Te večeri, “Teror” je slavio, a “Psihopat” je završio na giljotini. Nadimci su to regionalno poznatih MMA boraca koji su se sučelili na trećoj priredbi FNC-a, propulzivne hrvatske promocije koja za hrvatske, ali i regionalne, borce predstavlja dragocjenost.
“Psihopat” je “umjetničko ime” Vase Bakočevića, Crnogorca s prebivalištem u Srbiji, a “Teror” je domaći dečko Ivica Trušček (32) iz Orehovca kod Križevaca koji je “giljotinirao” (zahvat gušenja) najlajavijeg borca na Balkanu, pa i šire. Taj uoči borbe, ako je u formi, prijeti “čupanjem srca naživo”, pa je njegovim protivnicima time veći gušt kada ga ušutkaju.
– Istina je, većina protivnika nije toliko lajava, no mene to ne uznemiri, već mi toliko bude draže kada pobijedim – započinje junak naše priče i potom objašnjava zašto je uoči borbe kazao da bi se i on kladio na ludog Vasu.
Borba za vrijeme korone
– Ja sam posljednje tri borbe izgubio, a on je od svojih posljednjih osam borbi sedam dobio.
Kao i mnogim drugim borcima, i Truščeku je ovo bila prva borba za vrijeme pandemije koronavirusa, u tom “novom normalnom” stanju? Je li bilo straha od moguće zaraze?
– Negdje u podsvijesti jest, no ako znaš da imaš borbu i nasuprot sebe nekoga tko ti hoće odvaliti glavu, onda imaš malo veću brigu od koronavirusa. Uostalom, organizator se trudio sve odraditi po preporukama pa je u dvorani bilo malo ljudi, bili su na traženom razmaku, a gledatelji su morali nositi masku.
Na pojasu kojeg je Trušček zaradio piše BDMF, a najavljivač borbi Igor Pokrajac vikao je da je naš Ivica upravo postao “Baddest Motherfucker” na Balkanu. Kako to pristojno prevesti s američkog slenga jer ako to činimo doslovno zvučat će vrlo nepristojno?
– Recimo da bi najopakiji bio primjeren izraz.
Što pak taj naslov, realno, znači u svijetu slobodne borbe?
– Puno bi bolje bilo biti prvak KSW-a, a ovo je utješna nagrada za nekoga tko se puno trudio.
Neposredno nakon što je “Psihopat” izvjesio bijelu zavjesu (tapkao je) pa je morao pojesti sve svoje uvrede, u kavez su ušla Ivičina djeca – Lara (12), Iva (10) i Janko (7) – i njihova majka Ljiljana.
– Ljiljana je, sada, moja bivša supruga, no zadržali smo normalne odnose. Evo, ja sam baš s djecom jer ona je, kao njegovateljica u staračkom domu, upravo na poslu.
Očito je teško biti žena ratnika, a Ivica u svojoj želji da se bori ne posustaje.
– Istina je, teško je sve to trpjeti.
A Ivica je hrvatski rekorder po broju MMA borbi. Ovo mu je bio 74. nastup te 39. pobjeda pa iskreno priznaje:
– Nisam ja baš ponosan na svoj skor. Imam 35 poraza, nije to za pohvaliti se.
No za pohvaliti je da nije odustajao niti kada je imao šest poraza u nizu.
– Ja znam koliko znam i ako izgubim od šest dobrih boraca, ne znači da sedmog ne mogu dobiti. Uostalom, ja sam nastupao u Rusiji više nego itko, a oni su u ovom sportu trenutačno najbolji na svijetu pa drugi borci s razlogom tamo ne idu. Ako vi s njima u Rusiji imate izjednačenu borbu, onda Rus na bodove mora dobiti.
Zbog svega toga mnogi su mu prišili etiketu “journeymana”, odnosno borca koji je svjestan da mu sportska perspektiva nije bog zna kakva.
– Ja to jesam, to je tako. Preživljavam od borbe do borbe, no niti u jednoj se borbi nisam predao. Ja možda jesam gubio više od nekih drugih, no nisam nikad došao uzeti pare i pobjegao iz kaveza.
S obzirom na to da ima mali tiskarski obrt, koji solidno posluje, nije mu nužda tući se. Koliko se još misli boriti? Postoji li tu neka dobna ili brojčana granica?
– Nemam nikakvih težih ozljeda i dok god budem u stanju pobjeđivati imalo dobre borce, a ne početnike, ja ću se boriti.
Dakle, klinci će ga i dalje dolaziti bodriti. Je li ih dovodio na sve svoje domaće borbe ili samo na one za koje je imao dobar osjećaj?
– Ako mislim da mi izgledi nisu veliki, onda ih ne dovedem. Ako mislim za nekog protivnika da me samo srce može spasiti, onda ih ne dovedem, jer treba slušati i razum.
Jesu li Lara, Iva i Janko bili nazočni i kojem porazu?
– Jesu, kada sam krajem 2016. izgubio od Roberta Soldića koji je tada tek počinjao, a čovjek sada sve ruši.
I kakva je bila reakcija njegove dječice kada je meč prekinut u trećoj rundi?
– Bili su tužni i uplakani. I zato je u ovoj borbi bio još veći ulog. Bilo je riskantno, da sam izgubio, bilo bi mi puno gore nego kada izgubim, a da mi djeca to ne gledaju.
Što to, svojoj djeci, Ivica svojim primjerom pokušava prezentirati?
– Pokušavam im reći da se u životu moraju truditi i da ti se to u životu može vratiti s odgođenom nagradom.
Što bi to bila njegova odgođena nagrada?
Koji više “laje”, više zaradi
– Još je čekam. Recimo, da dobijem za neki meč pola novca koliko dobije ovaj Vaso. On mi kaže da on na priredbe na Bliskom istoku ne želi ići za 10 tisuća dolara. Ja toliko nikad nisam dobio, pa meni treba pet borbi da toliko zaradim. No, da se razumijemo, nije mene tu nitko zakinuo. Pravila igre su takva da će više zanimanja privući onaj koji će se luđe ponašati prije borbe. Dakle, nisu samo znanje i vještina u pitanju, ovo je šoubiznis i od dvojice jednakih, bolje zarađuje onaj koji više “laje” prije borbe. Pa i sam bih obratio više pozornosti na nekog takvog nego na nekog tihog koji radi svoje i šuti, kakav sam recimo ja.
Sudeći po očevu iskustvu, svojim klincima vjerojatno ne bi preporučio da se bave borilačkim sportovima? Ili se možda varamo?
– Volio bih da se bave sportom, ali malo nježnijim. Najvažnije je da dođu kući umorni, da im ne padaju gluposti na pamet, posebice kada budu pubertetlije i tinejdžeri. Previše slobodnog vremena i energije nikad dobro ne završi – zaključio je čovjek koji sam očito ne može bez borilačkog adrenalina.
Sjajan decko, veliki sportas i divan covjek.