Hrvački sport nikad nije doživio tako težak udarac. Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora predložio je da se najstariji olimpijski sport izbaci iz redovnog programa Olimpijskih igara. Za utjehu, rekli su im da se mogu vratiti budu li bili bolji od sedam novih kandidata, no teško je vjerovati da će se to dogoditi pored ambicioznog bejzbola, karatea, skvoša...
Hrvači diljem svijeta su šokirani pa tako i naši najbolji hrvači, braća Žugaj, koji su trenutačno na pripremama u Mađarskoj.
- To mi je toliko nezamislivo, kao da su izbacili gimnastiku, boks ili atletiku. Hrvanje je sport od kojeg se ne živi, nego za koji se živi. Hrvači znaju da se financijski neće osigurati, stoga je to sport koji živi za Olimpijske igre, hrvači žive za to da postanu olimpijci i olimpijski medaljaši. U hrvanju nema prodaje mečeva, kladionica... Onaj tko ulazi na strunjaču ne kalkulira, a takvih je sportova danas malo. Zapravo, u vrijeme kada bi hrvanje trebalo biti primjer olimpijskog sporta mi raspravljamo o njegovu izbacivanju. Nažalost, tome je dosta kriv i Svjetski hrvački savez koji je čestim izmjenama pravila udaljavao gledatelje od hrvanja. Hrvanje je vrlo slabo medijski praćeno pa djeca pravi hrvački meč mogu na televiziji vidjeti jedino za vrijeme Olimpijskih igara – istaknuo je Neven Žugaj.
Uzdrman je i naš jedini hrvački olimpijski pobjednik, zlatni iz Los Angelesa 1984., danas direktor reprezentacije Vlado Lisjak:
– To zasad još nije odluka nego samo prijedlog. Istina je, u velikoj smo krizi. Možda će to biti dobro da se povuku pravi potezi, da napokon struka kreira pravila.
A u hrvanju se pravila neprestano mijenjaju.
– Između 2005. i 2008. znalo se dogoditi da u jednoj godini bude nekoliko promjena.
A i pravilo s rundama nije sretno.
– Kod nas pobjeđuje onaj tko osvoji dvije runde. Može jedan u prvoj rundi povesti sa 6-0, a drugi može u iduće dvije runde taktizirati i dobiti ih u parteru, pa će dobiti i borbu. Nema borbenosti, nema dinamike, nitko ništa ne riskira. Previše je taktiziranja – objašnjava Lisjak.