Visoko na sudačkom stolcu, gdje sunce nemilosrdno udara u glavu, sati sporo prolaze, a odozdo dečki s poštovanjem gledaju prema njoj, život je provela Tamara Vrhovec-Wojcik. Žena koja je vidjela najviše teniskih mečeva u Hrvata i sudila ih. U Umagu također.
– Prva sam žena na svijetu koja je ušla u ATP-ov program kako bih sudila isključivo mečeve tenisača. Bio je to veliki korak, prvi put u povijesti uvrstili su ženu na najvišu svjetsku razinu. Otad je prošlo deset godina, obišla sam planet nekoliko puta, iza mene je 38 Grand Slam turnira.
Kako je moguće mirno i koncentrirano sjediti u stolcu satima?
– U pravilu na turnirima sudim dva meča dnevno. Ako su zanimljivi, nema problema, ne gubim koncentraciju, no kad se spustim na tlo, često se osjećam kao da me pregazio vlak.
Imate li loših iskustava, psuju li vas tenisači?
– Novije generacije igrača izrasle su uza strogi kodeks ponašanja i u principu se zna zašto je tenis uvijek bio džentlmenski sport. U sudačko obrazovanje i iskustvo spada i brojenje na svim jezicima, makar sudila u Kazahstanu, Izraelu ili Kolumbiji. Naravno, i čitav repertoar psovki. Imamo interni popis psovki na svim jezicima, s vremenom smo ih sve naučili, kako bismo mogli održavati kontrolu.
Jeste li kad sudili Johnu McEnroeu, on je bio poznat po lošem vladanju?
– Sudila sam svima, od McEnroea do Nadala, Federera, Đokovića... McEnroeu sam sudila na početku karijere, tada sam bila linijska sutkinja i nije se ljutio.
Što se događa kada pogriješite, nekoga slučajno zakinete, a toga ste svjesni?
– Mislim da do sada nikoga nikad nisam zakinula za neku važnu odluku. Imam već puno iskustva, što pomaže. Na turnirima sam nekad bila i po 300 dana godišnje, iza mene su troje olimpijske igre, a sada se spremam u London na četvrte. I nas ocjenjuju, svaki meč, prate naš rad...
Pati li, zbog ovog posla, obiteljski život?
– Teško je i muškim sucima, a kako neće biti nama ženama. Djecu je gotovo nemoguće podizati, a uostalom, samo je jedna sutkinja trenutačno trudna. Majki koje sjede na sudačkom stolcu na najvišoj svjetskoj razini nema.
Tko vam je najdraži igrač?
– Nema ga. Moram biti neutralna prema aktivnima.
Da ste krenuli drugim životnim putem, biste li bili zadovoljniji?
– Ovaj posao iscrpljuje, svaki tjedan sam na drugom kraju svijeta, znam pobrkati jezik, u Australiji govoriti francuski, zaboraviti broj sobe i slično, a taman kad se naviknem, moram otići. Završila sam studij biznisa u Beču i da to radim, vjerujem da bih imala "normalniji" život. S druge strane, ovaj posao me obogatio na drugi način.
Je li posao suca na svjetskoj razini i pripadanje džet-setu?
– Ljudi tako misle, jer odsjedamo u najboljim hotelima, družimo se sa slavnima, ali to nije tako. Mi smo jednostavno moderni nomadi.
Hm Zamisli ženu kad popije par hladnih koktelića, naruči još jedan, a taj konobar donese,- topli. Pa kad ga ispsuje na svim jezicima svijeta, a ovaj radi honorarno, jer je inače strojobravar bez posla i radi samo u sezoni.