Rijetko ćemo naići na tako smirenog čovjeka kao što je Igor Bišćan. Pogled mu je gotovo uvijek usmjeren ili u neku daljinu ili travnjak. U glavi valjda igra neku svoju igru, gradi ideje, smišlja taktike. Tako je i sada na pripremama u portugalskoj Albufeiri. Na treninzima s rukama na leđima šeće travnjakom, promatra i razmišlja.
Smirenost je to na kojoj bi mu zasigurno pozavidio Jose Mourinho. A trener Rijeke takav je stalno. U Portugalu je vodio dvije prijateljske utakmice. Protiv Wolfsburga je Rijeka izgubila (0:3), no zato je Servette pobijedila (3:1).
Svi su profesionalni
– Stvari su uobičajene, uvjeti su dobri. Zadovoljni smo. Dečki su kao i uvijek profesionalni i nema problema. Što se tiče utakmica, u prvoj je rezultat bio loš kao i dojam, ali tek smo bili došli. Druga je bila dosta čvrsta i ozbiljna s dosta tempa. Fizički smo se potrošili i to je bitna i dobra stvar na pripremama. No volio bih da smo malo kvalitetnije odigrali u nekim fazama igre prema naprijed – rekao je Bišćan pa se osvrnuo na atmosferu u momčadi.
– Dečki su pronašli neki optimalan odnos opuštenosti i zabave, veselja u radu. Točno znaju gdje je granica. To su sve mladi ljudi, sport i nogomet trebaju proizvoditi takve emocije. Nismo u nogomet krenuli da bismo se obogatili i bili poznati, krenuli smo u to zato što to volimo. Dečki uživaju, u godinama su kada moraju uživati i rade naporno i odgovorno. Jako sam zadovoljan.
Kako i ne bi bio kada se na svakom treningu čuje smijeh. Izgleda da su zadovoljni i igrači. U hrvatskom prvenstvu također im ide dobro. Nanizali su pobjede i trenutačno su treći na tablici HNL-a.
– Rano je da se govori o nekim naslovima. No ne preostaje mi ništa drugo nego da budem optimističan. Ima tu puno prostora za sve. Na meni i suradnicima je da utječemo na igrače i da se ne zadovoljavamo onim što smo postigli. Moramo ostati maksimalno ozbiljni, skromni i prizemljeni – rekao je Bišćan pa se osvrnuo i na mlade igrače.
– To su sve juniori, to nisu mladi igrači. Još su zeleni i to je problem jer teško ih je adekvatno procijeniti. Vuk je možda najbliži nekakvoj poziciji u momčadi i naznačuje da bi se ozbiljnije moglo računati na njega. Najbliže je kadru i minutaži.
Trebam skupljati iskustvo
A prisjetio se Bišćan i svojih igračkih dana i početaka. Sada kada je trener vidi da je na nekim stvarima mogao više raditi.
– Ne mogu biti nezadovoljan pristupom i motivom, no radio bih možda više po pitanju fizičke pripreme. Možda da budem malo strpljiviji, staloženiji i u igri i u nekim odlukama.
A otkada je bio igrač u HNL-u pa do sada liga se dosta promijenila.
– Meni se čini da lagano ide uzlaznom putanjom. Bolje se radi u nižim uzrastima. Igrači koji izlaze, po meni, bolje su fizički i taktički obučeni, bolje nego što smo bili mi. Automatski je i nogomet nešto bolji. Naravno da bi uvjeti mogli biti bolji i da naš nogomet zaslužuje pristojan komfor što se tiče stadiona, ali ide nabolje – smatra Bišćan koji je do sada trenirao Rudeš i slovensku Olimpiju. Na početku ni sam nije znao hoće li ostati u trenerskim vodama, ali dobro mu je krenulo....
– Za sada je sve ispalo super i dobro mi ide. Ali svjestan sam da ima puno prostora za moj napredak. Treba skupljati iskustvo i proći vrijeme kada ću moći reći da sam majstor svog zanata. Vrijeme će pokazati, ali neki sam potencijal naznačio.
Za sada je dosta napravio, Rudeš je uveo u Prvu HNL, s Olimpijom osvajao naslove. I sam se nekada sjeti trenera koji su obilježili njegovu igračku karijeru.
– Bilo je dosta tih trenera. Npr., Ivana Đalmu Markovića nisam tada doživljavao koliko sam trebao s obzirom na to što nas je htio naučiti i koliko je fanatizma pokazivao u radu s nama. On je u rangu Ivića i nekih starijih trenera koji su od 0 do 24 živjeli nogomet. Cijenim tu i Soldu i Halilhodžića i Beniteza... Od svakoga čovjek nešto uzme. Dosta toga prođe pored tebe jer ne razmišljaš da će ti trebati i koncentriran si na svoje stvari. Poslije ti možda fali i nisi dobio dojam o njemu kakav bi htio.
U radu i odnosu sa svojim igračima on nema problema.
– Poštovanje i uvažavanje, kako međusobno, tako i prema poslu, ključni su. U svemu tome treba postojati neko zadovoljstvo, inače se to ne treba raditi – zaključio je Bišćan.
Ja kad cujem 'Biscan', tada se sjeti njegovog napustanje repke.