Od ovoga tjedna Hrvatska ima svoga sportskoga ambasadora na Maldivima, rajskom otočju od 400-tinjak tisuća stanovnika u Indijskom oceanu, u kojemu je naš trener, 51-godišnji Petar Šegrt preuzeo izborničku funkciju tamošnje nogometne reprezentacije.
Rođeni Đurđevčanin Šegrt s četiri se godine preselio u Njemačku, gdje je odrastao, školovao se, ostvario igračku karijeru u nekoliko manjih njemačkih klubova te diplomirao na glasovitoj trenerskoj akademiji u Kölnu. U Njemačkoj se i počeo baviti trenerskim poslom.
Prva pobjeda nakon 27 godina
Kako ste dobili posao na Maldivima?, pitali smo Šegrta koji je sa svojom reprezentacijom ovih dana boravio u Singapuru, gdje je s 2:3 izgubio od favorizirane reprezentacije domaćina.
– Preporuka za ovaj posao mi je bio moj dobar rad s reprezentacijom Afganistana, s kojom sam na Južnoazijskom prvenstvu 2015. godine pobijedio Maldive 4:1, što je bila njihova prva pobjeda nad Maldivima nakon 27 godina. Maldivski savez već tada me htio za izbornika, no ja sam želio ostati u Afganistanu. Sada, kada sam ponovno dobio njihovu ponudu, prihvatio sam taj posao jer sam vidio da ta momčad ima nešto; brzinu, tehniku i veliku želju za napretkom. No, nedostaje im organizacija, taktika i disciplina, a i nisu psihički spremni za velike stvari. FAM me pismeno kontaktirao, ja sam otvoreno rekao sve moje želje i oni su sve prihvatili. Pismeno, u roku od 6-7 dana. Imao sam osjećaj da me žele pod svaku cijenu, jer su me dvije godine pratili otkad sam otišao iz Afganistana – ističe Šegrt kojemu su Maldivi treća reprezentacija nakon što je prethodno vodio Gruziju (2008.) i Afganistan (2015. – 2017.).
Kakvi su prvi dojmovi s Maldiva?
– Odmah me fascinirao taj raj, ne može se riječima opisati kako je lijepo ovdje. Živim i radim u jednom od najljepših mjesta na svijetu, a ljudi iz Maldiva nevjerojatno su simpatični i jako pozitivni. Hrana ovdje je super, svaki dan jedem svježu ribu, voće ima poseban okus... Ljudi iz Saveza od mene traže da igramo poput Afganistana, napadački, efikasno, jer sam s Afganistanom pobijedio u šest od osam utakmica uz gol-razliku 22:9. Ovdje su potpuno ludi za nogometom, samo ne znaju kako se on može razvijati. U tome ću im ja pokušati pomoći u sljedeće dvije godine. Savez od mene traži promjenu generacija u reprezentaciji, jer samo želja i talent nisu dovoljni za uspjeh. To će biti sada moj posao. Inače, novi predsjednik Saveza ima samo 34 godine, a glavni tajnik 35 godina, kao i svi članovi Odbora – kaže nam Šegrt.
Kakvi su Maldivci navijači? Kakva im je uopće liga?
– Zaluđeni su nogometom. Utakmice se prikazuju uživo u kafićima, hotelima, na ulici, ali oni su izgubili povjerenje u svoju reprezentaciju jer ona u posljednje vrijeme ide samo prema dolje (150. na Fifinoj ljestvici, nap.a.). Prva im liga ima osam klubova, u kojima se dobro plaća. U nekima igrači imaju bolje plaće nego na Balkanu, ne baš kao u Dinamu ili Hajduku, ali dobro zarađuju. To su neki najbolji domaći igrači i stranci iz Španjolske ili Brazila – kaže Šegrt.
Što vas vuče u te nenogometne zemlje? Bili ste prije Afganistana i Maldiva i u Indoneziji.
Imam imidž spasioca
– Volim proučavati nove kulture, volim raditi kao izbornik i razvijati nogomet. Na svijetu ima 211 reprezentacija i 211 izbornika, a ja nisam dobio priliku raditi na Balkanu, poput Prosinečkog ili Dalića, kojima želim sve najbolje. Još sam mlad trener, uskoro ću navršiti 52, a imam već 22 godine staža kao profesionalni trener u Njemačkoj, Austriji, Gruziji, Indoneziji, BiH (Zvijezda Gradačac), Afganistanu i sada kao izbornik Maldiva. Iz hrvatskih klubova nikad nisam dobio poziv, ali ja nemam ni agenta, a možda je to bitno. Mene su za trenera uvijek predložili moji kolege kao Joachim Löw, Oliver Bierhoff, Klaus Toppmöller, pokojni Thomas Albeck, zatim Ivica Osim ili nekadašnji predsjednik Gruzijskog saveza Nodar... Kad god klub ili neki savez ima problema, zvoni moj telefon. Jer, napravio sam si taj imidž spasioca; uvijek ih moram dizati ili spašavati od ispadanja – ističe Šegrt.
Na Facebooku ste nekidan objavili post u kojemu izražavate sućut afganistanskim obiteljima.
– Ovih dana u bombaškom napada u Kabulu poginulo je puno ljudi, a ja sam s tim narodom bio jako blizak. Još pratim moje stare igrače i patim ako neki od njih umre u Afganistanu, jer jako sam zavolio te normalne ljude i njihovu djecu. Uvijek će biti u mom srcu. Nije mi bilo lako otići živjeti i raditi u Afganistanu, ali nisam se bojao. Ako moji igrači i njihove obitelji moraju živjeti u ratnoj zoni, onda moram i ja kao njihov trener. Niti jednu zemlju ne može voditi izbornik koji ondje ne živi i upozna njihovu kulturu. A ja sam bio prvi izbornik Afganistana iz Europe. Zato i dan-danas afganistanski reprezentativni igrači i navijači žele da se vratim, ali ja sam sada izbornik Maldiva i ponosan sam na to – kaže Šegrt.