Kada se sa svojim 221 centimetrom, kasnih 90-ih, pojavio na domaćoj košarkaškoj sceni, Bruno Šundov bio je etiketiran kao novo hrvatsko košarkaško čudo iz splitske tvornice talenata. A takve prognoze prisnažila je i činjenica da je, odlukom vodstva Dallas Mavericksa, s 18 godina i 139 dana u to vrijeme bio najmlađi NBA Europljanin ikad draftiran.
Premda nije ostvario sve svoje, i naše, snove i postao velika košarkaška marka, Bruno je na koncu imao vrlo zanimljivu karijeru, koju određuju i neke rekordne brojke. Naime, po onome što nam kazuje internetska enciklopedija Wikipedia, Bruno je igrao za 37 klubova iz 17 zemalja. No kad smo došli do te teme, imao je potrebu za korekcijom.
GALERIJA 'U Zagrebu smo htjeli prebiti Dražena'
– Brojka je tu negdje, no to su samo klubovi za koje sam zaigrao, a imao sam i slučaj da imam potpisan ugovor s nekim klubom a da za njega ne zaigram. Moje je pitanje broji li se i to? Primjerice, ja sam s Utah Jazzom imao potpisan ugovor po kojem sam dobivao dvije plaće dok sam igrao za Indianu. Nakon što sam potpisao za Utah Jazz, oni su me stavili na "wave" listu, s koje me nitko u roku od dva tjedna nije uzeo pa im je tako ostala ugovorna obveza, a ja sam u međuvremenu potpisao za Indianu.
Nikad za Hrvatsku, za Jemen da
Čini se da "sveznalica Google" štošta toga ne zna o našem Bruni.
– Google ne zna da sam ja igrao Ljetnu NBA ligu koju je, od slobodnih igrača, složio slavni reper Master P, koji je i sam igrao NBA košarku, ali samo predsezonski za neke klubove. Ljetnu ligu igrao sam i za Minnesotu, što također nigdje ne piše. Dakle, moglo bi se govoriti i o više klubova za koje sam igrao i zato planiram zaigrati barem jednu službenu utakmicu za moj Adriatic, klub kojem sam trenutačno predsjednik, kako bismo zaokružili brojku od 40. I onda ćemo nazvati Guinnessovu knjigu rekorda i pitati imaju li takvo što u svojim zapisima.
Iz vremena njegova igranja na NBA parketima stiže i anegdota za koju nas je zamolio da ju ne stavljamo u naslov. A riječ je o tome kako je naš Bruno, LeBrona Jamesa poslao po krafne i novine.
- Svi to odmah stavljaju u naslov a to me živcira jer se ne želim s time razbacivati no to se doista i dogodilo po onom nepisanom pravilu da starosjedioci zadaju novacima razne zadatke. A ono vrijedi za sve. Kao novaci u Dallasu, Nowitzki i ja smo donosili veteranima krafne i novine sve do Nove godine a onda su krenuli benefiti od tih istih veterana koji te zovu na večere i kada s njima izađeš van dogodi se da ni ne takneš svoj novčanik.
Dakle, LeBron je po dolasku u Cleveland Cavalierse prošao kao i svi drugi novaci?
- Jest, ali vrlo kratko. Kada sam ja u svlačionici kazao da LeBrona trebamo poslati po krafne i novine u svlačionici je nastao muk a Litavac Ilgauskas je rekao da nisam normalan. Svi su očito bili fascinirani činjenicom da je klinac od 18 godina potpisao ugovor s Nikeom vrijedan 100 milijuna USD. A sa strahopoštovanjem su ga gledali i ljudi iz vodstva kluba pa čak i trener Paul Silas koji mu je rekao "evo ti lopta i uživaj". Nije bilo ni pokušaja da se LeBrona stavi u neki sustav igre i on je od prvog dana bio superstar. Mada sam ja mislio da on neće htjeti obaviti svoju novačku dužnost, on je to ipak učinio. Sutradan je doista donio kavu, novine i krafne i do kraja sezone nitko ga ništa više nije tražio.
VEZANI ČLANCI:
Premda je igrao u pet NBA klubova, doduše u skromnoj minutaži, Šundov nikad nije zaigrao za seniorsku reprezentaciju Hrvatske. A bio je, uz Marija Stojića, naš najbolji pojedinac (23 koša, 12 skokova) u finalu Svjetskog prvenstva za mlade reprezentacije (U-20) kada smo u Saitami osvojili srebro izgubivši od Amerikanaca 80:89. No zato je zaigrao za nacionalnu vrstu jedne druge zemlje, što bi bilo idealno pitanje za kviz "Milijunaš", i to za visok iznos.
– Igrao se neki turnir u Dubaiju, a kako sam ja u to vrijeme živio u tom dijelu svijeta, iz reprezentacije Jemena su me priupitali bih li mogao zaigrati za njih. I tako sam ja, za tu priliku, obukao dres Jemena.
U jednoj sezoni dogodilo se da je igrao za relaciji Bahrein – Nikaragva – Iran – Bahrein.
– To je bio šou. To ljeto bio sam s obitelji u Dubaiju, kad me zove trener Dejan Mijatović i pita hoću li igrati za njegovu momčad u Bahreinu, na što sam odmah pristao. Pita on mene tko mi je agent, a ja kažem da ću vidjeti. Nazovem jednog i kažem da imam sve dogovoreno i ako hoće da mu to namjestim, da mi da pola svoje provizije. Nakon što sam odradio dva mjeseca u Bahreinu, nakon nekoliko poraza počeli su mi spremati otkaz pa sam im sam ponudio raskid uz jednu plaću. A već sam zapravo bio prihvatio poziv iz kluba iz Nikaragve od trenera koji mi je bio pomoćni dok sam igrao za Valenciju.
Nakon što je odradio turnir u Južnoj Americi, te iste sezone zaigrao je u Iranu i potom ponovno u onom istom klubu iz Bahreina.
– Još dok sam bio na tom turniru u Argentini, dobio sam poziv iz Irana pa sam se odmah iz Buenos Airesa, preko Istanbula, zaputio u Teheran. Taman sam odradio mjesec dana u Iranu, kad opet zove trener Mijatović i pita bih li se vratio u Bahrein, u kojem sam i završio tu sezonu. Dakle, dva mjeseca Bahrein pa dva mjeseca Nikaragva, mjesec dana Iran i opet dva mjeseca Bahrein. Bila je to najluđa sezona.
Način na koji je dospio u Iran najbolje oslikava i Brunin odnos prema svim tim ponudama.
– Kad sam imao 31-32 godine i shvatio da više ne mogu igrati na najvišoj razini, odlučio sam koristiti svaku priliku da upoznam što više svijeta. Gledao sam da bude što zanimljivija zemlja. Uvijek sam imao spreman kufer i dva para tenisica. Kad je menadžer spomenuo Iran, nisam mislio ni sekunde. Kazao sam mu da može a da nisam ni pitao za novac. Jedva sam čekao otići vidjeti kako ljudi tamo žive i shvatio da je to jako educiran narod koji Zapad koči jer su neovisni. Imaju svoju proizvodnju hrane, automobilsku industriju... Istina je, oni jesu zatvoreni pa se, kada sam tamo bio, Coca-Cola kupovala ilegalno. Kaže meni jedan čovjek: "Mogu ti srediti kinderjaje", a ja ga pitam je li on to ozbiljno ili se šali. To iskustvo igranja u Iranu omogućilo mi je da vidim i drugu stranu medalje.
Uspio je tada zavrtjeti i nešto poslovno.
– Oni su veliki proizvođači orašastih plodova pa sam se povezao s nekoliko tvornica. A danas pomažem igračima koji žele ići igrati u Iran. Ja ih spojim, s agentom podijelim proviziju i mene nigdje nema. Imam svojevrsnu mrežu klubova, trenera i igrača i to mi je četvrti posao. Ljudi iz svih tih klubova i zemalja koje sam prošao danas predstavljaju mrežu od koje danas ubirem plodove.
A koja su prva tri?
– Košarka mi je broj jedan jer sam već treću godinu predsjednik Adriatica, kluba koji nema seniorsku momčad jer nam je to preskupo. I rad s mlađim uzrastima blagi mi je minus jer moram plaćati tri trenera, no ustrajat ću u tome jer želimo razvijati klince. Znate li vi koliko u Splitu ima škola košarke? Škola nogometa ima 20 a škola košarke samo dvije a neki hoće i mene ugasiti kao drugu. Mi sve naše utakmice igramo u gostima jer nemmamo dvoranu. Tu je stalno neko podapinjanje nogu, muka ježeva, no neću odustati jer volim ako nekog klinca mogu poslati u SAD u srednju školu ili na fakultet da zahvaljujući košarci dobije stipendiju. Eto, prije dvije godine sam dvojicu momaka poslao na high-school a sada još jednoga.
VEZANI ČLANCI:
A koja su mu zanimanja broj dva i tri?
- Turizam mi je broj dva, vodim brigu o najmu i održavanju tri kuće s bazenom i pet stanova, od kojih su dva moja. Imam i dva kombija kojima vozim djecu u školu, a tijekom sezone razvozim naše mlađe uzraste na njihove utakmice. Još do prošle godine bio sam trener juniora u Adriaticu, no to više nisam mogao stizati jer sam ostao sam s dvoje djece, od 13 i 16 godina, i moram se njima posvetiti. Zapravo, njih svaki dan vozim u privatnu školu u Dugopolju baš kao još petero-šestero druge djece i time svojim klincima financiram školu.
Hezonju je uzdigao Peras
Bez obzira na to što u svoj toj strci ne stigne gledati baš svaku utakmicu naših najboljih košarkaša, Bruno ima čvrst stav o najboljim košarkašima Hrvatske.
– Hezonja je sazrio, treneri su uspješno kanalizirali njegove mušice i kad se njemu da lopta, to je nezaustavljiv igrač. Zapravo, Perasović ga je digao na razinu na kojoj je danas. Drugi je Zubac, jako zahvalan radni igrač koji će zatvoriti reket i skočiti, pri čemu nije važno koliko će zabiti.
Iznenadio nas je naš sugovornik izborom trećeplasiranoga. Pitali smo ga je li siguran u to da Matkovića stavlja na treće, a Šarića tek na četvrto mjesto, no nije se dao pokolebati.
– Pratim razvoj tog igrača. Već godinama nismo izbacili NBA igrača i Matković je sada taj. Inače, obožavam Šarića. Nakon kalvarije s puno trejdova i ozljedom sada je prvo lice naše reprezentacije. Peti mi je Luka Božić, jako zahvalan igrač za kojeg se pitam je li spreman za nešto veće. Ja vjerujem da on s dobrim trenerom može igrati u Euroligi jer ima i tijelo i znanje.
Bodovanje Brune Šundova u anketi za izbor hrvatskog košarkaša godine:
-
Mario Hezonja (Real Madrid) ...................10
-
Ivica Zubac (LA Clippers) .............................7
-
Karlo Matković (Cedevita Olimpija) ............5
-
Dario Šarić (Oklahoma/Golden State) .........3
-
Luka Božić (Zadar) .......................................1