U HNL-u sve više stranaca, najviše u Hajduku. A gdje su 'naša dica'?

Sve do prije 10-ak godina svaka generacija Hajduka imala je po nekoliko vrhunskih nogometaša iz vlastitog, splitskog bazena. Uvijek se Hajduk kleo u “svoju dicu”, davao im šansu za razvoj, a stranci su se mogli nabrojiti na prste jedne ruke. A od stranaca dolazili su samo oni koji su bili ekstraklase.

Danas je u Hajduku slika potpuno suprotna, “naša dica” mogu se izbrojiti na prste jedne ruke, a u svlačionici se govori toliko jezika da se i trener često pogubi.

Hajduk će u tako u ovu polusezonu krenuti s čak 16 stranaca u momčadi, najviše od svih klubova HNL-a.

Hajduk ipak želi zaokret?

Da je netko navijaču Hajduka prije 15 godina rekao da će istovremeno u momčadi imati Kamerunaca, Španjolaca, Rumunja, Nijemaca, Grka, Mađara, Ganaca, Gambijaca, Portugalaca, Kosovara, Albanca..., vjerojatno bi mu rekao da je poludio. No danas je to realnost splitskih bilih, koji su po broju stranaca prestigli čak i dugo godina “najlegionarskiji” klub HNL-a Dinamo.

U Maksimiru je tako trenutačno 12 stranaca, a u Hajduku 16. Rijeka je između, s 15 stranaca.

A baš su ta tri naša najjača kluba primjer najboljeg objašnjenja zašto je stranaca sve više.

Hajduk je posljednje dvije-tri godine konačno posložio omladinsku školu, bivši Dinamov trener Krešimir Gojun odlično radi kao šef omladinskog pogona. No taj rad vidjet će se u seniorskoj momčadi nažalost tek za koju godinu.

A do tada će Hajduk trpjeti dugogodišnje zanemarivanje rada s djecom, nepostojanje pravog kompleksa pomoćnih terena, nedovoljno ulaganje u mlade trenere, u skaute...

Zbog svega toga Hajduk je trenutačno osuđen na kupovanje “polovnih” stranaca jer domaće kvalitete nemaju dovoljno, to jest nisu je stvorili.

Sličan je primjer i Rijeka, koja je do izgradnje kompleksa na Rujevici zanemarivala omladinski pogon, a posljednjih je godina na primjerima Vešovića, Ristovskog, Gorgona, Gavranovića pokazala da su stranci itekako isplativi ako se pogodi s odabirom.

A vodili su se logikom da je jeftinija varijanta dovesti Vešovića ili Ristovskog nego godinama stvarati igrača za kojeg je upitno hoće li postati prvotimac.

Rijeka je i jučer potpisala jednog stranca, Bugarina Božinova.

Dinamo je pak primjer kluba koji ima najbolju infrastrukturu u zemlji (potpomognutu gradskim, ali i novcem HNS-a), ima i najbolje trenere, najbolju skautsku službu koja dovodi igrače sa svih strana Hrvatske. Imaju i pomoć Grada koji onda te roditelje talentiranih nogometaša iz drugih dijelova Hrvatske zapošljava u gradskim poduzećima. A ne zaboravimo, imaju i sestrinsku Lokomotivu u koju najbolji igrači Dinama idu na posudbu kako bi se bolje razvili.

Produkt tako dobro podmazanog mehanizma jest da Dinamo proizvodi možda i najviše mladih nogometaša od svih klubova Europe. Zašto onda u Maksimiru u svakoj generaciji bude toliko puno stranaca?

Razloga je više. Prvi je da se s tim talentiranim klincima potpisuju klupski i menadžerski ugovori, a onda ih se prerano prodaje zato što svi koji su u “dealu” dobro zarade. A onda se u njihovu zamjenu dovode stranci, od kojih koristi ima klub, ali i raznorazni menadžeri koji jako dobro zarađuju na provizijama. Pa su u toj priči svi sretni.

No Dinamo barem proizvodi u tom zaista odličnom omladinskom pogonu, za razliku od Hajduka koji je sretan kada za svog igrača dobije milijun eura odštete. Zdravko Mamić i Dinamo na takve se ponude i ne osvrću...

Nekad se čudili Medfordu...

A ostali klubovi lige, poput Slaven Belupa, Intera, Cibalije... primorani su prodavati najbolje hrvatske igrače kako bi uopće preživjeli i završili sezonu. Pa onda kupuju strance – Inter ih ima osam, Slaven šest...

Ukupno će tako u 10 klubova Prve HNL ove polusezone biti čak 77 stranih nogometaša. Previše, jer čast izuzecima, ali većina tih stranaca ne donose prevagu, a istodobno guše razvoj domaćih igrača. A što HNL radi kako bi zaštitio domaće igrače? Radi, ali uglavnom protiv, jer nedavno je povećo broj stranaca sa šest na osam. A to se odnosi na igrače izvan Europske unije, jer oni unutar EU ne računaju se kao stranci.

Jedini klub koji odskače od prosjeka HNL-a po broju stranaca je Cibalia. Vinkovački prvoligaš u seniorskoj momčadi ima smo jednog stranca, Makedonca Armenda Dalipija.

A novi prvoligaš Rudeš, koji ima čak sedam stranaca, također je vrlo zoran primjer politike većine hrvatskih nogometaša.

Ne razmišljaju dugoročno pa im nije palo na pamet uložiti veći novac u razvijanje omladinske škole, već su sklopili partnerstvo sa španjolskim prvoligašem Alavesom pa odande dovode igrače na posudbu. I tako razvijaju španjolske, a ne hrvatske mlade nogometaše. No to je trend u Europi, i u drugim ligama razine HNL-a sve je više stranaca.

Dok je ove godine 77 stranaca, prije 10 godina u HNL-u ih je bilo točno 50, a prije 20 godina svega 22, i to 14 iz BiH, što praktički i nisu stranci. Nekada smo se čudili kada su u Dinamo dolazili Kostarikanac (Medford) i Japanac (Miura), ili u Hajduk Liberijac (Mass Sarr), no danas nam je to već postalo normalno. Iako bismo radije gledali domaće kvalitetne dečke...

Stranci u klubovima HNL-a. Hajduk 16 stranaca, Rijeka 15, Dinamo 12, Inter 8, Rudeš 7, Slaven 6, Istra 5, Osijek 4, Lokomotiva 3, Cibalia 1.

Zanimljivo, Hajduk je predvodnik po broju legionara u Prvoj HNL, a Hajduk II u Drugoj HNL

Ne dolaze stranci samo u Prvu HNL, već i u našu drugu ligu, u kojoj u 12 klubova igraju čak 53 stranca. To jest u 11 klubova jer Kustošija je jedini drugoligaš za koji igraju samo hrvatski igrači. Najviše stranaca ima druga momčad Hajduka, čak osam, dok u Gorici, kao i u Dinamu II, kruh zarađuje sedam stranaca. U Gorici su Poljak, Gruzijac, Estonac... A posebno je zanimljiv slučaj Dragovoljca, koji u momčadi ima Španjolca, Korejca, Tunižanina i – Finca!

POGLEDAJTE VIDEO NAJLUĐIH NOGOMETNIH PROMAŠAJA