Spuštena je zavjesa na Svjetsko prvenstvo, iako su dojmovi još živi. Još u nama ima te vatre sa Svjetskog prvenstva na kojem smo gledali jako dobar nogomet, ali i jako dobru, odličnu Hrvatsku koja je stigla do velikog finala i onda spektakularno po cijeloj Hrvatskoj proslavila srebrno odličje. No, ta je priča ipak završena, a počela je nova sezona u našoj ligi, toliko puta omalovažavanoj, ismijavanoj, ponižavanoj, i to potpuno nepravedno. Pokazalo se to još jednom...
Da, neki klubovi u Hrvatskoj nogometnoj ligi životare, nekima prijeti gašenje, neki igrači nemaju ni za jogurt, ali igraju, igrali su i kad nisu dobivali plaće, borili se za svoj klub a time i za svoj život. Jer, možda će plaća jednom doći. Takvima se treba nakloniti i nadamo se da ih u sezoni u kojoj je lopta upravo krenula s centra neće biti, da će svi nogometaši dobivati ono što zarade.
No, i ti klubovi u kojima se teško živjelo ili životarilo posljednjih desetljeća, zaslužni su za ono što smo doživjeli kao pravi crescendo na SP-u u Rusiji. I ti brojni igrači koji na kraju nisu odjenuli dres reprezentacije, pomogli su da na ovim naših nogometnim livadama stasaju Modrići, Mandžukići, Subašići, Vide, Lovreni...
>> Pogledajte i koji bi vatreni mogli napraviti transfere
Ništa bez naše lige
Koliko god će to nekome glupo zvučati, bez naše lige ne bi bilo ni sjajne hrvatske reprezentacije. Iskreno, nakon što smo slavili broncu 1998. u Francuskoj, bojali smo se za naš nogomet, pogotovu za reprezentaciju. Jer ta generacija ipak je nogometne korake uglavnom započela u bivšoj državi i nismo znali što nas čeka kad odrastu klinci koji su došli nakon njih. Nažalost, tržište je otvoreno, nema više zabrane odlazaka u inozemstvo prije napunjenog određenog broja godina kao što je bilo u bivšoj državi. A klubovi su željni dobrih igrača, pogotovu talenata koje mogu razvijati po svom i dovode sve mlađe igrače. A oni, željni novca i slave te vjerujući da će se prije probiti u veliki nogometni svijet, odlaze iz naše lige. Neki uspiju, neki ne, ali nije teško uočiti da su se puno bolje i lakše u jakim inozemnim klubovima snašli igrači koji su odigrali bar pokoju sezonu s “velikim dečkima” naše lige.
Pogledajte samo Zlatnu loptu Svjetskog prvenstva, Luka Modrić tri je godine igrao u HNL-u, ne moramo računati i onu jednu u bh. ligi za mostarski Zrinjski. U zaprešićkom Interu, a potom u Dinamu, naučio je puno toga, igrao je u više od stotinu utakmica prije nego što je za velik novac otišao u Tottenham. Slično je bilo s većinom naših igrača koji su branili boje Hrvatske na Svjetskom prvenstvu. I dojam je da je za mladog igrača bolje da igra u Hrvatskoj, da se pokaže na tržištu i potom ode kao igrač s nekom reputacijom, tako će mu lakše biti u novom klubu.
– Priča o uspjehu puno ovisi i o zrelosti tih mladih ljudi, koji se odjednom nađu u svijetu velikog novca, superkvalitetnih igrača, a s druge strane su velika očekivanja od njih. Neki su za to spremni već s 15 godina, neki s 18, neki s 20, a neki nikada. Usto, mladi igrači u velikim ligama nemaju previše prilika, nitko neće trpjeti neke stvari koje se toleriraju u HNL-u, poput premalo trke, sebičnost... – govorio je nedavno za Večernjak menadžer Tomislav Erceg, bivši igrač koji je iskusio inozemstvo.
Ništa bez naše lige
S novom sezonom dolaze i novi mladi igrači koji bi mogli jako brzo pod velike reflektore, a njihova je sreća da će u odnosu na svoje prethodnike imati puno bolje uvjete jer su nove, kvalitetne travnjake dobili stadioni u Puli, Koprivnici, Zaprešiću, te zagrebački u Kranjčevićevoj ulici i Maksimiru. No, odlasci najboljih ipak ostaju neminovnost. Filip Benković je već blizu odlasku, otišli su mladi Borna Sosa i Ante Ćorić, a HNL će opet stvoriti zvijezde. Lovro Majer je očito shvatio važnost igranja i odrastanja, mogao je u Europu, ali je odlučio preko Dinama dodatno se izgraditi pa tek onda misliti o odlasku preko Bregane. I nije samo riječ o Dinamu, Rijeka ima nadarenog Domagoja Pavelića, kapetan Osijeka Borna Barišić već je bio pozivan u reprezentaciju, Toma Bašić je zanimljiv u Hajduku, ali svi naši klubovi imaju puno mladih igrača jer je hrvatska liga idealna za njihov razvoj.
Kako najbolji odu preko granice, tako mladi dobiju minutažu, brže se razvijaju i napreduju. Istina, pate malo klubovi zbog toga, nije lako stalno stvarati mlade igrače i s njima biti konkurentan, pogotovu govorimo li o europskim izazovima naših klubova, ali neizbježno je da prodaju jer nam klubovi od toga žive. Da, žive od “proizvodnje”, koja je ozbiljnija od one industrijske kojom se naša država hvali tvrdeći da raste. I tu nogometnu industriju valja podržati, otići na stadione, ako je nekome kad podmiri životne troškove ostalo nešto u novčaniku, neka ode podržati svoj klub, kupiti ulaznicu jer sa svakom kupljenom ulaznicom ili dresom dajete i svom klubu šansu da baš ne mora prihvatiti svaku inozemnu ponudu koja dođe na njegovu adresu, da malo dulje može zadržati talente i dati im malo bolje uvjete. Tako će i rezultati vašeg kluba biti bolji, naši klinci će se razvijati i onda puniti reprezentaciju koja nas tako sve skupa može razveseliti. Premda ima i onih kojima su uspjesi hrvatske reprezentacije povod za “karmine”, ali ti sad nisu tema nego samo čisti nogomet. A Hrvatska nogometna liga nudi dobar nogomet, što god tko mislio o tome.
država ne živi od nogometaša (osim par ljudi), državu grade inženjeri svih struka kojima novi travnjaci na nogometnim igralištima ništa ne znače, a tvorničkih pogona nema! Sve više ličimo na Kubi prije Kastra - razmislite malo o tome!