu li sada košarkaši na redu da budu ponos Hrvatske?
- Mi smo već na redu godinama samo to treba provesti u djelo. Dosta je bilo pričanja. Imamo svoje ciljeve. Idemo utakmicu po utakmicu i svi se nadamo da ćemo jednog dana doći do toga. Ali treba biti strpljiv, jako puno raditi i biti usredotočen na utakmice.
Imaju li naši vaterpolisti nešto što košarkaškoj reprezentaciji nedostaje?
- Ovako. Naši nogometaši, rukometaši i vaterpolisti su imali uvijek ono što mi nismo imali dovoljno a to je zajedništvo. Da je cijela momčad kao jedno. Mi to imamo od prošlog ljeta ali to još nije na razini kao što oni imaju. Ja se nadam da ćemo mi doći na tu razinu. Kada budemo svi kao jedno, a to je temeljni uvjet, rezultati će početi dolaziti. A to se vidjelo na nama u Turskoj. Taj rezultat na tom predolimpijskom turniru proizašao je iz zajedništva. Trebamo nastaviti raditi na tome.
S obzirom da igra jako dobro u Euroligi, logično je da se javljaju priče o tome da za njim postoji ponovo zanimanje i u NBA ligi koju je napustio u veljači 2021.
- To se uvijek zakuha, i kada treba i kada ne treba. Vidjet ćemo na ljeto. Mislim da će to ubrzo biti jako loše po medijima.
A špekulacije su već krenule pa sportski djevnik Marca piše da je Mario nezadovoljan Realovom ponudom za sljedeću sezonu i da bi to mogao iskoristiti Panathinaikos.
- Ima i toga po medijima.
Kako on gleda na to?
- Ne gledam, gledam na Real Madrid. Stvarno sam došao do toga, ovu i prošlu sezonu, da me uopće nije briga što se događa oko mene. A to je, vjerujte mi, veliki uspjeh za mene. Inače prije to nije bilo tako. Uostalom, nikome ja ne zatvaram vrata.
Kad je već Real tema, nemoguće je izbjeći temu Realove dominacije u svim natjecanjima u kojima igra. No, u sportu je najvažnije kako igraš na kraju sezone, kada se dijele trofeji, i ponekad cijela sezona stane u jednu utakmicu u kojoj, recimo, može stati šut.
- Nismo u momčadi pričali o tome. U svlačionici se obično kaže, ako igramo ovako ne može nas nitko pobijediti. OK, no hoćemo li igrati ovako stalno. Što se tiče Reala, dosta stvari se poklopilo. Našli su se top igrači na jednom mjestu, gdje su svi, što se tiče ugovora, bili na istom mjestu. A na koncu je klub imao i dosta sreće. Mi smo osvojili Final Four igrajući zonu i sa minimalnom rotacijom. Nekad može biti dvosjekli mač što nas je toliko puno koji želimo igrati, svi misle da su najbolji. To može biti dobro, može biti loše. Najvažnije je da se usredotočimo na košarku a ne na stvari okolo.