Hrvati su sportski fenomeni, neponovljivi, nedokučivi, neobjašnjivi cijelom svijetu. Jer, kako objasniti da smo i treći put u posljednjih pet godina igrali u finalu Davisova kupa, najprestižnijeg i najstarijeg momčadskog natjecanja u svijetu? Niti puno ulažemo u tenis, niti imamo veliku tenisku bazu, ali svejedno smo najbolji, jedini s tri finala u pet posljednjih izdanja. Dva finala u tom razdoblju ima Francuska, a Belgija, Argentina, Španjolska, Kanada i Rusija po jedan.
A gdje su u odnosu na Hrvatsku dvije najveće teniske velesile SAD i Australija? Nigdje! SAD na finale čeka od 2007., a Australija još dulje, od 2003. godine. I svi spomenuti, sigurni smo, s čuđenjem i ljubomorom gledaju na uspjehe “malene” Hrvatske, zemlje koja nema ni nacionalni teniski centar! Imala ga je, ali je propao, tj. u njemu je sada na Zagrebačkom velesajmu smješten karting centar za zabavu građana.
Gradnja nacionalnog teniskog centra
Marin Čilić, Borna Gojo, Nikola Mektić, Mate Pavić i Nino Serdarušić hrvatski su heroji, koji su, ne lažimo si, prije svega “projekt” svojih obitelji. Čilićeva oca davnih su dana gledali kao “luđaka” koji je sinu sagradio igralište i svu ušteđevinu uložio u njegov razvoj, a slično je bilo i s ostalom četvoricom. Jedini izuzetak donekle je Borna Gojo, koji je produkt sustava, ali američkog, gdje je studirajući igrao sveučilišni tenis.
I zato vjerujemo da će ovaj novi senzacionalni rezultat hrvatskog tenisa pridonijeti tome da se sagradi nacionalni teniski centar, u kojem će trenirati neki novi Čilić, Gojo, Mektić, Pavić, Serdarušić, Ćorić, Dodig... Neka samo ne bude kao u slučaju nogometa, gdje su vatreni svojim uspjesima zaslužili već tri nacionalna stadiona, a nisu, nažalost, dobili ni jedan. I pitanje je hoće li...
Sjajan uspjeh naših u Madridu nemjerljivo je važan i za masovnost hrvatskog tenisa, jer mnogi su klinci ovih dana uživali u čudesnim partijama naših igrača te poželjeli još više trenirati, još više zapeti kako bi jednom postali poput njih. A dok je takvih ambicioznih klinaca, bit će i novih uspjeha. Za teniski gen ne trebamo se brinuti, on nam je očito najbolji među svima iz 140 zemalja koji igraju u Davisovu kupu. Na čuđenje Amerikanaca, Australaca, Nijemaca, Španjolaca, Francuza i ostalih teniskih velesila.