Nakon što je u najzahtjevnijoj utakmici dosad igrao 1:1 sa snažnom Južnom Korejom predvođenom Heung-min Sonom, hrvatski stručnjak na klupi Irana Branko Skočić u svojem nevjerojatnom nizu nepobjedivosti nastavlja koračati prema Svjetskom prvenstvu u Kataru iduće godine.
Četvrti hrvatski izbornik Irana
Od dolaska u iransku reprezentaciju vodio je 11 utakmica, a posljednja s Južnom Korejom zasad je jedina u kojoj nije pobijedio. U prvom dijelu kvalifikacija preuzeo je od Marca Wilmotsa vrstu koja je bila u “klimavom” stanju (dva poraza u četiri susreta) i nanizao s njom četiri pobjede za ulazak u drugi dio kvalifikacija u kojem je Iran trenutačno vodeći, ispred Južne Koreje. U 11 utakmica pod Skočićevim vodstvom Iran je u čak osam ostao čiste mreže, a ukupna mu je gol-razlika 30:3. Koja je tajna Skočićeva oživljavanja iranske reprezentacije?
– Mislim da je najvažnije što kvalitetno i detaljno radimo. Naravno, pomoglo mi je to što sam u Iranu već sedam godina i što poznajem ligu i igrače, ali kvalitetan rad sa stožerom, u kojem su i Marijo Tot i Mladen Žganjer, glavni je razlog za dobre rezultate.
Iran sada ima jednu od najboljih generacija u povijesti reprezentacije. Trenutačno je 22. na Fifinoj ljestvici, pet mjesta iza Hrvatske, a najbolji plasman dosad bilo mu je 15. mjesto 2005. godine, kad su igrali legendarni reprezentativci Ali Daei i Ali Karimi, a strateg je bio hrvatski stručnjak Branko Ivanković, vrlo cijenjen u Iranu. Osim te dvojice naših stručnjaka, iransku reprezentaciju vodili su i Stanko Poklepović, Tomislav Ivić te Miroslav Blažević. Još je puno hrvatskih trenera radilo u Iranu, pa nas je zanimalo je li strateg koji stoji iza osvajanja Hrvatskog kupa s Rijekom 2006. s nekim kontaktirao prije preuzimanja iranske reprezentacije.
– Nisam bio u kontaktu s njima uoči preuzimanja Irana niti sam tražio savjete, ali svi smo ovdje u dobrim odnosima i komuniciramo. Možda sam se najviše bio zbližio sa Zlatkom Kranjčarom, koji je doista bio ljudina. Bio sam u Iranu kad sam saznao da je umro i plakao sam cijelo jutro. Taj dan išao sam popodne na utakmicu Persepolisa i malo se smirio, a kad sam ušao na stadion i vidio da su mu na tribinama u znak sjećanja postavili veliku sliku, ponovno sam se rasplakao. Kad smo Branko i ja jedanput došli u Katar gledati utakmice iranskih klubova u azijskoj Ligi prvaka, on je čuo da dolazimo i dočekao nas kao prijatelje priredivši nam veliku gozbu. To nema veze s nogometom i taktikama, taj čovjek je jednostavno kao osoba bio predivan – emotivno će Skočić.
Sad u reprezentaciji imate nekoliko europski renomiranih imena poput Azmouna (Zenit), Jahanbakhsha (Feyenoord) i Taremija (Porto), a među tim europskim imenima je i dinamovac Sadegh Moharrami. Što mislite o njemu?
– Mohu znam još otkako je imao 16 godina jer sam tada vodio Malavan, a on je bio u mlađim selekcijama. Već tada je pokazivao jako puno, a sad izrasta u vrhunskog nogometaša. Još je u Dinamu, ali zbog ozljeda i nesretnih okolnosti nije još uspio ostvariti svoj puni potencijal, no bude li sve kako treba i to će pokazati. Odličan je i momak i nogometaš.
Kako biste opisali razliku na terenu u iranskim i hrvatskim ligama?
– Iranski su nogometaši individualno tehnički potkovani i fizički izdržljivi, doista na zavidnoj razini. A ono što im nedostaje i gdje ja vidim dosta prostora za napredak jest taktička sposobnost, u tome još nisu toliko dobri, ali kad gledam dugoročno, to je nešto što se može naučiti i čime će se ljestvica iranskog nogometa još dodatno podignuti. Europljani su uvijek bili taktički dotjerani, a budući da Iran ima sve više igrača u europskim klubovima, i to se lagano počinje mijenjati.
Manjak razumijevanja
Već ste u razgovorima govorili o tome, ali nas zanima kako biste jednom Hrvatu u najkraćim crtama opisali iranski mentalitet, budući da dosta naših ljudi ne shvaća razliku između Arapa i Iranaca.
– Prva osobina po kojoj su Iranci specifični je iznimno gostoprimstvo, to bih prvo svakom Hrvatu rekao i već im objašnjavam. U europskim je zemljama o Iranu, zbog manjka znanja i razumijevanja, stvorena potpuno kriva predodžba, a kad biste došli u Iran shvatili biste koliko je to divan narod i koliko uvažava i cijeni druge ljude.
>>> Posljednji dani Zlatka Cice Kranjčara
Pa Hrvati su porijeklom i z Irana. Postoje mnogi dokazi da prahrvati potječu s područja današnjeg Irana i Iraka, gdje su živjeli nekoliko tisuća godina prije Krista .