Nakon pet dana jedrenja na dasci podno Sustipana završen je prvi Svjetski kup u novoj olimpijskoj klasi iQFOil, u organizaciji JK Labud. Palma Čargo osvojila je prvo mjesto u ženskoj konkurenciji.
– Ovo mi je prva regata u ovoj klasi i išla sam bez nekakvih velikih očekivanja. Cilj mi je bio odjedriti najbolje što mogu i dati sve od sebe. Trebale su biti odvožene već dvije regate ove sezone, u Palma de Mallorci i Hyeresu, ali su odgođene zbog koronavirusa tako da je Split bio prva regata. Uvjeti su bili dobri, imali smo i juga, maestrala i bonace. Drago mi je da smo probali dva formata jedrenja – slalom i course-race – rekla je Palma i dodala:
Nije opasno lebdjeti
– Ovu disciplinu možemo slobodno nazvati budućnost jedrenja. Daska nije kao klasična, nego doslovno leti iznad mora i zato je jako atraktivna. Lebdimo uz pomoć podvodne peraje. Imamo dva formata jedrenja: slalom i course race. Slalom traje nekih šest minuta, a course 15-20 minuta.
Kako to da ste se odlučili za ovaj sport?
– Jedrenje je za mene najljepši sport na svijetu, a kako volim adrenalin i brzine, daska za jedrenje bila je idealan izbor. Prije jedrenja bavila sam se gimnastikom šest godina i tu sam shvatila da sportovi u dvorani nisu za mene iako sam stvarno voljela i taj sport – priča Palma.
Koliko djevojaka trenira u ovoj novoj klasi u Hrvatskoj?
– Mislim pet-šest cura.
Koliko je zapravo težak ovaj sport?
– Pa mislim da je dosta zahtjevan jer se prvo treba naučiti jedriti na klasičnoj dasci i dobro je znati kontrolirati da bi se moglo učiti na foilu. Potrebno je dosta vremena, truda i volje. Treniram dvaput dnevno, glavno je more, a u teretani vježbam ovisno o vjetru tog dana.
Jeste li doživjeli neke opasne situacije na natjecanju ili treningu?
– Nije bilo opasnih situacija jer glavno pravilo za novu klasu je – prvo sigurnost.
I po zimi se ide jedriti
Koliko je ovo skup sport? Što najviše košta i kako se financirate?
– Dosta je skup sport, osim opreme koja košta oko 7000 eura, trebamo imati duplu u slučaju loma, treba imati i popratni brod (gumenjak) u kojem se vozi trener, trejler za gumenjak kad se ide na regate… Financiram se najviše od sponzora Waypoint i ACI-ja, prati me jedriličarski klub Labud i kategorizirani sam sportaš u Hrvatskom jedriličarskom savezu – istaknula je Palma čiji je otac bio uspješni jedriličar u klasi Laser i još uvijek se aktivno natječe u velikim brodovima-krstašima, a mama je prvakinja bivše države u ronjenju.
Kada dođe zima i kada se ne može na more, čime se onda bavite?
– Kad dođe zima, mi i dalje treniramo na moru, samo tada obujem čizmice, ha-ha – istaknula je Palma koja obožava skejt...
– Volim voziti skejt s prijateljima, ali ne vidim se profesionalno u toj karijeri.
Istrčali ste i jedan polumaraton?
– Da, to je bilo odlično iskustvo i rado bih ga ponovila – rekla ne Palma koja je trenutačno na stanci sa studiranjem.
– U potpunosti sam posvećena treninzima i natjecanjima – naglasila je.
Tko vam je najveća podrška na natjecanju?
– U natjecanju mi je najveća podrška, uz obitelj, trener Marin Siriščević. Već dugo radimo zajedno i znam da zajedno možemo postići odlične rezultate.
Imate neobično ime?
– Živjela sam u Palminoj ulici u splitskom kvartu Varošu, mojim roditeljima jako se svidjelo to ime i eto – zaključila je Palma.