Varaždinka Ana Štefulj (34) u kratkom vremenu postala je prvakinja Balkana u maratonu, ali i doprvakinja Hrvatske u planinskom trčanju. I ništa ne bi bilo čudno da se ozbiljnim trčanjem ne bavi tek dvije godine.
– Rekreativno sam počela trčati tek 2016. godine kako bih izbacila sav stres od posla. Magistar sam informatike i radim za jednu američku tvrtku. Posao je jako naporan, radim osam sati, a nekad se zna dogoditi da odradim i 16 sati dnevno, ovisno o projektu i rokovima. Trčanje mi je bio ispušni ventil. Kada sam shvatila da sam jako dobra u trčanju odlučila sam se upisati u klub. Na jednoj rekreacijskoj utrci našla sam brošuru atletskog kluba Sljeme i tako se upisala. No, u novoj sezoni sam članica Agrama i trener mi ej Mladen Katalinić – rekla je Ana.
Vaš rezultat na prvenstvu Balkana – 2:36,28 četvrti je rezultat svih vremena u Hrvatskoj. Jeste li očekivali takav rezultat?
– Naravno da nisam. Dugo se nije znalo hoće li uopće biti te utrke i nisam se mogla kvalitetno pripremiti – rekla je Ana.
Zasad su na maratonu brže od nje Lisa Nemec (2:25,44), Bojana Bjeljac (2:27,42) i Matea Parlov Koštro (2:28,52).
– Voljela bih do kraja godine istrčati barem još jedan maraton. Naravno, željela bih poboljšati osobni rekord. Sad, hoću li uskoro trčati maraton ispod 2:30, teško je reći. Želim poboljšati i svoje rezultate na dužim prugama, na 3000 i 5000 metara – kaže Ana.
Kako je bilo na prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju?
– To je bilo drugi put da sam nastupila u utrci planinskog trčanja. Drugo mjesto za mene je sjajan rezultat jer je Matea Parlov u ovom trenutku puno spremnija i brža. Bojala sam se hoću li uspjeti izdržati jer je utrka bila samo dva tjedna nakon prvenstva Balkana. Trčalo se po Sljemenu, a visinska razlika bila je 900 metara. Nije lako trčati 900 metara uzbrdo – istaknula je.
Slobodnog vremena nemate?
– Nema teorije. Samo posao i trčanje. spavanje. I da, briga o mačkama. Imam ih četiri. Sve su pronađene na ulici i udomljene. I njima treba mala pažnja klada dođem doma. Zanimljivo je da sam jednom prilikom rekla kako želim mačku, ali samo ako je nađem nezbrinutu na ulici. I što se dogodi? Odjednom nađem dvije. Pa još dvije. Sve se više bojim gledati po cesti, ha ha – rekla je simpatična Ana.
U Varaždinu ima obitelj i prijatelje, ali ritam je takav da jednostavno nema vremena otići do rodnog grada.
– Preko tjedna imam puno posla, vikendom nastupam – kazala je Ana Štefulj.
>> Pogledajte razgovor s Robertom Prosinečkim
Kad se za 20 god osvrne iza sebe vidjet će hrpu kilometra i hrpa mačaka... Plodonosan život za jednog čovjeka, žene.