Hrvat koji je igrao za PSV otkriva kako Osječani mogu iznenaditi Nizozemce

Stipe Lapić (34), stasiti Sinjanin, u karijeri je promijenio desetak klubova igrajući stopera praktički na svim svjetskim meridijanima u desetogodišnjoj profesionalnoj karijeri. Od Rusije, Kine, Austrije, Moldavije, Hrvatske, Nizozemske...

Kao juniora Hajduka, odnosno standardnog člana mladih reprezentativnih kategorija, primijetio ga je PSV iz Eindhovena. Tamo je i završio 2001. godine. U četvrtak će baš taj nizozemski velikan u doigravanju za Europsku ligu ugostiti Osijek.

Nije mi bilo lako

– Kao klinca snimali su me pola godine, kroz reprezentaciju i Hajduk. Kada sam došao s prvom momčadi na pripreme, bilo mi je teško. Najviše zbog nostalgije. Nakon nekoliko mjeseci osjetio sam svoje taktičke nedostatke. No, vrlo brzo sam se uklopio. Trenirao sam s prvom momčadi, a igrao za drugu.

Lapić je tada imao hendikep jer se morao nametnuti u jednoj od najboljih generacija koje je PSV imao u povijesti.

– Na golu je bio Ivica Kralj ili Ronald Waterres u obrani Kevin Hofland, Andre Ooijer, Wilfred Bouma, Kasper Bogelund, Juri Nikiforov, pa u vezi njihov legendarni kapetan Mark van Bommel, Adil Ramzi, John De Jong, u špici Mateja Kežman i Jan Vennegoor of Hesselink – prisjeća se Lapić.

Dvije godine Lapić je radio pod paskom dvojice velikih trenera, Erica Geretsa i Guusa Hiddinka. Imao je priliku trenirati i s Arjenom Robbenom i Klasom Janom Huntelaarom...

– Gerets i Hiddink imali su posebne metode. No, i sjajan tim stručnjaka koji su im asistirali. Oni su imali posebne upravljačke sposobnosti. Robben je odmah bio ekstraklasa, a Huntelaar nije odmah pokazivao veliki talent. Najviše sam se u to vrijeme družio sa Sašom Stojanovićem, on je bio jedan od najvećih talenata te generacije.

Lapić je u PSV-u proveo dvije godine.

Teško je očekivati da Osijek ima neke ozbiljnije šanse protiv ove momčadi PSV-a?

– Nema veze što im još nije počelo prvenstvo. Oni i pripremne utakmice igraju s puno jačim protivnicima nego što Osijek igra u Europi. Možda ih može sputati eventualni nedostatak forme ili da olako shvate tu utakmicu.

Razgovarali smo i o aktualnom sastavu nizozemske momčadi.

Napad je bolji dio momčadi

– Igraju uglavnom u sustavu 4-3-3. Vezni red i napad bolji su im dio momčadi, dok su malo tanki u obrani. Jeroen Zoet je vratar iz njihove škole i uglavnom brani. Nakon što su prodali Hectora Morena u Romu i lijevog beka Jetra Willemsa u Eintracht, doveli su Derricka Luckassena i AZ-a. Može igrati na više pozicija u obrani. Kao stoper, desni branič, ali i defenzivni vezni. Inteligentan igrač, fizički moćan i jako voli loptu. Na desnom beku imaju Santiaga Ariasa, Kolumbijca kojeg traži jako puno europskih klubova. Ima ofenzivne navike. Za jednu od pozicija u obrani, u sredini ili na bokovima također konkurira Joshua Brenet. Jako je brz, no voli se zaigrati i bolji je u napadu nego u obrani. U veznom redu Marco van Ginkel, igrač s posudbe iz Chelseaja, vodi sve konce igre. Jedan je od najvažnijih njihovih igrača. Igra od 16 do 16, a zabija i puno pogodaka. Od Meksikanca Hirvinga Lozana, lijevog krila, također puno očekuju. Jako je brz i sjajan u tehničkom smislu. Prodali su defenzivnog veznjaka Andresa Quardada u Betis. Na toj poziciji imaju sjajnu zamjenu, Jorrita Hendrixa, ljevaka koji je važan za distribuciju lopte. Baš kao i Davy Pröpper koji je veliki trkač, no defenzivno je slabiji. U napadu imaju kapetana Luuka de Jonga koji je jak u igri glavom, a zna i sačuvati loptu. Možda će uz njega zaigrati i Jürgen Locadia. On je malo brži i pokretljiviji. Na desnoj strani imaju i Urugvajca Gastona Pereiru koji također zna zabiti gol i njega treba posebno paziti.

Kako bi Osijekovi igrači po vama trebali pristupiti toj utakmici?

– Sigurno će svaki igrač biti uzbuđen i pod određenim stresom. Pitanje je na koju će stranu to stanje prevagnuti. Netko će dati svoj maksimum, a netko će biti zakočen. Što više igrača pruži maksimum, veće su šanse za bolji rezultat. Ova utakmica podsjeća me na onu našu sa Slaven Belupom protiv CSKA kada smo u kvalifikacijama za Europu bili blizu. Izgubili 1:2 u Koprivnici i 0:1 u Moskvi. Ta je generacija godinu prije osvojila Kup Uefe. Sjajna momčad koju čine i braća Berezucki, Ignjašević, Žirkov, Džogaev... Samo trka, motiv i fizička sprema nisu dovoljni. Tu u pravilu presudi kvaliteta.

Kako gleda na priču Osijeka od dolaska ozbiljnog sponzora?

– Osijek je napravio veliku stvar jer je najprije filtrirao svoje igrače. Poslije su doveli nekoliko nepoznatih igrača koji su se dobro uklopili. Sada su doveli dva-tri igrača. Osijek nije u poziciji kao, primjerice, Rijeka, da svi žele doći tamo. Osijek tek treba odigrati nešto u Europi ili biti nekoliko godina uzastopno u vrhu hrvatskog nogometa. Onda će im biti lakše dovesti pojačanja. Najteže su razdoblje prošli. Od faze u kojoj nisu plaćali igrače i kada je klub bio pred gašenjem došli su do toga da je sada sve posloženo. Nisu oni puno igrača promijenili ni prve godine iz lige za ostanak. Od momčadi koja se borila za ostanak do one koja je izborila Europu došlo je četiri-pet igrača...

Zekić je i motivator

Zoran Zekić očito je napravio dobru alkemiju?

– S njim su napravili dobar potez. On je već pokazao da je pravi trener i motivator te da ima svoj cilj. Odmah je sve drukčije kada su igrači opušteniji. On je s nekoliko anonimnih pojačanja, uz Muzafera Ejupija, Gabrijela Bobana i Bornu Barišića, napravio veliki iskorak. Ove godine neće im biti lako – zaključio je Lapić.