SHRVAN ZBOG SITUACIJE

Hrvat koji je preporodio nogomet u Afganistanu: Preživio sam dva bombaška napada

Foto: Privatni album
Foto: Privatni album
Foto: Privatni album
19.08.2021.
u 18:00
Petar Šegrt vodio je reprezentaciju Afganistana od 2015. do 2017. i doživio pregršt zanimljivih, opasnih i lijepih situacija. Ujedno, ostvario je najveće uspjehe u povijesti afganistanskog nogometa.
Pogledaj originalni članak

Dramatično stanje u Afganistanu posebno teško proživljava i jedan hrvatski nogometni trener, naš 55-godišnji Đurđevčanin s prebivalištem u njemačkom Ludwigsburgu, Petar Šegrt.

Taj je nogometni stručnjak školovan u Njemačkoj bio jedan od dvojice Hrvata koji su vodili afganistansku nogometnu reprezentaciju. Od veljače do studenoga 2015. na čelu tamošnje selekcije bio je bosanski Hrvat iz Vareša Slaven Skeledžić, danas trener u Bayernovoj akademiji, a nakon njega pa sve do 2017. momčad je preuzeo Šegrt i s njom ostvario najveće uspjehe u povijesti afganistanskog nogometa.

Suosjećam s narodom

Čim se javio na telefon, Šegrt je znao koja će biti tema razgovora.

– Jako, jako teško proživljavam ovo što se događa u Afganistanu. Suosjećam s tamošnjim narodom, svjestan koliko sada pate i koliko žive u neizvjesnosti. Svakodnevno sam u kontaktu sa svojim igračima; nekima koji igraju u europskim klubovima, a SMS-ovima mi se javljaju i dečki koji su ostali u Kabulu – počeo je svoju priču Šegrt pa nastavio:

– Neki od njih pitali su me kako mogu pobjeći iz Kabula, dok većina na to ne pomišlja, nego žele ostati i brinuti se za svoje obitelji. Točno znam kako im je; kao i našim ljudima za vrijeme Domovinskog rata. Samo, tada sam mogao sjesti u auto, nakrcati ga lijekovima, hranom, odjećom.... i dovesti sve to u Hrvatsku. Nažalost, svojim Afganistancima sada ne mogu pomoći.

Foto: Privatni album

Petar Šegrt bio je izbornik Afganistana godinu dana i u tom razdoblju doista postao nacionalni junak.

– Bio sam prvi izbornik koji je počeo pozivati u reprezentaciju igrače iz inozemnih klubova, a usto sam uspio pomiriti razlike među nogometašima različitih etničkih skupina i ujediniti ih u jednu poletnu, odličnu momčad. Mi smo u kratko vrijeme postali kao jedna velika obitelj, izgradili smo izvanredan odnos, narod nas je zavolio, nogomet je doživio procvat. Napominjem da u Kabul nisam išao zbog zarade, nego mi je na prvom mjestu bila ta socijalna komponenta, da pomognem tim ljudima i razvoju nogometa u toj napaćenoj zemlji – ističe Šegrt.

Posao u Afganistanu za jednoga je stranca, k tome i kršćanina, bio izuzetno opasan?

– Preživio sam dva bombaška napada, jednom su na mene i pucali, ali nisu me uspjeli pokolebati. Nisam želio pobjeći iz Kabula. Time sam, pokazavši hrabrost, na neki način osvojio Afganistance. Usto, moja misija bila je nogometna i nikada se nisam bavio politikom, a uspio sam postići i da Afganistanci igraju lijep, dobar nogomet koji se ljudima svidio. Zbog svega toga postigao sam da se i tamošnja javnost zainteresira za nogomet pa sam često bio prisutan u njihovim medijima. Ponavljam: propagirajući samo nogomet.

>>> Talibani u izdanju kakvo se rijetko ili nikad ne viđa

Šegrt je u Kabulu upoznao i predsjednika države, nedavno izbjegloga Ashrafa Ghanija.

– Uspjesi reprezentacije imali su snažan odjek (Afganistan je sa Šegrtom na klupi igrao finale Južnoazijskog prvenstva i u produžecima izgubio od Indije, nap. a.). Izazvali smo euforiju među navijačima koji su nas dočekali u zračnoj luci pa je predsjednik imao potrebu ugostiti nas u svojoj palači. Ja sam barem tri puta prije toga odbijao njegove pozive, želeći se distancirati od politike, no jednom sam ipak pristao. Tada je na prijemu bila cijela reprezentacija. Tog zgodom predsjednik nas je dočekao u svečanom ozračju, što mi je zasmetalo pa sam mu se obratio za doručkom: “Predsjedniče, jučer je na našemu dočeku, u bombaškom napadu koji je bio usmjeren na reprezentaciju, poginulo 280 ljudi, a mi danas ovdje slavimo. Smatram to neprimjerenim.” Ghani se tada bio složio sa mnom – prisjeća se naš trener.

Jeste li ikada bili u dodiru s talibanima?

– Ne, što ne znači da oni nisu bili u mojoj blizini. Uvjeren sam da su među reprezentativcima imali i svojih ljudi, čija je zadaća bila pratiti moje ponašanje. Zato sam se bavio samo nogometom i nisam iskazivao nikakve političke stavove. Da sam se bio bavio politikom, vjerojatno bi me ubili. Dojam je da se na talibane izvana gleda podcjenjivački, a oni su jako dobro organizirani i temeljiti – kaže Šegrt.

Namještali su utakmice

U Kabulu ste svojedobno bili ostali bez putovnice, doživjevši veliku neugodnost?

– Predsjednik nogometnog saveza nametao mi je da na prijateljsku utakmicu u Tadžikistan povedem jednoga igrača za kojega sam znao da je bio prodavao utakmice. Odbio sam to te mi je bila oduzeta putovnica, nisam mogao nikamo iz Kabula. No moji igrači, koji su mi bili lojalni i odani poput sinova, ishodili su da mi se vrati putovnica. A spomenuti igrač priznao im je da je, po nalogu predsjednika saveza, namještao utakmice. Zbog toga sam tog predsjednika, koji je usto i seksualno iskorištavao nogometašice, prijavio Fifi, što sam smatrao svojom dužnošću kao nogometnoga trenera. Taj je dužnosnik nakon istrage zauvijek izbačen iz nogometa – ističe Šegrt.

Foto: Privatni album

Jesu li žene dolazile na utakmice nogometne reprezentacije Afganistana?

– Da, žene i cijele obitelji. Dok sam bio izbornik, neslužbeno sam odradio nekoliko treninga i s nogometašicama, u pratnji njihovih muškaraca, što je za jednoga kršćanina bilo nezamislivo. Tamo njihove žene ne smijete ni pogledati. Ponosan sam što sam zaslužio takav respekt tamošnjih ljudi – zaključio je Šegrt.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

Avatar Medusa
Medusa
19:42 19.08.2021.

Svaka čast gospodinu... Volio bih upoznati tog čovjeka.

Avatar Golum
Golum
18:48 19.08.2021.

Shrvan situacijom....ko da mu je netko bliznji umro