Kako će se hrvatski navijači provesti u Brazilu? I koliko će ih to veselje stajati? Otkrivamo vam dojmove onih koji su taj put već prošli.
– Put brzo prođe, letio sam preko Madrida, to je otprilike tri sata, te još deset do aerodroma Antônio Carlos Jobim, a nema veće sreće od one kad dotaknete nogom tlo – priča nam naš sugovornik, koji je zbog svog posla zamolio za anonimnost.
Mobilizacija džepara
Prošao je puno toga, od Gornjeg Karabaha do Kilimandžara i Brazila, no ondje je imao i negativnih iskustava.
– Nosio sam na putu kapu s natpisom “Croatia”, koju su mi u Salvadoru, glavnom gradu brazilske države Bahije, skinuli s glave. Pokušao sam ih zamoliti da mi je vrate, no nisam govorio portugalski, a tamo nitko ne zna engleski, pa su mi domaćini rukama i nogama “objasnili” da će je zadržati. Boljelo me par dana, ali nisam teže stradao.
Opreza u najvećoj zemlji Latinske Amerike nikad nije dosta. Na to će naši trebati posebno paziti.
– Bio sam nakon toga vrlo oprezan. Na Copacabani, slavnoj plaži u Riju, koja je podijeljena na dijelove za sirotinju, bogate, umjetnike, kupao sam se na dijelu za homoseksualce. Iako plaža vrvi prekrasnim djevojkama, zaključio sam da je tamo najsigurnije, svi su nabildani i prijateljski raspoloženi. Što se tiče sljedećeg ljeta, vjerujem da će se mobilizirati svi džepari, i oni u mirovini i oni koji tek uče zanat, jer bit će im to prilika života. Važno je da ne nosite ništa skupocjeno, satove, torbice i slično, jer onda niste meta. Ako vas ne opljačkaju, sve funkcionira savršeno, gostoljubivi su, dragi, veseli...
Zanimljiva je za pivopije sljedeća informacija.
– Naručili smo dva piva, a kako imaju boce od 0,66 l, konobar nam je donio jednu bocu i dvije čaše, kao one naše za gemišt. Poslali smo ga po još jednu bocu, što ga je začudilo. Inače, zgodno je bilo pecati pirane u Manausu, na udici su jetra, a štapom morate lupati kako biste ih privukli, suprotno od naših ribiča koji šute. Fotografirao sam se i s udavom, a imao sam tu “sreću” da je obavio nuždu baš po meni, iako je obavlja rjeđe nego jednom mjesečno, ali pogodio sam termin. Naravno, rado bih se vratio – dodao je smijući se Zagrepčanin.
Tek do tisuću Hrvata
Jutro nakon pobjedničke utakmice s Islandom u domaćim putničkim agencijama već se rade putne kalkulacije za Brazil. Prve računice pokazuju da ta pustolovina neće biti nimalo jeftina.
– Kada bismo sada kupili povratnu kartu za Brazil kod portugalskog TAP-a, ne bismo prošli s manje od 10 tisuća kuna. To bi bio let sa samo jednim presjedanjem, u Lisabonu, a bez presjedanja se do takvih odredišta iz Zagreba u pravilu i ne može. Što se lipanj bude približavao, aviokarte, bojim se, mogu biti samo skuplje. U Brazil, naime, idu i Talijani, Francuzi, Španjolci, Nijemci... i u Europi će aviokarte za Brazil biti i te kako tražene. Izravni čarterski let iz Zagreba eventualno bi dolazio u obzir bude li naša reprezentacija ušla u četvrtfinale, a aranžman s jednim noćenjem stajao bi oko 20 tisuća kuna – govori Ivan Pukšar, direktor agencije Kompas. Brazil je, inače, za namjernika iz Europe izazov ne samo zbog daljine nego i zbog svoje veličine. Domovina 200 milijuna Brazilaca peta je zemlja po veličini na svijetu, pa je dobro znati da su brazilski gradovi međusobno prilično dobro povezani letovima niskotarifnih avioprijevoznika. Let od tri-četiri sata stoji 100 do 130 eura, a karte se mogu kupiti i na internetu.
– Što se smještaja tiče, cijene skaču kad su u pitanju tako veliki događaji. Cijene u hotelskim lancima slične su kao u Europi i procjenjujem da će za sedmodnevni aranžman trebati oko 30 tisuća kuna – kalkulira Pukšar. U domaćim putničkim agencijama, razumljivo, očekuju tek nekoliko stotina putnika za Brazil u vrijeme nogometnog prvenstva, maksimalno njih tisuću. Vjeruje se da će dio mjesta po običaju zakupiti tvrtke, ali sigurno će se i neki entuzijasti odlučiti za tu životnu navijačku pustolovinu. Slično kao i kad je SP održan u Japanu i Južnoj Koreji.
Nisu valjda veći lopovi od Slovenaca!?