Hoeness: Moja najveća greška je što sam pustio Olića!

Nakon što je “slavonski lola” Ivica Olić (37) najavio skori završetak nogometne karijere, vrijedi se prisjetiti njegova puta od početaka u Posavcu iz Davora i Marsoniji do danas, piše Max!

Dugogodišnji trener i predsjednik Posavca iz Davora, pokojni Stanislav Stuburić, odgojio je Ivicu u početku njegove igračke karijere. U jednom razgovoru za Max on je istaknuo kako je glavni “krivac” za Olićevu dugovječnost njegova glava, zahvaljujući kojoj je uvijek maksimalno spreman. Čovjek koji Olića poznavao od malih nogu rekao je kako napadač Münchena 1860. ima germanski mentalitet, koji ga tjera cijeli život da radi na sebi i ne prekida s treninzima. O tome govori i anegdota vezana za Oline dječačke dane u Davoru.

– Ivici nikada nije bilo dosta igre. Kao mali bio je boležljiv i sklon prehladi pa mu je otac branio igrati nogomet. Unatoč tome on bi pobjegao na livadu ganjati loptu, a kako je bio svjetlije puti, onako zadihan, redovito bi pocrvenio po licu – rekao je Stuburić.

U Marsoniju je Olić došao u ožujku 1995. godine, kao učenik prvog razreda Elektrotehničke škole. Primijetivši njegov talent i neiscrpnu energiju, tadašnji prvi klupski operativac Stjepan Marjanović shvatio je da nešto treba poduzeti. Tadašnji trener Marsonijinih kadeta Hrvoje Gajer pozvao je Olića na probu.

Nakon desetak dana treninga i utakmica pohvalio ga je jer se pokazao kao upotrebljiv materijal unatoč tome što je dolazio iz najnižeg ranga u kojemu su intenzitet i kvaliteta rada daleko slabiji. Jedan od čelnika brodskog kluba Tomislav Babić pozvao je Marjanovića da dovede Ivicu u njegov ured kako bi porazgovarali.

– Odmah sam rekao Babiću da sam mu upravo doveo novog Šukera iako stilom igre, brzinom i stasom više nalikuje Bokšiću.

Iako je imao samo 15 i pol godina, Babić je već tada pohvalio i Olićevu građu. Samo nekoliko dana kasnije, brzonogi Davorac potpisao je prvi stipendijski ugovor. S Marjanovićem i ekipom u Davoru igrao je nogomet ispred trgovine mješovite robe. Dosta ljudi sjedilo je pred trgovinom i gledalo ih pa su se šalili kako na tim utakmicama ima više gledatelja nego u HNL-u.

Dolasci na treninge u staroj Ladi Karavan 1300 kod ljudi su izazivali sumnjičavost i podsmijeh, ali to ga nije obeshrabrilo.

– Ivica je otišao na probu u Hajduk. Proveo je ondje tjedan dana za vrijeme Ivića i potpuno zadovoljio njihove kriterije, ali Marsonia je tražila veliku odštetu.

Bližilo se vrijeme rastanka. Igrač koji je za reprezentaciju odigrao 104 utakmice i postigao 20 pogodaka je rastao, a Marsonia kao klub padala. Ola je pristao i u listopadu 1998. potpisao ugovor s Herthom. U Berlinu je ostao 15 mjeseci, ali pokazalo se da još nije psihički spreman za Bundesligu. Zanimljivo, tadašnji sportski direktor Herthe Dieter Hoeness prije nekoliko je godina priznao rođenom bratu Uliju Hoenessu da mu je najveća pogreška u karijeri bila upravo to što je Ivicu pustio iz Herthe. Godinu i pol nakon povratka iz Herthe, Ola je otišao u Zagreb, u koji ga je doveo Cico Kranjčar.

Kada je Olić prelazio iz Dinama u CSKA, Marsonia je dobila tri milijuna eura odštete. Od tog je novca klub godinama živio u visokim rangovima, plaćeno je 1,2 milijuna kuna naslijeđenog duga državi, a dio je otišao i samom Oliću. Sa Zagrebom i Dinamom osvojio je naslove prvaka, a s CSKA tri prvenstva, dva kupa i Kup Uefe.

Kruna karijere bio je prelazak u Bayern, gdje je na utakmici polufinala LP-a s Lyonom 27. travnja 2010. godine zabio hat-trick i uveo Bavarce u finale nakon 9 godina čekanja.