Tabloidni američki sportski portal Larry Brown Sports živi i od pisanja o sportskim pikanterijama, a ovih je dana izašao jedan tekst u kojem se na taj način spominje ime bivšeg hrvatskog NBA igrača Gordana Giričeka. Zapravo, tekst je o tome kako je Shaquille O'Neal imao sa suigračima iz Lakersa i Sunsa tajni znak kada više ne smiju dodavati loptu Kobeu Bryantu i Gordanu Giričeku.
Priču je, zapravo, ispričao bivši Giričekov suigrač iz Utah Jazza Raja Bell i to u podcastu CBS Sportsa nazvanom "Kanell and Bell".
– Shaq mi je ispričao da bi Gordan, kada god bi ušao u igru, gledao samo kako da zabije koš, bez obzira na napadačku postavku. Tada bi Shaq suigračima pokazao znak palčevima obje ruke i to bi značilo da Gordanu više ne smiju dodati loptu. Kazao je da je to isto radio i Kobeu Bryantu, kada je ovaj bio mlad i kada bi jurnuo na koš jedan na pet.
S obzirom na to da je Giriček imao još jednu epizodu sa Shaqom, nazvali smo ga da nam ispriča iz prve ruke o čemu je tu riječ.
– Shaq je veliko dijete, zabavan tip, ali voli potkopavati ljude i u tome često nema mjere. Za mene je on jedan "bully". U nekim stvarima pretjeruje, ima milijun priča u koje onda uvodi svoje bivše suigrače. Cijenim ga kao igrača, no ne može otrpjeti kritiku, ali i to kada se netko šali na njegov račun. Kada god netko to pokuša, on se vraća na priču o tome kako on ima četiri NBA prstena kao da su prsteni jedini dokaz kvalitete igrača i čovjeka. I ja za njega znam neke priče, ali mi ne pada napamet pričati o životu drugog čovjeka samo zato da bih ja ispao štosan, a zato nemam nikakva razloga. Bella sam volio kao suigrača, no upravo mi je on dodavao lopte kada je trebalo zabiti. On je bio defenzivno orijentirani igrač koji si nije mogao kreirati šut i kada je trebalo meni dodati loptu nije se bunio. Istina, svi znaju da sam volio šutnuti, to nije grijeh u košarci, pogotovo ako sam vidio prostora za to, a jesam li sam u tome pretjerivao, možete provjeriti u mojim statistikama iz tog vremena. Mislim da sam imao dobar postotak šuta i da, za drugog beka, nisam bio veliki potrošač.
Osim na parketu, Giriček je s O'Nealom imao epizodu i u svlačionici.
– Shaq se stalno hvalisao kako on trenira "ultimate fight" pa mi je tako jednom prišao s leđa i probao zahvat gušenja. Od tog zahvata bilo mi se zamantalo, ali nisam pao u nesvijest jer me pustio na vrijeme. Preneozbiljan je on za svoje godine, očito mu nešto fali, a ja nemam namjeru igrati se psihologa da to proučim. Imao je super igračku karijeru, no karijera ne čini čovjeka.
Priča nam Gira da je sa Shaqom, u vrijeme dok su nosili dres Sunsa, imao normalan odnos.
– Družili smo se u svlačionici i izvan terena. Ni s kim nisam imao problema koji bi krenuli od mene, no ja imam svoj stav i svoje mišljenje, a to onda nekima ne odgovara.
Baš kao što ta Girina samosvojnost nije odgovarala dvojici suigrača u Memphis Grizzliesima, a jedan od njih bio je Lorenzen Wright, centar od 211 centimetara i 120 kilograma.
– Drugom se ne sjećam imena, samo znam da smo ga zvali "Big Chisel". Njih dvojica, kao veterani, pokušavali su se na meni iživljavati, a ja to nisam dao. Običaj jest da, kada ste novak, prva godina u NBA ligi, da vas suigrači pošalju po krafne, da vadite i nosite timske torbe iz autobusa i slično. To sam i ja radio, ali nisam dozvoljavao da mi netko naređuje neke gluposti tipa ''donesi mi dezodorans'', ''počeši me po leđima''. Ta individualna maltretiranja nisam dozvoljavao, pa makar s druge strane bio netko dvostruko jači od mene jer u zdravom razumu za takve stvari nema mjesta. Sjećam se da mi je Wright u avionu stavio svoju osobnu torbu da mu nosim u hotel. Pitao sam boli li ga nešto, je li zdrav, rekao je da jest i ja sam mu rekao onda da si torbu nosi sam i ostavio sam je u zrakoplovu. Bio sam spreman sve učiniti za momčad, no kada se prijeđe granica dobrog ukusa, na to ne pristajem. Naravno da je tada krenula priča o meni, da su me počeli ogovarati, a jedini koji mi je rekao da sam dobro postupio bio je Michael Dickerson, ali potiho.
Kada su ga Memphisovi veterani pokušali natjerati na još neke stvari, došlo je i do fizičkog obračuna.
– Htjeli su me baciti u neku bačvu, no ja sam ih odgurnuo. Jedan mi se bacio u noge, kao što to čine igrači američkog nogometa, pa smo pali na pod, no tu je stalo. Mogu ja dobiti batina, no budi siguran da ću ti to vratiti. Na kraju je klub stao na moju stranu.
I prije su se znale pojavljivati slične pričice o Giričeku. Zašto?
– Ja bih ispao crna ovca jer sam imao muda reći što me smeta. Dakako, i ja bih nekad pogriješio, možda bih katkada i previše rekao, no imao sam snage to i priznati i ispričati se. Ja znam tko što priča o meni, pogotovo tu u Hrvatskoj, a oni neka se zapitaju zašto ih ja uopće ne spominjem u svojim razgovorima. Onaj tko to radi, stavio bih ruku u vatru, očito nije zadovoljan čovjek. Imam svoj život, kvalitetno ga živim, imam i problema, ali ih i rješavam. S druge strane, dobro je dok se priča jer postoji i ona koja kaže "za dobrim konjem prašina se diže", a kada se o tebi prestane pričati, onda znači da si propao. Jer, Hrvat najteže prašta uspjeh i čovjeka koji razmišlja izvan okvira. Ovo je prvi intervju u kojem se ja opravdavam na razne izjave pojedinaca i kuloarske priče, ali moram zaštiti sebe kao osobu, kao sina, prijatelja i roditelja, jer ovakvim neumjesnim komentarima frustriranih pojedinaca ne treba i ne smije se ostati dužan. I zato, od sada pa nadalje, na svaku objedu koja se dotiče moga imena ili iznašanje neistinitih činjenica, branit ću sebe kao osobu. Pogotovo zato što ti pojedinci pokušavaju stvoriti od sebe moralnu vertikalu ponižavajući nekoga drugoga kojeg zapravo istinski ne poznaju. Jer, onaj tko priča, zapravo govori o sebi, a ne o onome o kome priča.
Kao netko tko je proveo šest godina igrajući za NBA klubove (Grizzlies, Magic, Jazz, 76ers, Suns) već nekoliko godina Giriček radi kao NBA ambasador.
– Uskoro mi ističe ugovor i nadam se da će mi ga produžiti, no svjestan sam ja da ima i mlađih bivših NBA igrača koji su klincima više u uhu pa bi bilo normalno da nas starije zamijene s njima. Lijep je to, povremeni posao. Odlazio sam u europske zemlje i sudjelovao na dvodnevnim klinikama ili bih pak nazočio u završnicama lokalnih natjecanja NBA junior lige. Bio sam u Mađarskoj, Litvi, Španjolskoj, Kazahstanu, Srbiji, a zvali su me i u London kada su svoju natjecateljsku utakmicu igrale NBA momčadi, ali i na Svjetsko žensko prvenstvo na Tenerifima. Volim putovati pa mi se i zato taj posao sviđa, ali i zbog rada s klincima. Volim raditi s djecom.
Ništa neobično. Posvuda je to manje više tako s novacima. Tko je bio u vojsci, zna.