O Darku Matiću (38) već sam pisao prije nekoliko godina. Njegova životna i sportska priča sjajan je predložak za filmski scenarij. Put od rodnog Domaljevca u Bosanskoj Posavini, iz kojeg je s roditeljima pobjegao u Berlin pred ratnim vihorom, preko niže njemačke lige, Švicarske i Slovačke, odveo ga je u Kinu 2007. godine.
U ovih 12 godina u sportskom smislu dosegao je zvjezdani status. Deseci milijuna kineskih sportskih i nogometnih fanova danas znaju za ovog našeg bivšeg nogometaša. Još dok je igrao bio je najpopularniji strani nogometaš u Kini.
>> Pogledajte galeriju s dočeka vatrenih na srebra u Rusiji
Odavno je Matić prestao brojiti priznanja koja su mu Kinezi u posljednjih desetak godina dodijelili. I u Tianjin Tedi i Beijing Guoanu izabran je u najbolju momčad u povijesti. Nekoliko godina zaredom bio je najbolji igrač kineske lige u nekoliko kategorija, najbolji nogometaš Azije...
Njegov dres godinama je bio daleko najtraženiji u Aziji od svih stranih nogometaša. Iako su u Kinu dolazile brojne planetarne zvijezde. Tamošnji mediji i danas ga tretiraju kao božanstvo. Njegov lik i danas je na raskrižjima glavnih pekinških ulica jer se sponzori otimaju za njega.
Vrhunac igračke popularnosti doživio je kada je prije tri godine proglašen najboljim sportašem Pekinga. I da, za Kineze je on “Ma Wu Ye”, što u doslovnom prijevodu znači “naš omiljeni brat”. Kada ti Kinezi nadjenu ime po tradicionalnoj mitologiji, doživjeli ste najveću moguću počast.
I danas, u ovakvom statusu, ne odstupa od svoje životne filozofije:
– Nitko me nije poznavao kad sam došao u Kinu. Poteškoće kroz koje sam prolazio učinile su me boljom osobom. Ta mi je patnja pomogla. Možemo mi sada govoriti o uspjehu ili afirmaciji, novcu ili bilo čemu drugom. Ali uvijek se trudim da me ništa od toga ne promijeni. Mislim da sam uspio zahvaljujući tvrdoglavosti. Dokazao sam da čovjek može uspjeti ako ima realne ciljeve. A najvažnije mi je bilo da ostanem onakav kakav sam bio na početku svog puta – često će kazati Matić. Darko je prije petnaestak dana doživio još jednu počast. Rafa Benítez, jedan od najboljih svjetskih trenera, u kineskom prvoligašu Dalian Yifangu postavio ga je za svog prvog asistenta i team-menadžera.
>> Pogledajte vrijednost hrvatskih reprezentativaca
Kako se snalazi na trenerskoj poziciji?
– Iskreno, nisam se zamišljao na trenerskoj poziciji. Prije kao sportski direktor ili menadžer. Jer, trenerski posao zahtjevniji je na više razina. Postoji milijun detalja koji te troše. Lakše je kada si igrač. Iako, ni kada sam igrao, nisam se mogao posvetiti obitelji onako kako sam to htio. Ponajprije zbog brojnih putovanja koji ti oduzimaju četiri od sedam dana u tjednu ako je riječ o gostovanjima. No, i kada sam igrao nogomet, stalno su mi sugerirali da, nakon karijere, moram biti trener. Valjda je to zato što sam imao liderske sposobnosti na terenu. Jer, gdje god sam igrao, bio sam kapetan momčadi. No, logično je bilo prihvatiti ponudu Rafe Beníteza. Ne odbija se ponuda jednog od najboljih svjetskih trenera jer 99 posto svjetskih trenera rado bi bilo na mom mjestu – počeo je Matić.
Sve je znao o meni...
Kakav je dojam na njega ostavio Benítez?
– Donedavno se nismo poznavali. No, kada me nazvao, prihvatio sam njegov poziv i otputovao u Liverpool. Odmah je na mene ostavio sjajan dojam. Vrlo je topla osoba, ugodan u razgovoru, šarmantan, inteligentan... Nismo čak ni previše razgovarali o nogometu. Vrlo brzo našli smo se u razgovoru, predstavio mi je klupski projekt. Odmah sam vidio da je riječ o velikom projektu. Benítez je sve znao o meni, cijelu moju karijeru i sve što sam do ovog projekta radio. To također govori puno. Oduvijek sam volio prave izazove i zbog toga sam prihvatio ovaj posao. Sretna okolnost bila je da mi je istekao ugovor s Kineskim nogometnim savezom. Da me kojim slučajem nazvao mjesec dana ranije, teško bih mogao prihvatiti njegovu ponudu – kaže Darko.
Čini se da će mu s Benítezom biti puno lakše odabrati trenerski put?
– Ne bih htio podcijeniti trenere s kojima sam radio u igračkoj karijeri, ali u ovih desetak, petnaest dana s Benítezom toliko sam toga već naučio. Ako spoznaje budu dolazile ovim tempom... Fascinantna je njegova pripremljenost i organiziranost, odnosno posvećenost. U stožeru je šest ljudi. U klupskom centru smo svaki dan praktički desetak sati, analiziramo, slažemo, pripremamo... Zahtjevno je, no sretan sam što sam dio ove priče. I još sam za to dobro plaćen. Ne bih htio da ispadne da se žalim. Puno ljudi radi i više za manje nego mi zarađujemo u nogometu.
Kada smo već kod novca, je li se promijenilo što u kineskoj viziji nogometnog razvoja koji je posljednjih petnaestak godina podrazumijevao velika ulaganja?
– Nastavili su s tim ritmom. No, sada su ta ulaganja malo racionalnija. Prije su transfere velikih svjetskih zvijezda na zalasku plaćali po 50-60 milijuna eura. No, kineski savez odlučio je promijeniti koncept. Shvatili su da moraju više ulagati u infrastrukturu i omladinske škole da bi stvarali igrače.
>> Pogledajte što voze hrvatski reprezentativci
Znači li to da bi im možda u perspektivi mogli postati zanimljivi i naši treneri koji imaju iskustva i rezultate u omladinskim uzrastima?
– Nadam se. Volio bih da posegnu za našim trenerima. Imamo znanje i sposobnosti. Što je važno, naš nogomet ima pozitivan imidž u svijetu zbog uspjeha reprezentacije. Samo se moramo držati skupa i pomagati jedni drugima.
Na promociji Hrvatske i naših nogometnih proizvoda Matić radi stalno.
Pomagao je i HNS-u
– Povezao sam Kineski nogometni savez s Hrvatskim. Oni puno toga mogu naučiti od naših trenera. Svjesni su da novcem ne mogu kupiti formulu kojom će Kinezi igrati kao Brazilci. Kinezima nije jasno kako država koja ima četiri milijuna ljudi ima takve rezultate. Mi možemo profitirati od njih na više razina, educirati njihove trenere, razvijati njihove mlade igrače...
Vjerojatno ne postoji idealniji ambasador za promociju Hrvatske u Aziji na svim razinama od Matića. No, suradnja s našim državnim institucijama, ministarstvima ili turističkim zajednicama nikada nije otišla dalje od kurtoazne razine.
No, vratimo se Matićevu angažmanu u Dalianu. Ovih dana bio je posvećen primanju brojnih čestitki.
– Stizale su sa svih svjetskih meridijana. Od Argentine, Brazila, Australije, Španjolske, Engleske... Javilo mi se jako puno prijatelja, pa i onih s kojima se nisam čuo godinama.
Na službenom klupskom Instagram-profilu Matić je predstavljen kao “hrvatska i kineska legenda”, a čestitali su Luka Modrić i Ivan Rakitić.
– U kontaktu sam s dečkima. Drago im je. I ja sam strepio s njima za vrijeme SP-a u Rusiji. S Lukom sam bio u Madridu nakon što je lani pokupio sve nagrade. Morao sam uzeti dres iz te prošle sezone jer teško će se takvo što ponoviti. Stavit ću taj dres na posebno mjesto.
>> Pogledajte što je Davor Šuker rekao o gostovanju reprezentacije na Poljudu
Među Matićevim fotografijama posebno mjesto zauzima ona njegova s Realovim predsjednikom Florentinom Perezom.
– Njega sam upoznao prije nekoliko godina jer su Beijing Guan i Real prijateljski klubovi. Real godinama dolazi u Kinu na turneje. Perez je ugodan čovjek, no jasno je da na stvari gleda pragmatično, kao veliki poslovni čovjek. Govorio mi je o tome da jako voli Hrvate, posebice zbog našeg Luke i Davora Šukera.
Kako je naš uspjeh na SP-u odjeknuo u Kini?
– Jako dobro. Većina je navijala za nas. Oni obožavaju te naše prepoznatljive kockice i zbog omiljene im crvene boje – naglašava Matić.
Brojni europski igrači vole se pohvaliti ponudama iz Kine, no to tržište dostupno je rijetkima. Posebno zbog činjenice da Kinezi ne žele više bacati desetke milijuna eura na igrače na zalasku karijere. Dapače, u budućnosti će moći proći samo oni koji su u naponu snage.
– Nije to kao prije 10-15 godina. Sada se traže igrači koji mogu puno toga dati, a ne oni na zalasku karijere. Kineska liga je zahtjevna ne samo zbog nogometa nego i zbog činjenice da su jako česta putovanja zrakoplovom od po nekoliko sati. Mijenjaju se klime, vremenske zone... Nije lako biti nogometaš u Kini, kako neki misle – naglašava Matić.
Ima li prostora za naše igrače?
– Nadam se da bi se u perspektivi moglo dogoditi da i hrvatski igrači postanu tražena roba.
U tom će slučaju Darko svakako odigrati važnu ulogu. Dvije godine radio je kao sportski direktor u prvoligašu Beijing Guoanu, a godinu dana također je bio zaposlenik Kineskog saveza. Svojim znanjem unaprijedio je kinesko poimanje nogometnih sustava. Spajao njihove klubove i reprezentacije s ostatkom svijeta i zbog još jedne rijetke sposobnosti. Matić, naime, govori čak devet svjetskih jezika (njemački, engleski, francuski, talijanski, španjolski, portugalski, slovački i kineski).
Logično je da mu nedostaje Hrvatska, rodni Domaljevac...
– U Zagrebu sam bio za prošlu Novu godinu. Zaustavili su me neki kineski turisti u centru grada i htjeli se fotografirati sa mnom. Sjećam se da su ljudi okolo gledali i čudili se. Vjerojatno su se pitali: “Pa tko je ovaj da se Kinezi s njim fotografiraju...” – smije se Matić.
>> Pogledajte sve o herojima koji su Dinamu osigurali europsko proljeće nakon 49 godina
– Hrvatska mi je uvijek bila posebna emocija. Naravno da sam ponosan na svoj Domaljevac. Odem tamo nekoliko puta godišnje, koliko mi obveze dopuštaju. Samo da vidim majku Maricu i da uživam u našoj domaćoj hrani i glazbi. Nije to isto slušati preko YouTubea i uživo uz našu Jadransku obalu. To se ne može platiti. Žao mi je samo što se puno naših ljudi iseljava. Ali to je valjda neka druga priča.
Samo pobjede imaju smisla
Njegovi privatni poslovni projekti sada će ostati po strani zbog novog angažmana.
– U projekt Daliana uloženo je puno novca. Zbog toga sam se potpuno stavio na raspolaganje svojim poslodavcima. Želim to odraditi što je bolje moguće. Cilj je stabilizirati momčad u ovoj polusezoni, a u bliskoj budućnosti boriti se za trofeje. Jer, na to sam se navikao. Jedino to ima smisla jer pozitivan pritisak mora postojati.
Matiću su prijatelji brojni svjetski sportaši poput Tonyja Parkera, Rafe Nadala ili Novaka Đokovića. Posebno mu je drago zbog Đokovićeva trijumfa u Wimbledonu.
– Naravno da sam gledao njegove nastupe. Neopisivo mi je drago zbog njega. Prijatelji smo već desetak godina, a upoznali smo se na China Openu u Pekingu gdje sam u nekoliko navrata svojedobno otvarao taj turnir. Đoković je sjajan čovjek, baš kao dojam koji ostavlja na svoje navijače. I on je, baš kao i ja, imao teško djetinjstvo. Njegovi roditelji morali su prodati sve da bi on uspio, zaključio je Matić.
Sudeci po ovom intervjuu odlican momak,svaka cast na uspjesima!!