Nakon Mirka Filipovića (12 borbi), Igora Pokrajca (13), Gorana Reljića (4) i Filipa Pejića (1), 30-godišnji Dubrovčanin Ante Delija (195 cm) tek je peti hrvatski MMA borac koji je potpisao ugovor s UFC-om, najjačom svjetskom organizacijom slobodne borbe.
– Cijelu karijeru radim da dođe do ovoga i konačno sam dobio priliku. Prilično sam uzbuđen zato što je nama MMA borcima UFC isto što i košarkašima NBA liga. S time što u UFC-u ima puno manje boraca nego što je igrača u NBA ligi. Ovdje je 20 do 30 boraca po kategoriji i tu nije lako dospjeti – kaže nam Ante i objašnjava:
– Oni su mene zvali već ovo ljeto, također da uskočim u program jedne njihove priredbe, no kako su tu poruku poslali u tri u noći, a ja sam to vidio u sedam ujutro i oni su već našli zamjenu, no već tada obećali su da će me zvati prvom prilikom. Ovaj put, kada je otpao Rus Abdurahimov, opet su zvali i moj menadžer Ivan Dijaković reagirao je promptno. Pretpostavljajući da bi se ovakvo što moglo dogoditi, bio sam u stalnom treningu. Nisam prošao cijeli pripremni kamp, ali mislim da sam spreman.
Preselio se u Zagreb
Ante je s UFC-om potpisao ugovor za četiri borbe, a prvu će imati već 17. listopada na otoku Yas u Abu Dhabiju protiv francuskog teškaša Cyryla Ganea. A za tog borca kažu da bi mogao biti buduća velika teškaška zvijezda. Je li za početak ipak mogao dobiti lakšeg suparnika?
– Ako si ratnik, moraš se boriti sa svima, a ja se želim boriti s najboljima. Njemu je baza stand-up, borba u stojci, no sve je bolji i u parteru.
Anti je pak baza bila džudo, na koji je nadograđivao svoje stand-up tehnike, i to radeći s velikom MMA zvijezdom Cro Copom i bivšim svjetskim boksačkim prvakom Stipom Drvišem, koji će mu u Abu Dhabiju biti u kutu.
– U svijet borilačkih sportova ušao sam kroz džudo, a onda sam u dubrovačkom Gladijatoru nastavio sa slobodnom borbom. Otkako sam se prije tri godine preselio u Zagreb, prilično sam napredovao. Zapravo, uoči njegova nastupa na Grand Prixu organizacije Rizin, ja sam u Zagreb došao sparirati s Mirkom i tu sam i ostao. Našao sam stan u blizini Mirkove dvorane, a osim što treniram i spariram s Cro Copom, ali i s Ishiijem, s kojima ću odraditi i posljednje sparinge prije puta, neko vrijeme već odlazim i na sparinge u American Top Team, gdje radim s Erslanom.
Kao i mnogi sportaši procijenio je da je za njegovu karijeru bolje živjeti i raditi u Zagrebu.
– Ovdje su bolji uvjeti za trening, veći je izbor sparing-partnera. Kada sam se preselio u Zagreb, promijenio sam pristup, prehranu, režim života, sve radim profesionalnije. Mirko mi je sveukupno puno pomogao, a jako puno radio sam “na ruke” s Drvišem. I zato se sada kao borac osjećam sigurnije nego prije jer sam se tada uglavnom orijentirao na takozvani “ground and pound”, borbu u parteru.
Večer prije ovog razgovora sparirao je s umirovljenim Cro Copom.
– Mirko sparira normalno i, da nema zabranu, sigurno bi se još borio jer je u sjajnom stanju. Premda više ne trenira svaki dan dvaput dnevno, a zna i toga biti, on je u stanju da bi se sutra mogao boriti.
Zaslužio je sportsku sreću
Antina prva borba održat će se u Abu Dhabiju, glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata, na takozvanom “borilačkom otoku”.
– Zbog pandemije koronavirusa UFC borbe održavaju se ili u Las Vegasu ili u Abu Dhabiju, gdje se nalazi “Fight Island”. Tu je napravljen cijeli borilački kompleks u kojem se borbe još uvijek održavaju bez publike, a nalazi se baš u ovome dijelu svijeta kako bi u njega mogli dolaziti i borci iz onih zemalja svijeta koji u SAD ne mogu ili moraju u karantenu. Ja ću, a to je pomalo neobično, svoju karantenu odraditi u Londonu, u koji krećem deset dana prije borbe. Nakon nekoliko dana Londona, tek tada ću se zaputiti u Abu Dhabi.
Što je prevagnulo kod UFC-ovih “matchmakera” da izaberu njega?
– Možda to što sam se borio u više organizacija, u Japanu, Rusiji, Americi i što imam skor 17-3.
Taj skor zacijelo bi bio još bogatiji da nije bilo pehova s ozljedama.
– Dok sam bio mlađi, borio sam se godišnje po četiri-pet puta, a u posljednjih pet godina imao sam tri borbe i sve tri sam dobio. Nakon jedne šake zakačila me neka bolnička bakterija i to me izbacilo iz stroja, baš kao što je to bio slučaj i s operacijom prednje križne sveze. Valjda sam nakon svega zaslužio malo sportske sreće – kazao je borac kojeg zovu “hodajuća nevolja”
dečko, nije to za tebe.