Prije 10 godina i Dijana Ravnikar, tada još Grudiček, našla se u delikatnoj situaciji u kakvoj je danas Jakov Fak. Tada nadarena 21-godišnja nordijka dobila je poziv da se preseli u Sloveniju. Po riječima tadašnjeg direktora biatlonske reprezentacije Nenada Ivankovića, Dijana je tražila plaću od 6000 kuna sa svim davanjima, što joj Hrvati nisu mogli osigurati.
Nije mi žao
– Pružila mi se prilika i prihvatila sam je te u kolovozu 2000. otišla. I nije mi žao, jer išla sam za boljim uvjetima. U Sloveniji sam stekla najbolje prijatelje i ondje sam kao kod kuće. Odluka je bila teška, ali želite li naprijed, morate donositi i teške odluke. Uvjeti su bili najznačajniji razlog, a u njih svrstavam i suvježbače, bez kojih u tako teškom sportu ne možete napredovati.
Pisalo se tada o tome, ali ne kao danas o slovenskoj ponudi koju ima Jakov Fak. Htjeli smo da mu bude javna savjetnica. Nije se dala na tanak led.
– Jakovu želim da napravi ono što sam najviše želi, da to bude njegova odluka i ničija više. Sjajan je momak, velik čovjek i biatlonski potencijal, idućih 10 godina može biti među prvih 10, biatlonac uvijek spreman za medalju na velikim natjecanjima.
Ta je Grobničanka u Deželu otišla kao skijaška trkačica, a u međuvremenu je postala biatlonka.
– Pušku sam prvi put u ruke uzela u Sloveniji. Na Olimpijskim igrama nisam imala značajnijih pojedinačnih rezultata, no zato sam sa slovenskom štafetom dva puta bila šesta, u Salt Lake Cityju i Torinu.
Udana za plivačkog trenera
U Vancouveru je bila 37. u sprintu, 39. u dohvatnoj utrci, te 35. u pojedinačnoj utrci. A rodila je prije 13 mjeseci!
– Trenirati sam počela već 10 dana nakon poroda. Kada ste cijeli život u sportu, nemate puno izbora, to je način života.
Pričala nam je i o svojim obiteljskim relacijama:
– Udala sam se prije tri godine za plivačkog trenera. Kako su mi se roditelji preselili iz Čavla u Fužine, sada sam često na relaciji Koper – Fužine – kazala je Dijana.