U neformalnoj teoriji novinarstva se kaže da nije vijest kada pas ugrize čovjeka, nego kada čovjek ugrize psa. Tako je i s hrvatskim košarkašem Marijem Hezonjom. Nije vijest kada izbornik Veljko Mršić nazove Hezonju (pa mu se ovaj ne javi), nego je vijest kada Hezonja nazove Mršića i izrazi mu svoju želju za igranjem u reprezentaciji.
Stojko mu jako zamjerio
A baš to zbilo se ovih dana, neposredno prije no što će hrvatski izbornik zaokružiti svoj popis igrača za predstojeći olimpijski kvalifikacijski turnir što se na prijelazu lipnja na srpanj treba igrati u Splitu.
Zvati ili ne Marija Hezonju, bilo je pitanje koje je odzvanjalo izbornikovim mislima ovog proljeća, posebice otkako se Hezonja vratio iz NBA lige u Europu i počeo igrati za atenski Panathinaikos. A ondje je 26-godišnji Dubrovčanin dočekan kao da je LeBron James, a ne igrač koji se u NBA ligi nije uspio nametnuti, a plijenio je pažnju atraktivnim zakucavanjima i povremenim blokadama. Pa su onda ti “highlightsi” često bili faktor zamućivanja pogleda na Hezonjin stvarni igrački doprinos.
Sasvim smo uvjereni da Mršić nikad ne bi Hezonju stavio na popis da mu se ovaj nije konačno javio. A učinio je to prvi put nakon srpnja 2019. i Ljetne NBA lige kada je došlo do njihova posljednjeg susreta i Hezonjina obećanja da će mu se javiti.
Prilično čvrsta, negativna, stava o Hezonjinu igranju za reprezentaciju svojedobno je bio i Stojko Vranković koji također ima osobno iskustvo igračeva nejavljanja. No, Stojko je predsjednik nacionalnog Saveza čiji je cilj omogućiti reprezentaciji sve što je potrebno na se plasira na Olimpijske igre i kao takav mora mudro postupati.
A mora i razumjeti izbornika koji je u velikoj neizvjesnosti oko konačnog sastava. Jer, moglo bi se dogoditi da ne može računati na trojicu od četvorice NBA igrača. Na Šamanića zbog ozljede šake, a na Bogdanovića, Šarića ili Zubca zbog visokog dometa u NBA doigravanju. Naime, tko god od njih sa svojim klubom bude igrao u finalu Zapadne konferencije, toga neće biti na kvalifikacijskom turniru u Splitu, a gledano kostur NBA doigravanja moguće je da to budu čak dvojica - Šarić s jedne strane a Bogdanović ili Zubac s druge strane.
Dakako, za hrvatsku reprezentaciju bilo bi najbolje da svi poispadaju u prvom ili drugom krugu – Bojanov Utah od Memphisa, Šarićev Phoenix od Lakersa te Zubčevi Clippersi od Dallasa – i u tom slučaju Hezonju ne bi niti trebao. No, što ako Bogdanovićev Utah ode do finala Zapada, kako onda nadoknaditi tih Bojanovh 25 koševa po utakmici koliko je on kadar zabijati i koliko je, recimo, i zabijao u olimpijskom ljetu 2016. godine. U tom slučaju – kada bi morao tražiti nova napadačka rješenja – Hezonja bi hrvatskom izborniku itekako dobro došao.
Neovisno o tome slažu li se s tim predsjednik Saveza Stojko Vranković ili šef Stručnog savjeta Dino Rađa, najvažnije je što o tome misle Hezonjini bivši i budući suigrači. A među onim reprezentativnim mu kolegama ima i onih koji ga ne bi voljeli vidjeti pored sebe u dresu sa svetim grbom, no to su već osobni razlozi. A svatko kome je stalo do uspjeha reprezentacije mora potisnuti i dijelove vlastita ega pa neka tako bude i u ovom slučaju.
Igra na četiri pozicije
Hezonja jest asocijalan tip sportaša, po nekim socijalnim mjerilima pomalo i čudak, ali je pravi sportaš. I kao takvom nitko mu ne može zamjeriti da se ne trudi dovoljno na treninzima. No, zamjeriti mu se može ponašanje prema Savezu, izborniku pa i hrvatskim novinarima za koje, u privatnim razgovorima, priča da su “shit”. No, možda će mu i oni oprostiti ako baš on bude u stanju odvesti Hrvatsku na Olimpijske igre.
Kako god, da smo na Mršićevu mjestu, Hezonju bismo svakako zvali i to već na početak priprema da se vidi kako diše, u kakvom je općem stanju, je li čiste glave, želi li biti dio momčadi... Ako je na sve to odgovor pozitivan, onda bismo ga zadržali, a ako ne, onda bismo mu se zahvalili.
Ako bi se uklopio u svlačionicu, Hezonja bi mogao biti višestruko iskoristiv jer je u svojih pet NBA sezona igrao na različitim pozicijama – od jedinice do četvorke. Uostalom, s obzirom na svoj atletizam, leteći Dubrovčanin mogao bi biti i defenzivno iskoristiv.
Nema mjesta za takve.