Kad nam u tenisu ne ide u pojedinačnoj konkurenciji (mislimo prije svega na muški tenis i posljednje posrtaje Marina Čilića i Borne Ćorića), uvijek se možemo okrenuti parovima.
U kojima je Hrvatska doista svjetska velesila. Imamo četvoricu tenisača u Top 31: Mate Pavić je deveti, Nikola Mektić 17., Ivan Dodig 20. a Franko Škugor 31. na ATP listi igrača parova.
Time se ne može pohvaliti ni jedna druga država na svijetu, SAD i Francuska imaju po trojicu... A sljedećih bi se godina u Top 100 mogli probiti i Ante Pavić (110.), Antonio Šančić (127., bio je 60.) te “hrvatski Bryani”, braća Sabanov, Ivan (177.) i Matej (184.).
Dodig je ove godine osvojio čak četiri turnira (Montpellier, Lyon, Cincinnati i Peking), Mektić tri (Sofija, Indian Wells i Monte Carlo), Škugor dva (Marrakech i Monte Carlo), kao i Pavić (Ženeva i Šangaj).
Par je ipak timski rad
Sve to nije slučajno: Hrvati su oduvijek bili jaki u dublu (Punčec/Palada, Mitić/Kukuljević, Pilić/Jovanović, Ljubičić/Ančić...), a u konkurenciji parova osvojili smo i dvije od triju teniskih olimpijskih medalja - 1992. pošlo je to za rukom Ivaniševiću i Prpiću u Barceloni, a 2004. Ljubičiću i M. Ančiću u Ateni. No, posljednjih smo godina u toj konkurenciji (premda ne stojimo loše ni u pojedinačnoj) izrasli u svjetsku velesilu.
– Veselim se svakom uspjehu hrvatskog tenisa, ali posebno mi je drago zbog postignuća naših tenisača u konkurenciji muških parova. Znam tu družbu, znam što su sve prošli, koliko su uložili u to što danas postižu. Nerijetko su ti momci bili osporavani, ali ta njihova ustrajnost sada je nagrađena, vratilo im se to i zaslužili su. Oni su dokaz da će velika upornost i vjera u sebe u konačnici uvijek biti nagrađene. I Dodig i Pavić, ali posebno Mektić, Škugor i Šančić. Svatko na svoj način – ističe Branimir Horvat, direktor više turnira, koji je 2013. godine pozivnicama za Istarsku rivijeru omogućio Antoniju Šančiću novi početak. A pomagao je i ostalima...
Bljesak hrvatskih igrača u konkurenciji parova Horvat ovako objašnjava:
– Ima u tome više faktora: tradicionalno smo talentirani za tenis, volimo momčadske sportove – a par je ipak timski rad – ali dogodile su se i neke promjene koje su natjecanja parova učinila atraktivnijima. Povećani su nagradni fondovi, na nekim turnirima doista je veliki interes za nadmetanje parova, s pravilom “nema prednosti” i produljenim tie-breakom skraćeni su susreti pa se na njima ipak troši manje snage. Nekim je tenisačima igranje u paru kao zagrijavanje za pojedinačne dvoboje, ali mnogi igrači zaključili su da više mogu napraviti u paru i potpuno su se tome posvetili. Nagradni je fond solidan, igrači koji igraju na ATP turnirima mogu pristojno zarađivati – kaže Horvat koji je bio u ATP-ovu Vijeću za Europu pa dobro zna kako je to išlo s renesansom parova.
ATP ne vodi posebne bilance za zarade u pojedinačnoj i u konkurenciji parova, nego ih zbraja, ali zarade Dodiga (7,3 milijuna USD), Pavića (2,8 milijuna), Mektića (1,9 milijuna) i Škugora (1,4 milijuna) izgledaju vrlo privlačno. I mame i druge da krenu tim putem.
Spremnost na rizik
U dublu je najteži korak doći do najviše, ATP razine. I nekoliko osvojenih challengera neće vam otvoriti vrata ATP arene jer je razlika u bodovima (naravno, i u novcu) između challengera i ATP Toura velika. I zato bi za one koji su zasad u drugom razredu (kao braća Sabanov primjerice) spasonosno rješenje bilo da im partnerstvo ponudi netko od igrača iz samog vrha.
Ali do toga je teško doći jer i oni iz vrha međusobno se sparuju kako bi i sami zadržali svoj status. Druga je mogućnost da A. Pavić i Šančić, recimo, dobiju pozivnicu na nekom ATP turniru, ali i to je teško ostvarivo jer smo mi domaćini samo jednog takvog turnira – umaškog. A na turnirima u inozemstvu prednost će dati svojim igračima.
– Hrvatski teniski savez pomaže koliko može, ali najveći je teret, naravno, na samim igračima i njihovim roditeljima. Pomognu ponegdje i prijatelji i sponzori, ovisno o pojedinačnom slučaju, ali roditelji obično izvlače najveći teret. U drugim zemljama ulaže se puno više, ali nemaju tako dobre rezultate. Ono što odlikuje naše tenisače želja je za uspjehom i posvećenost cilju. Nadarenost povezana sa spremnošću na rizik. Spremnošću da se žrtvuju mnoge stvari, između ostaloga i obrazovanje – upozorava Horvat i na drugu stranu medalje.
Poredak za London
1. Cabal/Farah (Kolumbija) 8210
2. Kubot/Melo (Poljska/Brazil) 4345
3. Klaasen/Venus (JAR/Novi Zeland) 3550
4. B. Bryan/M. Bryan (SAD) 3380
5. Krawietz/Mies (Njemačka) 3375
6. Rojer/Tecau (Nizoz./Rumunjska) 2995
7. Kontinen/Peers (Finska/Australija) 2910
8. Ram/Salisbury (SAD/V. Britanija) 2840
9. Dodig/Polašek (Hrvat./Slovačka) 2640
10. Chardy/Martin (Francuska) 2330
11. Mahut/Roger-Vasselin (Francus.) 2300
12. Granollers/Zeballos (Španj./Arg.) 2290
13. Herbert/Mahut (Francuska) 2180
14. Mektić/Škugor (Hrvatska) 2020
>>> Pogledajte veliko finale turnira 'Gem Set Hrvatska' na Šalati
I Škugor je donedavno bio u Top 30. Četvorica među 30, to je zbilja svjetski raritet.