Na daskama Hrvatskog narodnog kazališta, istom mjestu gdje je prije 13 godina ovaj klub slavio 95. rođendan, sinoć je priređena spektakularna proslava Dinamova stotog rođendana.
Dirljiva, nepretenciozna, pomalo i patetična predstava nepotrebno razvučena ispraznim govorancijama, čestitkama i pozdravima. Na sve što je o Dinamovoj veličini rekao predsjednik kluba Mirko Barišić nepotrebno su se nadovezivali Vlatko Marković, Milan Bandić, Gordan Jandroković, Luka Bebić. Govornika ko u Saboru...
Pretjerivalo se i u zahvalama bivših Dinamovih igrača Barišiću i Mamiću u videoporukama, a sav ostali repertoar bio je sasvim prikladan i ugodan. Briljirali su Rene i Tarik, na žalost, također samo u videonastupima, zatim Drago Diklić, Tomislav Mužek, Jacques Houdek i Nina Badrić...
Dirljivo je bilo “istrčavanje” na pozornicu Vahe i njegovih šampiona zajedno s pripadnicima najslavnijih Dinamovih generacija, iz 1967. i 1982. godine. Svi su se skupa ljuljali uz “Košulju plavu” i kadrove najvećih Dinamovih utakmica, Davor Šuker i Igor Cvitanović otvarali su pjenušac, Morales i Calello sve su snimali mobitelima...
U tom mnoštvu od 700-tinjak zaljubljenika u plavu boju uočili smo bivše Dinamove trenere Bazića, Blaževića, Lončarevića, Kranjčara, Vlaka, Jurčića, Barića, Kužea..., goste iz ostalih prvoligaša, poput Medića, Bajla, Špehara..., Bilo je tu i pripadnika Štimčeve struje, kao što je utjecajni hadezeovac Ante Kulušić, a mjesto na galeriji zauzeo je i zaslužni Markovićev skupštinar Mato Previšić iz Dubrovnika.
Iz Splita su došli legendarni Hajdukov vratar Vladimir Beara te nekada omiljeni Dinamov branič Srđan Mladinić Zujo.
– Drago mi je što me Dinamo pozvao na proslavu stotoga rođendana jer Hajduk nije. Ipak sam ovdje proveo tri godine, osvojio tri naslova prvaka, ostavio neki trag – kazao je Mladinić.
Na žalost, izostala su neka značajna imena iz Dinamove povijesti, Ladić, Boban, Zajec, Cerin, Prosinečki..., a u jednoipolsatnom spektaklu nitko se nije sjetio drugoga najvećega predsjednika u povijesti kluba. O Zlatku Canjugi nitko nije zucnuo ni slova niti su mu pokazali sliku. A iza njega pet osvojenih prvenstava, dvije Lige prvaka...
U jednom od svojih skečeva Rene i Tarik u likovima dvojice starčeka grubo su se našalili na Dinamov račun.
– Kak’ je danas lijepo na stadionu, takav mir i tišina...
To je, na žalost, Dinamova tužna istina, ne od jučer. Slave sto godina, imaju šest naslova zaredom, a gleda ih tek šačica zaljubljenika, često puta manje nego što ih je sinoć bilo u HNK.
Tja...stvarno covjek mora imati cvrst karakter pa ne doci na proslavu stotog rodjendana kluba koji ga je digao iz blata do \"svile i kadife\". Na srecu daleko veci broj je onih koji su toga svjesni i koji su dosli.